Politolozi su dugo bili konsenzus da izbori u Rusiji ništa ne rješavaju. I u stvari, bez obzira na to koliko su slobodni i konkurentni neki izbori, tokom ruske istorije nikada nije došlo do promjene vlasti kao rezultat glasanja naroda. Ali čak i na osnovu toga pomalo je preuranjeno zaključiti da izbori nisu bitni. Uostalom, promjenjivi odnos snaga i mišljenja u društvu i dalje nalazi svoj odraz u ponašanju birača. I kako moć sve više pribegava direktnom falsifikovanju, njeno unutrašnje jedinstvo slabi kao rezultat.
Sredinom januara, dva lika su oštro gurnula u stranu predsjednika Putina kao najtraženije ličnosti na internetu na ruskom jeziku. Prva od njih bila je mačka Twix, koji je tragično poginuo na željezničkom putovanju negdje između Sankt Peterburga i Kirova. Kondukter u vagonu, videvši mačku koja istrčava iz nosača, jadnika je shvatio za skitnicu i bacio ga iz auta, na mraz od minus trideset stepeni napolju. Nekoliko hiljada ljudi kasnije je tražilo mačku, ali nisu uspjeli spasiti jadno stvorenje. Kada je pronađen mrtav, stotine hiljada ljudi su ljutito tražili kaznu za počinioca zločina. Državne vlasti su hitno usvojile nova pravila koja zabranjuju zaposlenima u željeznici da bacaju mačke i pse iz vozova (sada poznata kao Zakon o mački Twix). Neki političari već traže spomenik Twixu.
Ali od 19. januara, predsjednički kandidat Boris Nadeždin privukao je više pažnje javnosti od ne samo Putina nego čak i njegove mačke. Nadeždinova popularnost počela je da raste oko 15. januara, a do 20. januara je postalo jasno da ima realne šanse da prikupi sto hiljada potpisa potrebnih za uvrštavanje na glasački listić. Hiljade ljudi čekalo je satima na hladnim, snježnim ulicama da dodaju svoj potpis. U Jakutiji su ljudi stajali čak i na mrazu od minus četrdeset stepeni. Ovom talasu pridružili su se i brojni repatrirani Rusi, koji su pobjegli iz zemlje kako bi izbjegli mobilizaciju u jesen 2022. Susreti Nadeždinovih pristalica širili su se kao pečurke čak i u onim regijama koje ranije nisu karakterizirale visoke protestne aktivnosti.
Kako se mahnitost za potpisima nastavila, etablirane opozicione snage konačno su bile prisiljene da obrate pažnju na kandidata. Očekivano, pojavljivanje prave prilike za organizovanje građana na terenu dovelo je do momentalnog raskola opozicije, kako liberalne tako i lijeve. Većina tih disidenata koji bezbedno deluju u inostranstvu jednoglasno je izjavila da je uzaludno, pa čak i štetno bilo kakve javne aktivnosti vezane za izbore, pogotovo što se u Putinovoj Rusiji ništa dobro ne može desiti. Nasuprot tome, opozicioni aktivisti koji su ostali u Rusiji sve više su se uključivali u prikupljanje potpisa, pa čak i osjećali rastući optimizam. Svakako, bilo je izuzetaka u oba ova tabora. Ali ono što je suštinski važno u ovom slučaju nije ono što pojedini političari misle o onome što se dešava, već u kojoj mjeri i u kom obliku Nadeždinova kampanja manifestira ili odražava ozbiljne političke trendove.
Boris Nadeždin nije samo kritizirao vlast, iako je to činio mnogo oštrije nego što su to sebi dopuštali zvanično dozvoljeni opozicioni kandidati čak iu slobodnijim vremenima. Ali on se direktno deklarirao kao protivnik rata s Ukrajinom i pristalica radikalnih demokratskih promjena kod kuće. Zauzvrat, intelektualci i političari koji su se požurili da se distanciraju od ovog kandidata insistirali su na tome da on očito djeluje uz saglasnost Kremlja, ili barem nekih njegovih frakcija, te stoga ne zaslužuje ničiju saradnju.
Nesumnjivo je da je Nadeždin povezan sa nekim grupama unutar aktuelne vlasti. Ali upravo zbog toga ovu kampanju treba shvatiti krajnje ozbiljno. Većina posmatrača politike Kremlja u protekla tri do četiri mjeseca uočila je očigledne nedosljednosti i kontradiktornosti u odlukama koje se donose. Ali u stvari, ono što oni vide nije nedosljednost, već borba između suprotstavljenih frakcija s različitim, pa čak i suprotstavljenim ciljevima. Ovdje se čak i ne radi o konfederacijama s jednostavnim razlikama u pristupima i metodama, već o međusobnoj borbi antagonista. Fenomen Nadeždina je odraz ove borbe.
Naravno, ne govorimo o tome da će antiratni kandidat dobiti većinu glasova. Ali ako mu se uopšte dozvoli da učestvuje na izborima, dobiće prilično veliku podršku, jedini odgovor će biti masovna izborna prevara vlasti; ovo bi zauzvrat moglo potkopati legitimitet sljedećeg plebiscita. To će biti teško sakriti, posebno usred podjela u elitama. Previše je u Kremlju i oko njega sada zainteresovano za ometanje izbora. Ovo će zauzvrat izazvati novi krug unutarelitne borbe, na pozadini nemirne građanske aktivnosti podstaknute Nadeždinovim govorima.
Malo ko brine o tome koliko je određeni kandidat dobar ili loš; niko ne čita njegov program, au njegovim govorima čuju samo pozive na mir i promjene. Ali ovi pozivi, ma koliko bili nejasni, jasno odjekuju raspoloženjem sve većeg broja – možda velike većine – građana Rusije.
Znakovit simptom raspada našeg jedinstvenog političkog sistema bio je neočekivani nastup popularne pjevačice Shaman, čiji je najnoviji video objavljen 18. januara, upravo na godišnjicu hapšenja Alekseja Navaljnog. Snimak poziva na podršku onima koji su patili za istinu i prikazuje gledaocima sliku okovanog borca koji prolazi kroz špalir progonitelja. Odmah je naišla na niz komentara koji su pozivali na oslobađanje političkih zatvorenika i promjenu vlasti u Rusiji; broj pregleda nakon dva dana premašio je dva miliona. Svakako je zapaženo da je Shaman donedavno bio nešto kao službeni glas Putinovog režima, uzor ne samo lojalnosti, već i primjer onim drugim pop muzičarima koji nisu žurili da izvode pjesme koje veličaju moć.
Snimak, čija je priprema trajala oko mjesec i po dana (otprilike u isto vrijeme koliko je bilo potrebno za pokretanje Nadeždinove kampanje), pojavio se upravo kada je nastajala prekretnica u prikupljanju potpisa, kada je postalo jasno da je opozicioni kandidat šanse nisu bile tako male kao što se činilo na prvi pogled. To se, naravno, može smatrati samo čudnom slučajnošću, ali takvih je slučajnosti u posljednje vrijeme bilo jako puno, posebno nakon što su krajem oktobra prošle godine kružile glasine o smrti predsjednika Putina. Bez obzira na to koliko je ruski predsjednik živ, zdrav ili (možda) mrtav, očito je da funkciju koju je oduvijek obavljao – funkciju moderatora, ujedinjavanja različitih frakcija vlasti i prevazilaženja njihovih suprotnosti – više niko ne obavlja. Stoga Nadeždinova kampanja predstavlja zaista značajan politički izazov: ako ne za sistem u cjelini, onda barem za njegovu konzervativnu frakciju. Koliko će ovaj izazov biti ozbiljan znat ćemo u bliskoj budućnosti.
Preveo Dan Erdman
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati