Je li sindikalni pokret sila za borbu protiv desničarskog autoritarizma? To je pitanje koje sam postavio sredinom oktobra profesoru istorije sa Univerziteta Florida Paulu Ortizu. Dok je sindikat koji je Ortiz tada vodio, United Faculty of Florida, bio u avangardi borbe protiv reakcionarne vladavine guvernera Rona DeSantisa, nacionalna slika je pomiješana.
Naš sadašnji radnički pokret je loše opremljen da bude energična, antifašistička snaga. Pretrpjela je strašna krvarenja u kasnim 1940-im i ranim ’50-ima. Nakon čistke nekih od svojih najboljih i najsjajnijih lidera, aktivista i sindikata, pokret je izgubio političku volju ne samo da se uključi u strateško organizovanje i rast, već i da izazove sisteme i ideologije koje suprostavljaju radničku klasu. Diskusije o rasi, spolu, klasi i vanjskoj politici SAD-a su se naširoko tretirale kao zabranjene teme sve do 1990-ih godina prošlog stoljeća.
Danas luksuz tišine i poricanja ne postoji. Prijetnje ustavnoj demokratiji nisu samo evidentne, već rastu. Pitanje je šta će pokret učiniti?
BILL FLETCHER JR.: U posljednjih nekoliko godina, zemlja je gledala kako se Florida spušta u političku verziju Danteov pakao. Recite nam o tom kontekstu.
PAUL ORTIZ: Nemojte pogriješiti: odlučno se krećemo prema fašizmu na Floridi. Pokreti Trump i DeSantis su žestoko protiv sindikata, protiv života crnaca su važni, protiv intelektualne slobode. Mnoge normalne organizacije za koje bismo očekivali da ćemo se pojačati tokom ove krize su se raspali. I veoma mi je žao što moram reći da se državna Demokratska stranka još uvijek oporavlja nakon što je dozvolila DeSantisu da ostvari uvjerljivu pobjedu na gubernatorskim izborima 2022. godine.
Ali na načine koje nisam mogao predvidjeti, sindikalni pokret, posebno Ujedinjeni fakultet Floride i naš matični sindikat, Florida Education Association, postali su posljednja organizirana grupa u cijeloj državi koja se suprotstavlja DeSantisovom fašističkom pokretu.
Računica: Šta mislite o narativu koji smo počeli da čujemo nakon izbora 2020., definišući Republikansku stranku kao radničku stranku?
PAUL: Dolazim iz radničke klase. Odrastao sam u gradu brodogradilišta, Bremerton, Washington, i bio sam prva generacija studenta. Pojavio sam se kroz radnički pokret kao organizator. A ono što ljudi iz radničke klase kažu je da ih nije briga za "probuđenu" debatu. Zabrinuti su mnogo stvari, a to nisu rodne studije ili crnačke studije. Ali razgovarao sam sa imućnim ljudima koji, kada spomenete te pojmove, pocrvene u licu.
Ako pogledate DeSantisovu i Trumpovu bazu podrške – ko ih finansira, ko dozvoljava njihovoj partijskoj mašineriji da krene naprijed - to su ljudi u Palm Beachu, Florida, u tim zatvorenim zajednicama u Južnoj Floridi. Oni su vođe ovog pokreta. Dolaze na Floridu jer državu vide kao voće koje visi. Jer, na nivou cijele države, tako smo loše organizirani.
Računica: Na nacionalnom nivou, jedna od stvari koja je postala vrlo očigledna nakon 2016 je da postoje MAGA snage unutar sindikalnog pokreta i svakako unutar radničke klase. To nije Trampova glavna baza, ali je važna. Kako upravljamo tim protivrječnostima?
PAUL: To je kritično pitanje. Postoje ljudi u sindikalnom pokretu koje sam znao kao mlađeg organizatora rada koji su imali tako reakcionarne stavove o nekim pitanjima. Ali kada je došlo vrijeme za odbranu ljudskih prava na poslu, pa čak i u široj zajednici, mogli biste računati i na neke od tih ljudi.
Kako da pokrenemo ljude u progresivnom pravcu? Pa, mi ih organizujemo.
Prije nekoliko godina, United Faculty of Florida došli zajedno kao poglavlje za borbu protiv [alt-right vođe] Richarda Spensera. Nakon što su on i njegovi sljedbenici izazvali sav taj haos u Charlottesvilleu, Va., najavio je da dolazi u Gainesville, Florida. I počeli smo da se organizujemo. Sindikat je sponzorirao predavanja o holokaustu, o homofobiji. Ta koalicija imala je članove Studenta za pravdu u Palestini i jevrejske studentske organizacije. Imali smo cijeli niz ljudi koji su se okupili kao jedinstveni front. Rečeno nam je od rukovodstva našeg univerziteta, gradskog i državnog vrha da se povučemo, da samo pustimo čovjeka da uđe sa svojim fašističkim nasilnicima. Mi to nismo uradili. I bogami, penzionisali smo njegovo guzicu.
To je način na koji pregovaramo o našim razlikama — potaknemo ljude na aktivnost u kampanji na kojoj možemo raditi u jedinstvu.
Računica: Često govorim ljudima da moramo razlikovati zombije od ljudi. Imamo većinu ljudi koji su u osnovi racionalni, ali postoji ovo vrlo snažno jezgro koje se više kreće prema fašizmu i ima naoružano krilo. A tu su i bijesni desničarski populisti koji će uhvatiti neki naš progresivni ekonomski jezik i koristiti ga, tako da moramo razmišljati o tome da radimo nešto drugačije.
PAUL: U mom sindikalnom poglavlju, jedna stvar koju smo pokušali slijediti je princip da budemo tu za druge ljude i druge ciljeve. Ako postoji borba za pristupačne stambene jedinice, borba za ekološku pravdu, izbjeglička kriza na Floridi — a uvijek postoji — trebamo se pojačati i biti tamo najbolje što možemo.
Desnica je zauzela mjesta poput Teksasa i Floride jer su otkrili da ne morate biti većina da biste preuzeli kontrolu nad državnim zakonodavstvom u Tallahasseeju — koje je oduvijek bilo reakcionarno mjesto, od pamtivijeka. Po meni, to nas navodi na razmišljanje kroz taktiku izgradnje koalicija. Kao organizator rada, sve se svodi na zapošljavanje. Nedostajalo nam je taj stalni doseg, a globalna pandemija nam je nanijela veliku štetu. Moramo to ponovo pokrenuti.
Imamo nekoliko pozitivnih primjera. Prije nekoliko godina donijeli smo vraćanje glasačkih prava za krivično djelo. Moja supruga Sheila je preko Radničke koalicije okruga Alachua vodila tu kampanju u našem dijelu države. Dobili smo skoro milion potpisa. A neki od ljudi koji su potpisali rekli su nam vrlo jasno da su Trumperi. Trebalo je slušati, izaći iz naših zona udobnosti. Mislim, išli smo na fudbalske utakmice Univerziteta Florida da uzmemo potpise.
Računica: 2021. godine, sastao sam se sa desetak nacionalnih sindikalnih vođa. Predlagao sam posebnu vrstu radnog obrazovanja — Nazvao sam ga „ratnim koledžom“ — kako bih obučio nadolazeće vođe i osoblje za strategiju, taktiku, kampanje, finansije. Odgovor koji sam dobio je bio: „To je nekako suvišno jer imamo programe radnog obrazovanja sa sindikatima ili univerzitetima kao što su Harvard i Rutgers." Rekao sam, „OK. Ali na šta su ti programi obrazovanja o radu pripremili vaše vođe da je 6. januara uspio?“ Bila je mrtva tišina.
Tada sam rekao: „Koliko od tih programa priprema vaše vođe za ono što da rade kada se to ponovi? Kada postoji desničarski teror, kada postoji zakonodavna opstrukcija?” I opet su ućutali.
PAUL: Ove sindikalne škole i centri odlično rade. Veoma sam uzbuđen što sistem Univerziteta u Kaliforniji stvara nove radne centre. Ali kako se to može poklopiti s činjenicom da svaki veći koledž u ovoj zemlji ima poslovnu školu i većina njih predaje žestoku antiradnu doktrinu od prvog dana?
Što se tiče najvažnije tačke, o uspjehu 6. januara, mislim da ne bi ništa uradili osim da su bili potpuno zbunjeni. Mislim da nemaju pojma o istorijskoj ulozi sindikata u borbi protiv fašizma. Većina američkog radničkog pokreta 1930-ih bio je antifašistički. Značajni primjeri bili su Industrijski sindikat duhanskih radnika sa sjedištem u Tampi i rad Paula Robesona sa radnicima rudnika, mlina i topionice. Fašisti su radnički pokret vidjeli kao takvu prijetnju da su, na primjer, kada su fašisti preuzeli vlast u Italiji 1920-ih, prva stvar koju su uradili bilo da slome sindikate.
Dao si mi scenarij iz noćne more, Bille. Mogu samo zamisliti da naši sindikati padaju poput domina.
Računica: Šta radite kada čujete ljevičarske ili neljevičarske članove sindikata kako kažu neku varijaciju „Naš posao je da se borimo za plate, sate, uslove rada“? Ili, „Dolazite ovamo i pričate sve te stvari o rasi, seksu i fašizmu — to je podjela“?
PAUL: Kada pogledamo dugoročni uspjeh sindikata kao što je Distrikt 65 u New Yorku [međuindustrijski sindikat radnika s niskim platama organiziran 1933.] i sindikat radnika pakerice [lijevo orijentisan sindikat prerađivača mesa koji je izrastao iz CIO-ovog Organizacionog odbora radnika Packinghouse Workers 1937.], imali su svoje slabe tačke, ali su se držali zajedno ne samo zagovarajući svoje članove, već pokušavajući da budu zagovornici cijele radničke klase. Za mene, to je ono što trebamo učiniti.
Ujedinjeni fakultet Floride nikada nije definirao akademsku slobodu samo kao pravo fakulteta da predaje nastavu, ili staž kao samo ekonomsku sigurnost za razmažene profesore. Uvijek smo te stvari povezivali za dobro naših studenata i šire zajednice. Za mene su to primjeri na kojima možemo graditi u svakom sindikatu, u različitim zanimanjima, u različitim dijelovima zemlje.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati