Danas me stalno pitaju šta da radimo na izborima? Češće mi se govori da radim za Cobba, radim za Nadera ili radim za Kerryja. Kada odgovaram, često me izgovaraju kao ultra ljevičarskog luđaka ili šmrkljavog demokrata, ovisno o slučaju.
Na ZNetu također vidim ogroman broj pisanih izbornih komentara. Vidim toliko toga da čak i da većina toga ne bi bila vrlo razuzdana i suvišna, zapitao bih se da li cijelo vrijeme gledanja, debate, slavlja, istraživanja i na drugi način hiperventiliranja izbora ne smanjuje pažnju koja odlazi na druge potrage.
Kao odgovor na upite, moji stavovi su:
(1) Da Bush izgubi bit će puno bolje nego da Bush pobijedi. Držati se za nos i glasati za Kerryja u spornim državama je dobra stvar, iako svakako mogu razumjeti glasove trećih strana, čak iu spornim državama.
(2) Ima smisla voditi radikalne kampanje za izgradnju infrastrukture pokreta, podizanje svijesti i guranje mejnstrim kandidata ulijevo. U tom smislu, više volim Cobba nego Nadera jer je Cobb o izgradnji pokreta, a Nader je od 2000. pokazao da je loš graditelj pokreta. Ipak, mogu da razumem da se neko oseća drugačije.
(3) Sa stotinama miliona dolara koji idu na kampanju, i sa svakim značajnim komentatorom koji je ostao od Atile Huna (ostanite sa nama za predstojeće izlive iz Hollywooda i rokenrola) koji pomaže Kerryju, ideja da će podrška ozbiljnih ljevičara nekako napraviti značajnu razliku u Kerryjevo ime, čini mi se apsurdnim. U stvari, koristi za Kerryja od agresivne ljevice izgledaju tako male (ako su čak i pozitivne) da bi bile politički neefikasne za ljude koji su lijevo od Kerryja da skrenu pažnju sa dugoročnih prioritetnih aktivnosti na njegovu kampanju.
(4) Zaista, možda bi bilo čak i izborno samoubilačko ostaviti po strani dugoročni rad, jer će odlučujući faktor na izborima vjerovatno biti percepcija elita o vjerovatnoći da Bush može funkcionirati bez katastrofalnog pokreta i međunarodnog odgovora i destabilizacije derivata. Ljevičari koji ostavljaju po strani naše antiratne i druge aktivnosti će prije umanjiti nego povećati strahove elite. Umjesto da jačamo Kerryja, moramo pružiti vidljive znakove da militantna opozicija raste.
(5) U svakom slučaju, samoproglašeni ljevičar koji se odnosi na kampanju na način koji implicira da su Kerry ili Clinton ili Gore bili ili jesu dobri momci, i koji smatra da je bilo koji od ovih demokrata pošten mnogo manje uzoran, i to ne ponavlja Bolesti Demokratske stranke, našeg sistema vlasti i kapitalizma su nešto što ne mogu razumjeti.
Ali izvan mog shvatanja, oko čega se većina levičara slaže i šta je ostalo nakon toga, o čemu mnogi levičari intenzivno raspravljaju?
Stižu predsjednički izbori. Svi se slažemo oko toga.
Jedna ili druga od dvije glavne stranke će proizvesti sljedećeg predsjednika. I u tome se svi slažemo.
I Bush i Kerry predstavljaju korporativne i druge elitne interese i slažu se o očuvanju nejednakosti i korporativne dominacije. Nijedan kandidat nije prijatelj radnim ljudima, ženama, manjinama, ili bilo kome siromašnom ili slabom. Proslavljati bilo kojeg kandidata kao vrlog, mudrog, moralnog ili uzornog, a još manje kao tribuna pravde i mira, poriče logiku i moralnost progresivnosti, a manje antikapitalizma. I oko toga se možemo složiti, zar ne?
Ipak, predsjednici utiču na sastav različitih birokratija, sudova, politika i programa, a možda čak i utiču na ravnotežu moći između suprotstavljenih izbornih jedinica i klasa u društvu. Mislim da se i naprednjaci slažu oko ovoga.
Što se tiče ovih izbora, barem je vjerovatno da će tko pobijediti bitniji nego inače – možda čak i monumentalno – kako u politici koja slijedi, tako iu psihološkim i kulturnim porukama koje čuju elite i biračka tijela širom zemlje i svijeta. Ono u čemu se kamp Bush i Kerry razlikuju je oko toga kako najbolje održati ili proširiti definirane rodne, kulturne, političke i ekonomske hijerarhije društva. Mi, ljevičari, možda se razumno ne slažemo oko razmjera razlike između klasnog neprijatelja Busha i klasnog neprijatelja Kerryja, ali bismo bili u zabludi kada bismo tvrdili da nema razlike.
Kerry je podli ratnik koji rado brani korporativne interese. Bush vjeruje da vojna moć proizvodi diplomatsko pravo, uvreda je sve, a sve prepreke i pregovori moraju biti prokleti. Kerry će slabo braniti prošle progresivne domaće društvene dobitke i pod dovoljnim pritiskom može vjerovatno proširiti neke. U drugom mandatu Bush će voditi nemilosrdni rat protiv gotovo svakog progresivnog domaćeg društvenog napretka u posljednjih stotinu godina, čak i dok podiže desničarski žar i strah s nepoznatim posljedicama.
Dakle, još jedna činjenica ovosezonskih izbornih kalkulacija je da će pobjeda Busha ili Kerryja uvelike utjecati na neposrednu dobrobit različitih ljudi, kao i na šire domaće i međunarodne izglede.
Čini se da smo još uvijek pronašli samo općenito usaglašene uvide...ali postoji više osnova za pokrivanje.
Način na koji se provode izborne kampanje također može imati mnoge i različite efekte, čak i izvan toga ko pobjeđuje. Što se tiče dvije dominantne stranke, mainstream kampanje naravno u velikoj mjeri obespravljaju i depolitiziraju ljude. Zbog toga su mediji zbrisali Howarda Deana uprkos tome Dean nije ništa manje saveznik elitnih interesa od Kerryja. Ne znam zašto je Deanova kampanja prerasla u točku da prijeti da će politizirati mlade ljude, a možda i siromašne ljude, ali jeste, a budući da je to pretposljednje kršenje interesa elite u američkoj politici, Deanova kampanja je morala da se izbaci iz koloseka, i jeste.
Dokazujući istu temeljnu dinamiku, Kerry će pokušati pobijediti na izborima ne osporavajući odanost 50% stanovništva koje obično ne glasa, već se umjesto toga boreći da osvoji većinu od oko 10% birača. u svakoj državi. Zapravo, ako računamo samo swing države, ovi izbori će se vjerovatno odnositi prvenstveno na 4% birača i samo 2% stanovništva.
Štaviše, Bushova i Kerryjeva bitka za kolebljive birače zapravo nije ni borba oko informisanih odluka tih pojedinaca. Riječ je o borbi za podršku donatora i medijskih mogula koji obezbjeđuju sredstva za manipulaciju glasačima.
Kerry će energično voditi kampanju za malu swing grupu, ali će u velikoj mjeri zanemariti ogromnu grupu neglasača iz koje bi vjerovatno mogao dobiti ogromnu podršku. To je zato što Kerry jednostavno ne želi podršku tih sektora. Neće rizikovati da ih uzbudi jer bi to ugrozilo njegove veće ciljeve. Onaj ko ne razumije koliko je Demokratska stranka strukturno saučesnik u nepravdi, samo treba u potpunosti shvatiti ovu jedinu činjenicu da bi se istina jasno registrovala.
Da se vratimo na pitanja koja su u pitanju, izvan manipulativnih mahinacija velikih stranaka koje čuvaju sistem, kampanje trećih strana mogu podići aktivističku svijest i povećati aktivističku posvećenost i organizaciju. Pretpostavljam da je i ova tvrdnja općenito prihvaćena među progresivnim komentatorima ili bi, u svakom slučaju, trebala biti.
Dakle, članak za člankom, intervju za intervjuom i pismo za pismom o izborima koje pišu ljevičari i objavljuju na ljevičarskim mjestima namijenjenim drugim ljevičarima, čini mi se ili zbunjenim ili se radi samo o stvarima oko kojih se ne mogu složiti :
(a) Relativna vrijednost ljevičara koji raspodjeljuju vrijeme i energiju trećim stranama kako bi dobili organizacijski i svjesni dobici, naspram raspodjele vremena i energije za pobjeđivanje klasnog neprijatelja Busha kako bi osvojili manje zle koristi od izbora klasnog neprijatelja Kerryja, ili
(b) Efikasnost izbornog fokusa bilo koje vrste u poređenju s drugim načinima korištenja našeg vremena – na primjer nastavak našeg kontinuiranog antiratnog rada, rada protiv globalizacije korporacija, feminističkog rada, radničkog rada, antirasističkog rada rad itd.
Evo u čemu je stvar. Šta god svaka osoba vjerovala o ovim stvarima, u ovom trenutku nesumnjivo je više koristi od toga da radi ono što smatra najzahvaljenijim, umjesto da gubi vrijeme prekoravajući druge ljevičare zbog drugačijeg gledišta.
Do sada je blaćenje drugih levičara beskorisno. Skoro svi na lijevoj strani znaju gdje se nalaze. Malo je ljevičara, ako ih ima, vjerovatno da će značajno promijeniti svoj pristup. Jedine relevantne nove informacije koje bi se mogle pojaviti od sada do novembra bit će naznake vjerovatnog glasanja na izborima, a ne pozicije kandidata ili dokazi o efikasnosti kampanje. Pa da odustanemo od ljevice na lijevoj predizbornoj kampanji, moj je savjet. Na taj način zajednički možemo uštedjeti mnogo vremena i izbjeći mnogo nepotrebnih svađanja.
Zatim imamo beskrajni niz komentara ljevičara koji govore neljevičarima da glasaju ili da rade za Kerryja. Čak i za one koji misle da je gomilanje glasova za Kerryja od svjetske historijske važnosti, može li ova dodjela vremena oštroumnih i sposobnih ljevičara imati smisla? Da li zaista mislimo da će neljevičar od nas čuti nešto za što će smatrati da ima više kredibiliteta, više upornosti i više strasti od onoga što će, beskonačno, čuti od liberala? Da li zaista mislimo da će naša (nadamo se dvosmislene) buke o glasanju za Kerryja zaljuljati svakoga ko neće biti prvi pogođen mnogo agresivnijom predizbornom kampanjom od strane ljudi koje mnogo više poznaju i poštuju?
Ne vjerujem. I svakako se zadrhtim svaki put kada naši suvišni napori da pobijedimo Busha poprime oblik da kažemo bilo šta lijepo o Kerryju, koji ne zaslužuje ništa osim našeg nepokolebljivog suprotstavljanja – nadamo se kada je predsjednik, da budem siguran. I ja se stresem kada se čini da naši suvišni napori da pobijedimo Busha, ili da podstaknemo druge da to učine, istiskuju pažnju na rat, globalizaciju, izgradnju pokreta per se, itd.
Ukratko, pretpostavljam da je ono što govorim da bez obzira na vaše izborne sklonosti, u ovom trenutku ponavljaju se, suvišne molbe o Kerryju i Bushu od ljevičara drugim ljevičarima, pa čak i o Naderu i Cobbu od ljevičara do drugih ljevičara, a vjerovatno i molbe ljevičarima do mejnstrim građana o Kerryju/Bushu, najvjerovatnije nisu najefikasniji način da produktivno manifestujemo svoje uvide i iskoristimo našu energiju.
Tako da smo sveli na jedno diskutabilno neslaganje, čini se. Trebaju li u spornim državama ljevičari trošiti bilo koje vrijeme pokušavajući povećati glas za Cobba ili Nadera umjesto da šute ili pomažu Kerryju? Ovo je sporno. Logično, pisanje i govor o tome može uticati na izbore ljudi. Ali kladim se da oni koji su za pomaganje Cobbu ili Naderu neće uvjeriti one koji su protiv toga da počnu to raditi. I kladim se da oni koji su protiv pomaganja Cobbu ili Naderu neće uvjeriti one koji su za to da prestanu s tim. Pitam se koja je svrha niza debata koje mogu pokvariti inače pozitivne odnose?
U ovom trenutku, argumenti su izneseni. Pa zašto jednostavno ne radimo svoje, nadamo se da uključujemo i stvari koje nisu izborne, ostavljajući jedni druge na miru i puštajući da rezultati naših odvojenih napora utiču na buduće izbore? Kladim se da će sve strane biti bolje za to.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati