BAgdad je paralizovan strahom. Irački vozači se užasavaju da će naletjeti na improvizirane kontrolne punktove gdje ih teško naoružani ljudi u civilu mogu izvući iz automobila i ubiti jer su pogrešne vjere. Neki okruzi razmjenjuju minobacačku vatru svake noći. Ovo je haos izvan shvaćanja Georgea Busha i Tonyja Blaira.
Crni dim se jučer dizao nad centrom grada dok su trupe američke i iračke vojske pokušavale da se probiju u pobunjeničku četvrt u ulici Haifa samo kilometar severno od Zelene zone, gde se nalaze vlada i ambasade SAD i Velike Britanije. Helikopteri su letjeli brzo i nisko pored kula, lovački snajperisti, a oklopna vozila su manevrisala ulicama ispod.
Mnogi Iračani koji su gledali govor o stanju u Uniji slegnuli su ramenima kao nevažnim. “Još 16,000 američkih vojnika neće biti dovoljno da se uspostavi red u Bagdadu”, rekao je Ismail, sunit koji je pobjegao iz svoje kuće na zapadu grada, strahujući da će ga uhapsiti i mučiti šiitski policijski komandosi .
Izuzetno je da, skoro četiri godine nakon što su američke snage zauzele Bagdad, tako malo kontrolišu Bagdad. Izgledi za Bushovu strategiju tjeranja pobunjenika iz uporišta i sprječavanja njihovog povratka ne izgledaju dobro.
U ponedjeljak je oboren helikopter američke sigurnosne kompanije Blackwater dok je leteo iznad sunitskog kvarta al-Fadhil, u blizini centralnih tržišta Bagdada. Nekoliko od pet američkih članova posade možda je preživjelo nesreću, ali su kasnije pronađeni sa prostrijelnim ranama na glavama, kao da su pogubljeni na zemlji.
Bagdad se razbio na neprijateljske gradove, sunitske i šiitske, gdje se prema strancima tretiraju sa sumnjom i pucaju ako ne mogu da objasne šta rade. U militantnom sunitskom okrugu al-Amarija u zapadnom Bagdadu šiiti su protjerani, a vlast je preuzela nova stranka Baath. Jedan slogan crvenom bojom na zidu glasi: "Sadam Husein će živjeti zauvijek, simbol arapske nacije." Drugi kaže: “Smrt Muktadi [Muktadi al-Sadru, nacionalističkom šiitskom svešteniku] i njegovoj vojsci budala.”
Restorani u okruzima Bagdada, kao što je kvart ambasade u al-Mansuru, gdje sam nekada ručao, sada su previše opasni za posjetu. Svaki stranac na ulici vjerovatno će biti kidnapovan ili ubijen. U svakom slučaju, većina restorana je odavno zatvorena.
Iračanima je teško izbjeći pridruživanje jednoj ili drugoj strani u sukobu. Mnogi distrikti, kao što je al-Hurriya u zapadnom Bagdadu, vidjeli su da je manjina – u ovom slučaju suniti – protjerana.
Sunitskog prijatelja Adnana, koji živi u susjednom okrugu al-Adel, posjetili su sunitski milicioneri. Rekli su: “Morate nam pomoći da vas zaštitimo od šiita u Huriji tako što ćete s nama u patrolu. U suprotnom, daćemo vašu kuću nekome ko će nam pomoći.” Nekoliko noći je patrolirao sa milicionerima, držeći kalašnjikov, a zatim je pobegao iz tog područja.
Strah u Bagdadu je toliko intenzivan da gradom šire glasine o još krvavijim bitkama. Prije dvije sedmice, mnogi suniti su vjerovali da će šiitska Mehdi vojska pokrenuti posljednju "bitku za Bagdad" s ciljem ubijanja ili protjerivanja sunitske manjine u glavnom gradu. Sunitski pobunjenici su skladištili oružje i municiju kako bi uložili posljednji napor u odbranu svojih okruga. U tom slučaju, vjeruju da je konačna bitka odgođena u posljednjem trenutku. Buš je insistirao da iračka vlada, uz vojnu podršku SAD, "mora zaustaviti sektaško nasilje u glavnom gradu". Nije jasno kako će to uraditi. Američka pojačanja bi mogla ograničiti sposobnost odreda smrti da lutaju po volji nekoliko mjeseci, ali to neće pružiti dugoročno rješenje.
Govor gospodina Busha će vjerovatno produbiti sektaštvo u Iraku poistovjećivanjem šiitskih milicija sa Iranom. Zapravo, najmoćnija šiitska milicija, Mehdijeva vojska, tradicionalno je antiiranska. To je organizacija Badr, koja sada sarađuje sa američkim snagama, koju je formirala i obučavala Iranska revolucionarna garda. U arapskom svijetu u cjelini, izgleda da gospodin Bush pokušava okupiti sunitske države Saudijske Arabije, Egipta i Jordana da ga podrže u Iraku preuveličavanjem iranske prijetnje.
Iračani se također pitaju šta će se dogoditi u ostatku Iraka dok se SAD koncentrišu na pokušaje da osiguraju Bagdad. Stepen nasilja na selu se često potcjenjuje jer se manje prijavljuje nego u glavnom gradu. U Baqubi, glavnom gradu provincije Diyala sjeveroistočno od Bagdada, komandanti američke i iračke vojske hvalili su njihova postignuća na konferenciji za novinare prošlog vikenda, tvrdeći: “Situacija u Baqubi je ohrabrujuća i pod kontrolom, ali postoje neke glasine koje kruže loši ljudi.” U roku od nekoliko sati, sunitski pobunjenici kidnapovali su gradonačelnika i digli mu u vazduh kancelariju.
Situacija na jugu Iraka nije više ohrabrujuća. Pet američkih vojnika ubijeno je u šiitskom svetom gradu Karbali prošle subote od strane naoružanih ljudi koji su nosili američke i iračke uniforme, koji su nosili američko oružje i vozili vozila koje koriste američke ili iračke vladine snage. Na jednom od vozila korištenih u napadu pronađena je registarska tablica automobila registrovanog na iračkog ministra trgovine. To je mjera haosa u današnjem Iraku da američki zvaničnici ne znaju da li su njihove ljude ubili sunitski ili šiitski gerilci.
Čini se da se američki komandanti i Mehdijeva vojska udaljavaju od sveopšte konfrontacije u Bagdadu. Ni američka ni iračka vlada nemaju resurse da eliminišu šiitske milicije. Čak i kurdske jedinice u glavnom gradu imaju veliki broj dezertera. Armija Mehdija, ako bude pod pritiskom u glavnom gradu, vjerovatno bi mogla preuzeti veći dio južnog Iraka.
Navodno nova strategija gospodina Busha nije više strategija nego skup taktika za koje je malo vjerovatno da će dramatično promijeniti situaciju na terenu. Ali ako je njegovo sistematsko demoniziranje Irana preteča zračnih napada ili druge vojne akcije protiv Irana, onda će Iračani još jednom platiti visoku cijenu.
© 2006 Independent News and Media Limited
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati