Tokom druge godišnjice uragana Katrina, nekoliko desetina stanovnika javnih stanova i aktivista marširalo je do sjedišta Stambene uprave New Orleansa. Demonstranti su satima okupirali kancelarije. Dok su vojska i policija opkolile zgradu, Sharon Sears Jasper, raseljena stanovnica stambenog projekta St. Bernard, govorila je: „Nećemo stati. Odbijamo da vam dozvolimo da srušite naše domove i uništite naše živote. Vlada, predsjednik Sjedinjenih Država, svi ste nas iznevjerili. Naši ljudi su predugo bili raseljeni. Naši ljudi umiru od stresa, depresije i razorenih porodica. Zahtevamo da otvorite sve javne stanove. Dovedite naše porodice kući sada.”
Nasuprot tome, dan ranije, pitao sam gradonačelnika Raya Nagina da li je on postavljao bilo kakve zahtjeve predsjedniku Bushu dok su zajedno večerali prethodne noći. Bush je upravo govorio u školi nazvanoj po dr. Martinu Lutheru Kingu mlađem, čija se pitanja rase i siromaštva oštro otkrivaju u New Orleansu. Za razliku od onih koji su izgubili svoje domove, gradonačelnik je odgovorio: “Nije bilo vrijeme za zahtjeve”.
Tracie Washington predsjednica je Instituta za pravosuđe Louisiane i doživotna stanovnica New Orleansa. Ona kaže da je samo četvrtina od više od 5,000 pristupačnih stambenih jedinica u New Orleansu popunjena. “Postoji osjećaj naše vlade da je potrebno demontirati stare javne stanove, zatvoriti zgrade. Trenutno imamo parnicu da to promijenimo, ali je užasno sporo i tragično.”
Ona opisuje plan kojim će javna stambena zgrada biti pretvorena u objekte sa „mješovitim prihodima“: „Neke od ovih zgrada koje su zatvorene nisu uzimale vodu. Ali odluka je doneta da se iskoristi prilika. Došao je uragan Katrina. 'Vidi šta možemo učiniti. Možemo držati ove ljude podalje odavde, dovesti buldožere, srušiti ovo kućište.' ”
Nisu to samo iznajmljivači. Ruše se i privatni stanovi. Washington je opisao kako je grad uspostavio zapanjujuću politiku kako bi dozvolio legalno rušenje kuća. Dok su jednom vlasnici kuća imali najmanje 120 dana i nekoliko slojeva apelacija da spriječe rušenje svojih domova, Nagin je donio uredbu o "Neposrednom rušenju prijetnje zdravlju". On sada daje stanovnicima samo 30 dana da zaustave rušenje.
Desecima hiljada stanovnika New Orleana raštrkanih po cijeloj zemlji, oskudna obavijest grada – naljepnica zakačena na imanje plus spominjanje na gradskoj web stranici i u novinama The Times-Picayune – očigledno je nedovoljno. Prema The Times-Picayuneu, osim što su kuće uništene, na imovinu se stavljaju zaloge za trošak rušenja, čime je stvorena osnova da raseljeni vlasnici izgube svoju imovinu u korist grada.
Zbog toga grupe poput Common Ground Collective, The Louisiana Justice Institute i People's Hurricane Relief Fund i Oversight Coalition poduzimaju akciju, na ulicama i sudovima.
Prema osnivaču Common Ground-a, Maliku Rahimu, od više od 12,000 ljudi koji su ranije bili u donjem 9. odjelu, sada tamo živi samo oko 400. Tamo gdje je nekada bilo gusto, živopisno afroameričko susjedstvo, hodao sam s Rahimom kroz visoku močvarnu travu, prazne parcele i uništene crkve i škole. Ostalo je nekoliko izoliranih, oštećenih kuća od cigle.
Curtis Muhammad, dugogodišnji stanovnik New Orleansa i član Narodnog organizacionog odbora, vjeruje da se ekonomski interesi koji pokreću neuspjelu rekonstrukciju moraju istražiti. “Ljudi vide [Donalda] Trumpa ovdje dolje kako pokušava kupiti nekretnine, velike tajkune. Zatvorene zajednice rastu sve brže i brže. Pogledajte javno stanovanje. Mogli su to da sruše za nedelju dana da su hteli, očistili. To je puno ljudi koje su upravo mogli dovesti kući. Ne možete to objasniti.”
Dve godine nakon Katrine, dok je Bush leteo iz zaliva u Bagdad, u Nju Orleansu je završavao Narodni tribunal za uragane – koji je sudio svim nivoima vlasti. Tamo je jedna grupa prodavala majicu na kojoj je pisalo: „Ne vjerujte u hype. Oporavak obale Zaljeva nije 'spor' – to je privatizacijska šema koja nam oduzima domove, škole, bolnice i ljudska prava.” Zadatak izvršen?
Amy Goodman je voditeljica “Democracy Now!”, dnevnog međunarodnog TV/radio vijesti koji se emituje na 500 stanica u Sjevernoj Americi.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati