Evropa se suočava s najvažnijom izbjegličkom krizom od Drugog svjetskog rata. Svi pokušaji rješavanja problema su propali, uglavnom zato što su ignorirali osnovne uzroke problema.
11. juna, novi ministar unutrašnjih poslova Italije, Matteo Salvini, blokirano spasilački brod Aquarius, koji je prevozio 629 izbjeglica i ekonomskih migranata, iz pristajanja u svojim lukama.
Izjava doktora bez granica (MSF) navedeno da je čamac prevozio 123 maloljetnika bez pratnje i sedam trudnica.
"Od sada Italija počinje da govori NE trgovini ljudima, NE biznisu ilegalne imigracije", rekao je Salvini, koji je i na čelu krajnje desničarske Lige.
Broj izbjeglica se stalno ponavljao u informativnim emisijama, kao obična statistika. U stvarnosti, u pitanju je 629 dragocjenih života, od kojih svaki ima uvjerljiv razlog zašto je/ona krenula na smrtonosno putovanje.
Iako je okrutnost odbijanja ulaska u čamac natovaren očajnim izbjeglicama očigledna, to se mora posmatrati u okviru šireg narativa koji se odnosi na brzo mijenjajući politički krajolik u Evropi i krize koje su u toku na Bliskom istoku i sjevernoj Africi.
Nova italijanska vlada, koalicija antiestablišmentskog Pokreta pet zvjezdica i stranke krajnje desnice Liga, čini se da namjerava zaustaviti priliv izbjeglica u zemlju, jer obećao na tragu kampanje.
Međutim, ako političari nastave ignorirati osnovne uzroke problema, izbjeglička kriza neće nestati sama od sebe.
Uznemirujuća istina je sledeća: Evropa je odgovorna za veliki deo haosa koji se dešava na Bliskom istoku. Desničarski stručnjaci možda će htjeti potpuno izostaviti taj dio debate, ali činjenice neće jednostavno nestati kada se ignorišu.
Evropski političari bi se trebali iskreno suočiti s pitanjem: koji su razlozi zbog kojih milioni ljudi napuštaju svoje domove? I modi jednako iskrena i humana rješenja.
Godine 2017. ustanak koji je u Siriji postao građanski rat doveo je do egzodusa miliona sirijskih izbjeglica.
Ahmed je 55-godišnji sirijski izbjeglica, koji je pobjegao iz zemlje sa suprugom i dvoje djece. Razlog njegovog odlaska nije bio ništa drugo do užasnuti, smrtonosni rat.
On je rekao Agenciji UN za izbjeglice: „Rođen sam u Homsu i želeo sam da tu živim do kraja, ali ovaj opaki rat nam nije ostavio drugog izbora osim da sve ostavimo iza sebe. Zbog budućnosti moje dece morali smo da rizikujemo.”
“Morao sam da platim šverceru osam hiljada američkih dolara za svakog člana moje porodice. Nikada u životu nisam učinio ništa nezakonito, ali nije bilo drugog rješenja.”
Spašavanje njegove porodice značilo je kršenje pravila; milioni bi uradili istu stvar kada bi se suočili sa istom mračnom dilemom. U stvari, milioni jesu.
Afrički imigranti se često okrivljuju da su "iskoristili" poroznu libijsku obalu kako bi se "ušunjali" u Evropu. Ipak, mnoge od tih izbjeglica živjele su mirno u Libiji i bile su prisiljene pobjeći nakon rata pod vodstvom NATO-a u toj zemlji u martu 2011.
"Ja sam porijeklom iz Nigerije i živio sam u Libiji pet godina kada je izbio rat," napisao je Hakim Bello u Guardianu.
“Imao sam dobar život: radio sam kao krojač i zarađivao sam dovoljno da šaljem novac kući voljenima. Ali nakon što su borbe počele, ljudi poput nas – crnci – postali su veoma ranjivi. Ako biste izašli po nešto za jelo, banda bi vas zaustavila i pitala da li ih podržavate. Možda su pobunjenici, možda vlada, niste znali.”
Bezbjednosni haos u Libiji doveo je ne samo do progona mnogih Libijaca, već i miliona Afrički radnici, kao i Bello. Mnogi od tih radnika nisu mogli ni otići kući ni ostati u Libiji. I oni su se pridružili opasnim masovnim bekstvima u Evropu.
Ratom razoreni Avganistan poslužio je kao tragični model iste priče.
Ajmal Sadiqi je pobjegao iz Afganistana, koji je bio u stalnom ratnom stanju dugi niz godina, u ratu koji je dobio mnogo smrtonosniji zaokret od američke invazije 2001. godine.
Sadiqi je rekao za CNN da je velika većina onih koji su mu se pridružili na njegovom putu od Afganistana, preko drugih zemalja do Turske, Grčke i drugih zemalja EU, umrla na tom putu. Ali, kao i mnogi u njegovoj situaciji, imao je malo alternativa.
"Avganistan je u ratu već 50 godina i stvari se nikada neće promijeniti", rekao je.
“Evo, nemam ništa, ali se osjećam sigurno. Mogu hodati ulicom bez straha.”
Avaj, taj osjećaj sigurnosti je, možda, privremen. Mnogi u Evropi odbijaju da ispitaju sopstvenu odgovornost u stvaranju ili podsticanju sukoba širom sveta, dok izbeglice doživljavaju kao pretnju.
Uprkos očiglednoj korelaciji između ratova koje održava Zapad i izbegličke krize u EU, moralno buđenje još nije ostvareno. Što je još gore, Francuska i Italija su sada uključene eksploatacija sadašnje zaraćene frakcije u Libiji za svoje interese.
Sirija nije sasvim druga priča. Tamo takođe EU teško da je nevina.
Rat u Siriji je rezultirao masivnim prilivom izbjeglica, od kojih većinu primaju susjedne bliskoistočne zemlje, ali mnoge su plovile morem tražeći sigurnost u Evropi.
“Cijela Evropa ima odgovornost da spriječi da se ljudi dave. Djelomično zbog njihovih akcija u Africi ljudi su morali napustiti svoje domove”, rekao je Bello.
“Zemlje poput Britanije, Francuske, Belgije i Njemačke misle da su daleko i da nisu odgovorne, ali sve su učestvovale u kolonizaciji Afrike. NATO je učestvovao u ratu u Libiji. Svi su oni dio problema.”
Očekivano, talijanski Salvini i drugi političari istomišljenici odbijaju tako uokviriti krizu.
Oni koriste bilo koji diskurs koji je potreban da bi garantovali glasove, a zanemaruju očiglednu činjenicu da bi izbeglička kriza – barem ovakvih razmera – mogla postojati bez vojnih intervencija, ekonomske eksploatacije i političkog mešanja.
Dok ovu činjenicu ne priznaju vlade EU, tok izbjeglica će se nastaviti, podižući političke tenzije i doprinoseći tragičnom gubitku života nedužnih ljudi, čija je jedina nada samo da prežive.
(Romana Rubeo, italijanska spisateljica dala je doprinos ovom članku.)
Ramzy Baroud je novinar, autor i urednik Palestine Chronicle. Njegova najnovija knjiga je 'Posljednja Zemlja: Palestinska priča’ (Pluto Press, London). Baroud ima doktorat. na palestinskim studijama na Univerzitetu Exeter i nerezidentni je stipendist u Orfalea Centru za globalne i međunarodne studije, Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari. Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati