Francuski predsjednik Emmanuel Macron nije u poziciji da pontifikuje Libanu o potrebi političkih i ekonomskih reformi. Baš kao i hiljade Libanaca izašao na ulice od Bejruta koji je tražio „osvetu“ vladajućim klasama, francuski narod nemilosrdno čini isto; oba naroda su suočena sa policijskim nasiljem i hapšenjima.
Nakon 4. avgusta eksplozija koji ubijen preko 200 ljudi i ranjenih na hiljade drugih, ironija je bila neizbežna kada se Makron pojavio u bizarnom iskazu "solidarnosti" na ulicama Bejruta. Makron je trebao da ode na ulice Pariza, a ne Bejruta, da uveri svoj narod, opterećen rastućom nejednakosti, porastom nezaposlenosti i socio-ekonomskim poteškoćama.
Međutim, francuska emisija se nastavila, ali na Bliskom istoku. Bila je to savršeno koreografirana scena, osmišljena da podsjeća na nedavnu kolonijalnu veličinu Francuske. Makron je 6. avgusta stajao na vlasti usred ruševina ogromne eksplozije u Bejrutu, obećavajući pomoć, odgovornost i obećavajući da nikada neće napustiti bivšu francusku koloniju.
Mlada Libanonka prišla je francuskom predsjedniku, u suzama ga preklinjavši: „Mr. Predsjedniče, vi ste u ulici Generala Gourauda; oslobodio nas je od Osmanlija. Oslobodite nas sadašnjih vlasti.”
Neuvjerljivo je da su sve ovo: iznenadna posjeta, molbe za pomoć, emocionalna gužva koja okružuje Makrona, bili improvizirani događaji koji odražavaju beskrajnu ljubav Libana i bezuvjetno povjerenje Francuske.
Macron je mogao lako procijeniti štetu koju je izazvala razorna eksplozija u luci u Bejrutu. Da hiljade slika i beskonačnih video tokova nisu dovoljni da prenesu neviđenu ruševinu koju je stvorila eksplozija nalik Hirošimi, satelitski i zračni snimci bi sigurno bili.
Ali Makron nije došao u Liban da pruži iskrenu solidarnost. Došao je, kao što bi "dobar" francuski političar učinio - da iskoristi šok, paniku i strah zatupljene nacije, dok se osjeća izdano od vlastite vlade, zbunjeno i usamljeno.
“Razgovaraću sa svim političkim snagama da od njih tražim novi pakt. Danas sam ovdje da im predložim novi politički pakt”, rekao je Makron.
Naravno, Libanu je hitno potreban novi pakt, ali ne onaj koji je osmislila Francuska. Zaista, Francuska nikada nije bila izvor stabilnosti u Libanu. Čak ni kraj formalnog francuskog kolonijalizma 1946. nije istinski oslobodio Liban od toksičnog utjecaja Pariza i stalnog miješanja.
Avaj, razoreni Liban je sada prijemčiv za još jedan napad 'kapitalizma katastrofe': ideju da zemlja mora biti na koljenima kao preduvjet za strano ekonomsko preuzimanje, političku i, ako je potrebno, vojnu intervenciju.
Da riječi žene koja je molila Macrona da 'oslobodi' Liban od njegovog sadašnjeg vodstva nije napisao neki pametni francuski pisac, one bi predstavljale jedan od najtužnijih prikaza moderne libanonske politike – ova žena, koja predstavlja naciju, poziva na njenu bivšeg kolonizatora da je još jednom podjarmi, kako bi je spasio od nje same.
Ovo je srž 'kapitalizma katastrofe'.
„U trenucima krize, ljudi su spremni da predaju veliku moć svakome ko tvrdi da ima čarobni lijek – bilo da je kriza finansijski slom ili… teroristički napad“, napisala je hvaljena kanadska autorica Naomi Klein, u svojoj ključnoj knjizi “Doktrina šoka: Uspon kapitalizma katastrofe”.
Političke posledice eksplozije – bez obzira na uzroke – bile su savršeno pokrenute iz perspektive onih koji žele da osiguraju da Liban nikada neće postići željeni trenutak stabilnosti i sektaške harmonije. Bez presedana u modernoj istoriji, trenutna ekonomska kriza u zemlji se beskrajno odužila, dok vladajuće klase ili izgleda da nemaju odgovore ili ih uglavnom ne žele pronaći.
Tribunal koji podržava Ujedinjene nacije trebao je 7. avgusta donijeti konačnu presudu u vezi s ubistvom bivšeg libanskog premijera Rafica Haririja. Haririjevo ubistvo, takođe masovnom eksplozijom u Bejrutu 14. februara 2005. godine, razdvojilo je zemlju i donekle stavilo Liban u ruke stranih entiteta.
Da li će sada odgođena presuda dodatno podijeliti libanonsko društvo ili mu pomoći da dođe do zatvaranja, nije sporno. Eksplozija u luci sigurno će obnoviti zapadni mandat predvođen Francuskom nad zemljom.
Dana 6. augusta, četiri bivša libanonska premijera pozvala su na 'međunarodnu istragu' o uzrocima eksplozije, nadajući se da će pridobiti političku polugu protiv svojih političkih protivnika, postavljajući teren za još jednu sektašku i političku krizu.
Lokalne snage brzo se bore da se postave iza pobjedničke političke strategije. "Uopšte nemamo povjerenja u ovu vladajuću bandu", rekao je vodeći libanski druzovski političar Walid Jumblatt. I on traži međunarodnu istragu.
Vremena nacionalne krize često dovode do jedinstva, ma koliko privremenog, među različitim zajednicama, jer masovne tragedije često štete svim sektorima društva. U Libanu, međutim, jedinstvo ostaje neuhvatljivo, jer većina političkih tabora ima odanost koja nadilazi ljude i naciju. Ljudi se često drže svojih klanova i sekti zbog nedostatka povjerenja u centralnu vlast. Umjesto toga, političari su dužni regionalnim i međunarodnim silama - kao u Macronovoj Francuskoj.
Ali Francuska ne bi trebala biti posljednji spas za libanonski narod, uprkos njihovom očaju, ljutnji i izdaji. Francuska je trenutno uključena u dva najružnija i najdugotrajnija sukoba na Bliskom istoku i zapadnoj Africi: Libiju i Mali. Predvidljivo, u oba slučaja, Pariz je takođe obećao da će biti sila dobra. Dok je Libija u suštini pretvorena u propalu državu, Mali opstaje pod potpunom francuskom potčinjenošću. Nije pretjerano tvrditi da je Francuska trenutno uključena u aktivnu aktivnost vojna okupacija Malija, jedne od najsiromašnijih zemalja na svetu.
Liban bi trebao biti svjestan da je njegova trenutna tragedija savršena prilika za njegove bivše kolonijalne gospodare da se vrate, što bi teško spasilo Liban i njen narod od njihove stalne nesreće.
Makronov bizaran i opasan politički čin na ulicama Bejruta trebao bi zabrinuti sve Libanance, barem one kojima je zaista stalo do svoje zemlje.
Ramzy Baroud je novinar i urednik The Palestine Chronicle. Autor je pet knjiga. Njegov najnoviji je “Ovi će lanci biti slomljeni: Palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima” (Clarity Press, Atlanta). Dr. Baroud je nerezidentni viši istraživač u Centru za islam i globalne poslove (CIGA), Istanbul Zaim univerzitet (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati