Irački dokumenti koje je objavio Wikileaks daju znatno više detalja o američkim akcijama u ratu u Iraku, ali daju li oni nešto što mi već nismo znali?
Pentagon će se nadimati od bijesa kao što je to učinio zbog Wikileaksovog objavljivanja američkih vojnih dokumenata o Afganistanu, kada je zauzeo kontradiktoran stav da je malo toga novog u onome što je procurilo, ali da su važni izvori obavještajnih podataka na neki način još uvijek kompromitovani.
Curenja su važna jer dokazuju mnogo toga u šta se ranije samo sumnjalo, ali američka vojska nikada nije priznala niti je detaljno objašnjeno. Od 2004. godine bilo je očito da američke snage gotovo uvijek ignoriraju slučajeve mučenja od strane iračkih vladinih snaga, ali se sada pokazalo da je to bila zvanična politika. Od posebnog interesa za Iračane, kada Wikileaks objavi ostatak svoje gomile dokumenata, bit će vidjeti ima li ikakvih znakova koliko su američke snage bile uključene u aktivnosti odreda smrti od 2004. godine.
Od ljeta 2004. Irak je skliznuo u sektaški građanski rat velikog divljaštva dok je al-Qa'ida pokrenula napade na šiite koji su sve više dominirali vladom. Od kraja 2004. godine trupe Ministarstva unutrašnjih poslova koje su obučavali Amerikanci učestvovali su u divljim racijama na sunitske ili sumnjive batističke distrikte. Ljudi istaknuti u režimu Sadama Huseina su uhapšeni i nestali na nekoliko dana dok njihova izmučena tijela nisu bačena pored puteva.
Irački čelnici su šaputali da su Amerikanci bili uključeni u obuku onih koji su zapravo bili eskadroni smrti pod službenim izgledom. Rečeno je da su američke akcije bile modelirane po metodama borbe protiv pobunjenika koje su u El Salvadoru pionirile salvadorske vladine jedinice obučene u SAD.
Nije bila tajna da je mučenje zatvorenika postalo norma u zatvorima iračke vlade jer je od 2004. godine uspostavila vlastite sigurnosne službe. Muškarci koji su očigledno bili žrtve torture često su puštani na televiziji gdje bi priznali ubistvo, mučenje i silovanje. Ali nakon nekog vremena se primijetilo da su mnogi od onih za koje su tvrdili da su ih ubili još uvijek živi.
Sunitska zajednica je u to vrijeme bila užasnuta masovnim akcijama američkih snaga, ponekad u pratnji jedinica iračke vlade, u kojima su hapšeni svi vojno sposobni mladići. Plemenske starješine često bi žurile kod Amerikanaca tražeći da se zatvorenici ne predaju iračkoj vojsci ili policiji koja bi ih vjerovatno mučila ili ubila. Električna bušilica je bila omiljena mjera mučenja. Jasno je da je američka vojska znala sve o tome.
Od kraja 2007. godine rat se počeo mijenjati jer su se Amerikanci počeli pojavljivati kao branitelji sunitske zajednice. Američke vojne ofanzive protiv al-Qa'ide i šiatske milicije Mehdi armije bile su praćene naletom atentata. Opet bi bilo zanimljivo saznati više detalja o tome koliko je američka vojska bila umiješana u ova ubistva, posebno protiv sljedbenika nacionalističkog klerika Muqtade al-Sadra.
U Iraku se tokom američke okupacije 2004-9. odvijao niz međusobno povezanih sukoba. Jedna koja je rijetko dolazila na naslovne strane uključivala je seriju ubistava i kidnapovanja jedni protiv drugih od strane Amerikanaca i Iranaca. Ovo je dostiglo svoj vrhunac 2007. godine kada su Amerikanci pokušali da zarobe vođe iranskih obavještajnih službi koji su posjetili Kurdistan, a američki vojnici su ubijeni u neuspjelom napadu u Kerbali. Zarobljavanje britanskog pomorskog osoblja od strane Iranske revolucionarne garde možda je bilo dio ovog mračnog sukoba.
Informacije o Iraku koje su procurile, poput one o Afganistanu, trebale bi doći sa zdravstvenim upozorenjem. Iračani, agenti nižeg ranga ili ministri na visokom nivou često su govorili Amerikancima ono što su mislili da Amerikanci žele čuti, posebno da iza mnogih antiameričkih akcija stoji iranska ruka. Mnogo od ovoga će vjerovatno biti besmislica.
Informacije koje su Amerikancima dale afganistanske obavještajne službe o umješavanju pakistanske i vojne obavještajne službe ISI u pomaganje Talibanima očito su izmišljene. Ne radi se o tome da pakistanska vojska ne pomaže talibanima, ali oni to čine suptilno i pažljivo kako bi osigurali da se njihova umiješanost ne može ući u trag. Irački obavještajni podaci proslijeđeni Amerikancima vjerovatno će biti jednako pristrasni.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati