Zagovornici građanskih sloboda podižu uzbunu zbog vijesti da FBI daje agentima više slobode da sprovode nadzor u kući. Prema New York Timesu, nove smjernice će omogućiti agentima FBI-a da istražuju ljude i organizacije "proaktivno" bez čvrstih dokaza za sumnju na kriminalnu aktivnost. Razgovaramo s bivšim agentom FBI-ja Mikeom Germanom, koji sada radi u Američkoj uniji za građanske slobode, i teksaškim aktivistom Scottom Crowom, koji je bio u fokusu intenzivnog nadzora FBI-a od 2001. do najmanje 2008. Koristeći Zakon o slobodi informacija, Crow je primio 440 stranica jako redigovanih dokumenata koji otkrivaju da je FBI postavio video kameru ispred njegove kuće, pratio registarske tablice automobila parkiranih ispred njegove kuće, snimio dolazak i odlazak njegovih gostiju i posmatrao skupove kojima je Crow prisustvovao u knjižarama i kafići. Agencija je također pratila Crowove mejlove i telefonske razgovore i prebirala njegovo smeće kako bi identificirala njegovu banku i hipotekarne kompanije. „Definitivno je bilo traumatizirajuće u različitim trenucima“, kaže Crow. "Ali ako ne izađemo i ne budemo otvoreni u vezi ovoga, oni su već pobijedili, a nadzor i `rat protiv terorizma' nas pobjeđuju."
=====
AMY GOODMAN: Zagovornici građanskih sloboda dižu uzbunu zbog vijesti da FBI daje agentima više slobode da sprovode nadzor u kući. Prema New York Timesu, nove smjernice će omogućiti agentima FBI-a da istražuju ljude i organizacije "proaktivno" bez čvrstih dokaza za sumnju na kriminalnu aktivnost. Nova pravila će osloboditi agente da se infiltriraju u organizacije, pretražuju kućno smeće, koriste timove za nadzor, pretražuju baze podataka, provode testove detektora laži, čak i bez sumnje u bilo kakvu nepravdu.
Revidirane smjernice dolaze jer su postojeće prakse FBI-ja već bile pod opširnim nadzorom. Prošlog mjeseca New York Times je otkrio niz novih otkrića protiv aktivista na meti domaćeg špijuniranja. Jedan od tih aktivista je 44-godišnji Scott Crow, stanovnik Austina u Teksasu, samoproglašeni anarhista. Upravo je saznao da je bio na meti FBI-a od 2001. do najmanje 2008. Koristeći Zakon o slobodi informacija, Scott je dobio 440 stranica teško redigovanih dokumenata koji otkrivaju da je FBI ušao u trag registarskim tablicama automobila parkiranih ispred njegove kuće, snimljeno dolaskom i odlaskom njegovih gostiju, posmatrao okupljanja koja je posećivao po knjižarama i kafićima. Agencija je također pratila njegove e-mailove i telefonske razgovore, pregledala njegovo smeće kako bi identificirala njegovu banku i hipotekarne kompanije, posjetila prodavnicu oružja u kojoj je tražio da kupi pušku za samoodbranu. Agenti su pratili – takođe su tražili od Poreske uprave da ispita njegove poreske prijave, pa su se čak infiltrirali u aktivističke grupe s kojima se povezivao. Iako je Crow hapšen desetak puta u godinama svog aktivizma, nikada se nije suočio s ozbiljnijom optužbom od ometanja posjeda. On je među sve većim brojem ljudi i grupa koje se nalaze na udaru državnog špijuniranja.
Pa, Scott Crow nam se sada pridružuje iz Austina u Teksasu da ispriča svoju priču. A iz Washingtona, DC, pridružio nam se i Mike German, savjetnik za nacionalnu sigurnosnu politiku u Američkoj uniji za građanske slobode. Prethodno je služio kao agent FBI-a specijalizovan za borbu protiv terorizma u zemlji od 1988. do 2004. godine.
Mike German, želimo da počnemo s vama na najnovijim vijestima o novom ovlasti datoj agentima FBI-ja, a koji ste bili prije godinu dana, da nadgledaju ljude, a ne pod bilo kakvim krivičnim prijavama ili čak sumnjom. Objasnite šta razumete da se trenutno dešava.
MIKE GERMAN: Tako je. Možda se sjećate da je 2008. godine državni tužilac Michael Mukasey izmijenio smjernice državnog tužioca koje upravljaju istražnim vlastima FBI-a i stvorio novu kategoriju istraga pod nazivom "procjene". A za njih nije bio potreban činjenični predikat – drugim riječima, nikakav dokaz da je neko učinio nešto loše, a još manje osoba koja je pod istragom. Postoji i niz nametljivih istražnih tehnika koje su bile dozvoljene za korištenje, uključujući fizički nadzor, uključujući regrutiranje i zadavanje doušnika, uključujući agente FBI-a koji djeluju na prevaru pokušavajući prikupiti informacije od subjekata istrage, vođenje intervjua, čak i korištenje velike porote pozive za dobijanje telefonskih podataka.
Ono što je nova promjena u internoj politici FBI-a je da se agentima FBI-ja omogući, čak i bez otvorene procjene, da pretražuju komercijalne baze podataka – to su usluge pretplate agregatora podataka koji prikupljaju, znate, široki raspon informacija i zaista imaju mnogo detaljnih privatnih informacija o ljudima – kao i baze podataka državnih i lokalnih organa za sprovođenje zakona. Opet, ovo je bez ikakve sumnje u nepravdu. Čak i bez otvaranja istrage, agenti mogu početi tražiti sve ove privatne informacije.
Još jedno povećanje njihovog autoriteta je sa procjenama koje koriste da utvrde da li doušnik jeste – da li mogu regrutovati doušnika. I jedna od stvari koje im je dozvoljeno je da dodaju odvoz smeća, što znači da kada iznesete svoje smeće da ga smetlar pokupi, umjesto toga ga pokupi agent FBI-a, i oni prolaze kroz sve ovo materijal. I kada sam pitao zašto bi oni htjeli da daju agentima to ovlaštenje – opet, prije nego što imate bilo kakav dokaz o nepravdi – i oni su rekli: „Pa, često je od pomoći pronaći nešto pogrdno što bi se moglo iskoristiti za pritisak na osobu da postane doušnik ." Dakle, znate, ovo je tehnika koja se koristi posebno da se neko prisili da sarađuje protiv svojih komšija ili saradnika.
AMY GOODMAN: FBI je danas odbio naš zahtjev za intervju, ali nam je poslao izjavu o novim smjernicama. Citirajući generalnog savjetnika FBI-a Valerie Caproni, citirajući: "Svaka predložena promjena je pažljivo razmatrana i razmotrena s obzirom na alate koji su našim zaposlenicima potrebni da ostvare svoju misiju, moguće rizike povezane s korištenjem tih alata i kontrole koje Sve u svemu, ovo je fino podešavanje, a ne neka velika promjena. Ovlaštenje FBI-a da koristi specifične istražne alate utvrđeno je Ustavom SAD-a, američkim statutima, izvršnim naredbama i Smjernicama državnog tužioca za domaće operacije FBI-a. Operacije domaćih istraga Vodič ne može i ne dodeljuje dodatna ovlašćenja agentima mimo onih koje daju ti kontrolni organi." Šta misliš o tome, Mike German?
MIKE GERMAN: Pa, opet, smjernice državnog tužioca iz 2008. toliko su olabavile standarde za istrage FBI-a da oni u osnovi ne postoje. Nije potreban činjenični predikat. Dakle, ideja da bi agenti mogli da započnu te istrage, a da čak i ne prođu kroz administrativnu prepreku otvaranja procjene, mislim da je proširenje moći koje je potpuno neodgovorno.
AMY GOODMAN: Želim otići kod Scotta Crowa da čujem priču iz stvarnog života. Scotte, pričaj o tome kada si se prvi put prijavio prema Zakonu o slobodi informacija da dobiješ informaciju o tome da li te FBI prati.
SCOTT CROW: Pa, postoji lokalna organizacija koja se zove Austin People's Legal Collective. Sve je izašlo na vidjelo nakon što je Brandon Darby izašao kao doušnik 2008. Pravni kolektiv Austina odlučio je sastaviti zahtjev za FOIA za oko 30 aktivista, oko 40 organizacija i oko 10 događaja koji se odnose na 2000. godinu u Austinu. Poslali smo ga u više terenskih kancelarija širom zemlje, a zatim – da vidimo šta ćemo dobiti nazad, da pokušamo da napravimo sliku o tome kakva se vrsta nadzora dešavala, ako je bilo druge infiltracije. I u tome, većina – oko 50 posto dokumenata koji su se vratili vratilo se bez ičega. Oko 30 posto se vratilo – ljudi su se vratili sa spominjanjem, ili se grupa vratila sa spominjanjem. I onda su bila dva slučaja, slučaj sa ženom koja je organizovala Obračun u Teksasu, što je bio događaj 2003. godine – bilo je oko 400 stranica dokumenata – a onda je moj bio slučaj u kojem su trajale godine obimne dokumentacije. I to je bio svojevrsni poticaj svega. I kroz to sam mogao da saznam da, znate, da imam – bilo je pet doušnika u mom životu. Brandon Darby je bio samo posljednji koji je prošao kroz naše zajednice. Ali kada smo ovo uradili, uradili smo to u devet država. I saznao sam da sam bio pod istragom u devet država za paljevine i druga krivična djela za koja nikada nisam optužen.
AMY GOODMAN: Sada, Brandon Darby, za one koji nisu upoznati, koji je postao vrlo poznato ime u progresivnim krugovima, objasni svoj odnos s njim i ko je on.
SCOTT CROW: Brandon Darby je bio osoba koja je bila moj prijatelj i bila na rubu aktivističke zajednice u Austinu već nekoliko godina. On i ja smo zajedno otišli u New Orleans, a onda sam iz toga, iz tih akcija, završio kao suosnivač organizacije pod nazivom Common Ground Relief. I radio je nekoliko godina u Common Ground-u i otišao, a onda je na kraju nametnuo – učestvujući u ovom slučaju sa dvojicom muškaraca na Republičkoj nacionalnoj konvenciji, gdje ih je možda zarobio, ali ih je definitivno isprovocirao na radnje koje su inače ne bi uradili, zbog čega su na kraju otišli u zatvor. A onda je izašao kao doušnik i ispostavilo se da je nekoliko godina istraživao neke od nas.
AMY GOODMAN: Dakle, kada ste tačno dobili dokumente od FBI-a? I pričajte o tome koliko su oni pokazali da vas prate.
SCOTT CROW: Pa, dozvolite mi – dozvolite mi da se vratim na trenutak. Prvi put sam saznao da sam naveden kao domaći terorista 2006. godine. FBI je, na način na koji su završili sa puno policijskih službenika širom zemlje, obavijestio lokalne tužioce i lokalne službenike za provođenje zakona u različitim gradova. Tako su 2006. obavestili tužioca u Baton Rougeu, a on je obavestio advokate Angole 3, a advokat Angole 3 mi je rekao. I tada sam prvi put čuo za to, da sam naveden kao domaći terorista i ekstremista za prava životinja.
I ono što je učinilo je da je otvorilo ovaj svijet mogućnosti u ovom kafkijanskom svijetu, gdje nisam ni za što formalno optužen, ali se sve te stvari dešavaju. Mislim, mogao sam da vidim ljude kako godinama sede ispred moje kuće – mislim, sve različite vrste automobila. I nisam paranoična osoba. Živim u vrlo transparentnoj, otvorenoj staklenoj kući. Ali mogao sam da vidim kako se sve te stvari dešavaju.
Izdat je BOLO, izvještaj "budi na oprezu" koji je izdat 2008. godine u policijskoj upravi u Austinu u kojem je pisalo da bih mogao ozlijediti policajce, zapaliti policijska kola ili potaknuti nerede. A način na koji sam znao za to je zato što su mi ljudi iz grada sa kojima sam radio rekli da su vidjeli ovaj plakat sa mojom slikom. Sada, opet, nisam mogao ništa da uradim povodom ovoga. Pa, konačno, 2010. godine dobijam ove dokumente koji me navode kao domaćeg teroriste od 2001. godine, i počinje – slika počinje da postaje jasnija o svemu što je FBI radio u državama, u više država, da istražiti mene i posijati neslaganje, u osnovi, među lokalnim i regionalnim organima za provođenje zakona.
AMY GOODMAN: Neki od redigovanih dokumenata FBI-a koji pokazuju da ste nadzirali, Scotte, objavljeni su na web stranici New York Timesa. Jedan FBI izvještaj opisuje sastanak grupe aktivista čiji ste bili dio, govoreći, citirajući: "Većina učesnika obučena kao hipiji, imala je [dredove] (i muškarci i žene) i smrdila je na loš miris." Drugi izvještaj ima opsežne detalje o sadržaju vašeg smeća.
SKOT KROW: Mislim, ta dva slučaja samo zagrebu površinu. Infiltracija se dešavala iznova i iznova u različitim grupama, u različitim događajima. Postojali bi organi za provođenje zakona i doušnici i ljudi koji prikupljaju informacije na svim različitim razinama – gradske, okružne, državne i savezne vlasti – i privatno osiguranje. To su rotirajuća vrata između tog dijeljenja informacija i svih ovih stvari. Prolazak kroz smeće je bio dio toga.
Ali zaista, ono što je bilo – za mene, ono o čemu mislim da treba da razgovaramo, jeste to – koliko su novca potrošili na istragu protiv mene, a ne optužujući me ni za šta. Znate, kao, ako sam ja vrh ledenog brega i postoje drugi ljudi u drugim zajednicama sa kojima to rade, koliko vlada troši da uradi nešto ovako? I kakav zastrašujući efekat to ima na aktivističke zajednice i na nas kao građane ove zemlje?
AMY GOODMAN: Koliko je opsežno, u smislu čitavih Sjedinjenih Država, bilo praćenje tebe, Skote? Šta ste shvatili u ovom trenutku?
SCOTT CROW: Pa, istraživali su me u devet država, kao što sam rekao, u 12 terenskih ureda. Bilo je pet doušnika. Bio je jedan u Austinu, dva u Hjustonu, jedan u Dalasu i jedan u Detroitu. Mogao sam identificirati samo tri od tih ljudi. Ostali koje ne mogu ni identificirati ko su, ljudi s kojima sam možda dolazio u kontakt iznova i iznova. Ali oni ciljaju – ali ono što smo saznali kroz ove FOIA-e –
AMY GOODMAN: Otišli su – izašli su –
SCOTT CROW: – i kroz druge FOIA koji –
AMY GOODMAN: I oni su otišli u Poreznu upravu da istraže i vas?
SCOTT CROW: Apsolutno. Poslali su pismo Poreznoj upravi da vide mogu li me dobiti zbog utaje poreza. I srećom, moja partnerka Ann i ja smo uvijek plaćali poreze, jer smo najduže posjedovali vlastito poslovanje, i oni su otkrili – Porezna uprava se vratila i rekla da ne može – da ništa ne mogu učiniti povodom toga . I činilo se da je u FBI-u vladala konsternacija zbog toga.
Također su koristili zatvorenu televiziju u kući u Dalasu u kojoj sam živio, a zatim u Austinu, gdje su postavili kamere preko puta – na stubove preko puta moje kuće. Nivoi do kojih su došli, mislim, su nezamislivi većini ljudi, jer je to ono o čemu čujete u filmovima ili ono čega se ljudi najviše boje. Ali skoro sve što možete zamisliti da su uradili, osim što su mi provalili vrata, dogodilo mi se. Prijetili su mi velikim porotama, kopanjem smeća, što su radili u dva navrata na kopanju smeća, posjećivali su me na poslu i posjećivali kod kuće. Znate, Mike German je ranije govorio o tome kako pokušavaju da izvrše pritisak na ljude da daju informacije. Prvi put me posjetio FBI 1999. Tada sam prvi put čuo da se riječi "domaći terorizam" i "prava životinja" koriste zajedno. I takođe, ne samo da su pokušali da me umiješaju u neke zločine u Dalasu ili rekli da sam imao – ili sugerirali da sam imao neku odgovornost za te zločine, nego su pokušali iskoristiti taj pritisak da me natjeraju da dam informacije o drugim ljudima.
AMY GOODMAN: Vi ste bili...
SKOT KROW: I koliko ljudi se to dešava širom zemlje?
AMY GOODMAN: To je veoma važno pitanje. Mike German, ti si iz ACLU-a. Bilo je više racija. Ovo su očigledne – znate, očiglednije manifestacije ovoga, racije u Čikagu i Mineapolisu na domove aktivista. Možete li govoriti o tome koliko je širok ovaj nadzor i šta se, po vama, dešava u drugim dijelovima zemlje?
MIKE GERMAN: Naravno. Mislim da, kao što je Scott rekao, vidimo samo vrh ledenog brega. Ali 2004., 2005. i 2006. godine, ACLU je izdao brojne zahtjeve Zakona o slobodi informacija za istrage združene operativne grupe za terorizam protiv niza političko-politički aktivnih grupa koje su sumnjale da su špijunirane, na isti način na koji je Scott učinio. I otkrili smo široko rasprostranjeno praćenje različitih, znate, grupa za mir i pravdu, ekoloških grupa, svih vrsta različitih grupa. A to je, zauzvrat, započelo istragu glavnog inspektora koja je upravo objavljena u septembru 2010. godine i koja je pokazala da je FBI otvarao ove istrage sa onim što su nazivali činjenično slabim predikatima, ponekad čak i spekulativnim predikatima. Dakle, nije se radilo o tome da su mislili da su te grupe sada umiješane u bilo kakvu kriminalnu aktivnost, već samo da je to bila mogućnost u budućnosti. Pa, naravno, to važi za sve nas. Svi bismo mogli biti budući kriminalci. I to je bio jedini kriterijum koji je FBI koristio da otvori preliminarne istrage.
Ovo bi trebalo da budu predikatizovane istrage gde postoji neka činjenična osnova. A ove istrage, nažalost, IG je posmatrao samo slučajeve koje je ACLU već otkrio. Nije gledao dalje od toga. Ali ono što je otkrio je da su te istrage ostale otvorene godinama, bez dokaza o nedjelima, da će žrtve ovih istraga biti stavljene na liste za nadzor terorista. I, znate, možete zamisliti, za političkog aktivistu, znate, nekako kao što je Scott ispričao, kada FBI ide okolo govoreći lokalnim zvaničnicima da je ovaj politički aktivista terorista, to osakaćuje njihovu sposobnost da budu efikasni u svom zagovaranju . I stvara ogroman zastrašujući efekat koji pogađa ne samo ljude pod istragom, već i druge koji su aktivni na tim političkim pitanjima, pa čak i dalje, ljude koji žele biti aktivni, ali smatraju da se ne isplati doći pod takvu vrstu nadzora. Dakle, to ima stvarno ozbiljan uticaj na našu demokratiju. I to je zaista, znate, jedan od najopasnijih dijelova ovoga.
AMY GOODMAN: Kako se FBI promijenio od Busha do Obame? Mislim, Robert Mueller je sada bio šef FBI-a skoro 10 godina pod Bushom i Obamom.
MIKE GERMAN: Znate, ovaj sastanak na koji smo bili dovedeni o proširenju ovlaštenja FBI prošlog mjeseca je zaista bila prva prilika. Nadali smo se, jer smo kritizirali smjernice iz 2008. koje su postavljene u decembru 2008. – dakle, bukvalno samo mjesec dana prije nego što je Obamina administracija preuzela vlast – žestoko smo ih kritizirali, pa smo se nadali da će ono što ćemo čuti je da su se naše kritike čule i da će smanjiti neke od stvari koje su radili. Jedna od stvari na kojima još uvijek radimo je ovlaštenje koje je FBI sebi dao u svojim internim smjernicama koje im omogućava da prikupljaju rasne i etničke demografske podatke i da mapiraju rasne i etničke zajednice i prikupljaju informacije o rasnom i etničkom ponašanju, bez obzira na to je. I mi pokušavamo da koristimo Zakon o slobodi informacija da dođemo do te informacije, ali je teško.
AMY GOODMAN: Scott Crow, koji su ti planovi trenutno? I želim da pitam Mikea Germana, kakvu vrstu pribjegavanja ima neko poput Scotta, sada kada ste saznali koliki je obim nadzora? Znaš li uopće, Scotte, upravo sada da li si pod nadzorom?
SCOTT CROW: Pretpostavljam da jesam, jer su moja dokumenta završila 2008. Rekli su da je to sve što postoji. I samo da pojasnim, dali su mi 500 stranica od 1,200 stranica. Dakle, ima još 700 stranica za nabavku. Tužićemo da pokušamo da dobijemo ostale i da pokušamo da oduzmemo redakcije, da vidimo šta se dešava. Ali moja najveća stvar je da ne – da kažem ljudima da se ne boje, jer sve ono čega se ljudi plaše meni se dogodilo, a ja sam još uvijek OK. I ne mislim to na kavalirski način, jer je to definitivno bilo traumatizirajuće u različitim trenucima, ali ako ne izađemo i ne budemo otvoreni po ovom pitanju, onda su oni već pobijedili, a nadzor i „rat protiv teror" nas pobeđuje.
AMY GOODMAN: A Mike German, kakvu vrstu pribjegavanja imaju ljudi? Kako uopće saznati da li su predmet nadzora?
MIKE GERMAN: Veoma je teško. Mislim, jedna od stvari koje upravo otkrivamo u slučaju u Kaliforniji je da su FBI i Ministarstvo pravde tumačili dio Zakona o slobodi informacija kako bi im omogućili da lažno kažu da nemaju dokumente koji odgovaraju kada to urade. Dakle, ostaje nejasno da li vlada uopšte otvoreno govori o tome da li imaju dokumente koje vam ne daju. Tako da je jako teško, ali radimo sa Zakonom o slobodi informacija najbolje što možemo. Radimo preko sudova i radimo na Kapitol Hilu, pokušavajući da nateramo naše izabrane predstavnike da shvate koliko je to važno za američku javnost i našu demokratiju. Ako se ljudi boje uključiti u politički aktivizam, to će nas na kraju boljeti više od, znate, rasipanja resursa i drugih aspekata ovoga koji su također neodrživi.
AMY GOODMAN: Pa, želim da vam oboma zahvalim što ste bili s nama, Mikeu Germanu, savjetniku za nacionalnu sigurnosnu politiku u Američkoj uniji za građanske slobode, bivši agent FBI-a specijaliziran za domaći protuterorizam, i hvala Scottu Crowu, Austin- bazirani aktivista na meti nadzora FBI-a. Njegova knjiga Crne zastave i vjetrenjače bi trebala biti objavljena u avgustu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati