Početkom avgusta 2006. godine, dok smo se vozili autoputem koji povezuje severne kolumbijske gradove Bukaramangu i Santa Martu, uniformisani policajac sa oružjem nam je dao znak da stanemo na ivicu puta. Policajac je govorio u voki-toki dok je prilazio našem vozilu i primijetio sam riječi 'privatno osiguranje' ispisane na njegovoj uniformi i bedž s imenom koji mu je visio iz džepa na grudima koji ga je identificirao kao zaposlenika Drummond kompanije. Moj kolumbijski vozač i ja smo upravo prošli pored ulaza u otvoreni rudnik uglja Drummond sa sjedištem u Alabami u blizini grada La Loma u departmanu César. Čuvar je rekao da ima naređenje da nas zadrži do dolaska načelnika obezbjeđenja rudnika na lice mjesta. Deset minuta kasnije, Drummondov šef obezbjeđenja se zaustavio s kamionom kolumbijskih vojnika da nas ispita o našim aktivnostima u regiji. Tada me je pogodilo; upravo smo bili pritvoreni i ispitani na javnom kolumbijskom autoputu od strane privatnih oružanih snaga sigurnosti jedne američke rudarske kompanije.
Krajem 1980-ih, Drummond je iskoristio deregulaciju koja se dešavala pod neoliberalnom, ili globalizacijom 'slobodnog tržišta' kupovinom otvorenog rudnika uglja u blizini La Lome, kao i karipske luke iz koje je slao svoj ugalj u Sjedinjene Države. i druge zemlje. U narednim godinama, kompanija je povećala proizvodnju uglja u rudniku Pribbenow na više od 20 miliona tona godišnje, što ga čini jednim od najvećih rudarskih operacija na svijetu i najznačajnijim doprinosinikom Drummondovog godišnjeg prihoda od 1.7 milijardi dolara.
Iskopavanje jeftinijeg kolumbijskog uglja "djelomično zbog niskih plata i povoljnih koncesija od kolumbijske vlade" omogućilo je Drummondu da zatvori pet rudnika u Alabami i otpusti 1,700 više plaćenih američkih rudara. Uštede na platnom spisku kompanije su bile značajne jer su rudari u Alabami koji su zarađivali 18 dolara po satu otpušteni i zamijenjeni kolumbijskim rudarima koji primaju satnicu od samo 2.45 dolara. Samo ove uštede na platnom spisku povećale su Drummondov profit za više od četvrt miliona dolara godišnje'', a to ne uključuje dodatne uštede zbog toga što više ne moraju davati skupo zdravstveno osiguranje i druge beneficije američkim radnicima.
Međutim, odabirom poslovanja u Kolumbiji, kompanija se uplela u višedecenijski građanski sukob u zemlji koji se vodi između ljevičarskih gerilskih grupa i kolumbijske vojske koju podržavaju SAD i njenih paravojnih saveznika. U martu 2001. desničarski paravojni odred smrti zaustavio je autobus kompanije koji je prevozio radnike u Drummondov rudnik Pribbenow. Naoružani napadači su izvukli Valmorea Locarno Rodrigueza i Victora Huga Orcasita iz autobusa i pogubili ih. Žrtve su bili predsjednik i potpredsjednik lokalnog ogranka kolumbijskog sindikata Sintramienergetica, koji predstavlja radnike rudnika. Drummond je nedavno odbio zahtjev dvojice sindikalnih lidera "koji su u to vrijeme bili uključeni u pregovore o ugovoru s kompanijom" da im se dopusti da spavaju u rudniku zbog prijetnji paravojnih snaga. Sedam mjeseci kasnije, novi predsjednik lokalnog sindikata, Gustavo Soler Mora, također je odveden iz autobusa kompanije i ubijen od strane paravojnih formacija.
Godine 2002., Federalnom sudu SAD-a podnijeta je tužba u ime Sintramienergetice u kojoj se tvrdi da je kompanija 'pomagala i podržavala' paravojne izvršioce ubistava. Dok Drummond poriče optužbe, izjava pod zakletvom bivšeg kolumbijskog obavještajnog službenika Rafaela GarcÃe podržava tvrdnje sindikata. U svojoj izjavi, GarcÃa tvrdi da je bio na sastanku na kojem je Augusto Jiménez, predsjednik Drummondovih kolumbijskih operacija, predao aktovku u kojoj je bilo 200,000 dolara u gotovini kako bi bila isporučena vođi kolumbijske paravojne formacije Rodrigu Tovaru Pupu. GarcÃa je izjavio: 'Taj novac je trebao biti isporučen '¦ Tovar Pupo za ubistvo određenih radničkih vođa u Drummondu.' Bivši obavještajac je zatim identificirao mete kao dva od tri sindikalna vođa ubijena 2001. godine.
Prema riječima zvaničnika Sintramienergetice i lokalnog stanovništva, paravojne formacije nastavljaju da djeluju u blizini rudnika Drummond uprkos demobilizaciji više od 30,000 boraca milicije u posljednje tri godine. Kako je rekao jedan stanovnik, 'Ovdašnja demobilizacija paravojnih nije ništa postigla. Sve je i dalje isto.'Ove tvrdnje potkrijepljene su izvještajem koji je u avgustu objavila kolumbijska nevladina organizacija Indepaz u kojem se navodi da su demobilisani borci stvorili najmanje 43 nove paravojne grupe u 22 odjela širom zemlje. U junu je nastavak paravojnih aktivnosti direktno uticao na Sintramienergeticu kada je Alvaro Mercado, član izvršnog odbora sindikata, preživio pokušaj atentata na njega ispred njegove kuće od strane dvojice naoružanih napadača.
Međutim, nisu samo naoružani pripadnici paravojnih jedinica ti koji predstavljaju prijetnju sindikatu. Drummond je radio na potkopavanju snage sindikata u rudniku Pribbenow okrećući se ugovornim radnicima bez sindikata koji sada predstavljaju skoro 50 posto kolumbijske radne snage kompanije.
Kako je rudnik Pribbenow rastao, tako su nastali i socijalni i zdravstveni problemi u obližnjem gradu La Loma. Tokom godina, Drummond je dovodio sve više i više radnika iz drugih dijelova Kolumbije, a mnogi od njih žive u sve većem broju jeftinih hotela La Loma tokom svojih sedmodnevnih radnih mjesta i odlaze kući svojim porodicama na svoja tri slobodna dana. Nije iznenađujuće da je ova pretežno muška radna snaga privukla sve veći broj barova i prostitutki u ovaj nekada miran grad. A kako je Miguel, lokalni stanovnik koji je tražio da se iz sigurnosnih razloga koristi samo njegovo ime, stidljivo istakao: 'Neke od prostitutki su djeca'. La Loma i tvrdi: 'Drummond ne čini ništa da pomogne u rješavanju ovog problema.'
Drummond je doprinio nekim poboljšanjima infrastrukture u La Lomi, uključujući popločavanje glavne ulice. Međutim, činjenica da je to jedina asfaltirana cesta u gradu nije uvijek vidljiva zbog obilja prašine boje pijeska koja se prekriva cijelom dužinom. Prašina koju stvara džinovski površinski kop od 25,000 hektara prožima sve u La Lomi: puteve, vozila, kuće, odjeću i ljude. Prema riječima jednog lokalnog stanovnika, 'Mnogi ljudi ovdje pate od respiratornih oboljenja zbog prašine u zraku.'
Dok zvaničnici Drummonda u Alabami i Kolumbiji nisu odgovorili na zahtjeve za intervju, na web stranici kompanije se ponosno navodi da rudnik Pribbenow ima pozitivan utjecaj na lokalnu ekonomiju i da kompanija 'doprinosi socijalnim programima za poboljšanje života svojih zaposlenika i susjedima pružanjem pomoći školama, bolnicama i crkvama u zajednicama oko postojećih operacija.'Ali nekoliko lokalnih stanovnika tvrdi da socijalni programi kompanije ne počinju da nadoknađuju negativne socijalne i zdravstvene posljedice uzrokovane njenim rudarskim operacijama.
Površinski rudnik uglja koji se stalno širi takođe se pokazuje štetnim za lokalnu okolinu, uprkos tvrdnjama Drumonda da su njegovi radovi ekološki prihvatljivi. Na ulazu u rudnik Pribbenow nalazi se veliki bilbord koji hrabro kaže: 'Posvećeni smo očuvanju životne sredine.' Drugi bilbord prikazuje prelepe fotografije divljih životinja u boji i upozorenje da je ubijanje ovih stvorenja na imanju kompanije zabranjeno. Ali teško je zanemariti kontradikciju evidentnu u operateru jednog od najvećih svjetskih otvorenih rudnika uglja koji sebe predstavlja kao ekološki prihvatljivog i zaštitnika životinja, au isto vrijeme njegove operacije koje se stalno šire gutaju svako drvo i biljku koje čine prirodno stanište lokalne divljači.
Poslednjih godina sve je veći međunarodni pritisak na Drumonda da se pozabavi pitanjima ljudskih prava u vezi sa poslovanjem kompanije u Kolumbiji. U Sjedinjenim Državama, društvene grupe su se organizirale od Bostona do Los Angelesa kako bi povećale svijest javnosti o Drummondovim ljudskim pravima i osigurale da lokalne elektrane ne kupuju ugalj od kompanije. Slične kampanje su u toku u istočnim kanadskim provincijama koje se za proizvodnju električne energije oslanjaju na uvezeni kolumbijski ugalj. Možda najviše zabrinjava Drumonda nedavna objava danske vlade da danska državna elektroenergetska kompanija više neće kupovati ugalj od te kompanije dok se ne riješi američki sudski spor.
Mnogi problemi koji proizlaze iz Drummondovih rudarskih praksi i sve veće protivljenje još uvijek nisu uticali na poslovni pristup kompanije u Kolumbiji. U stvari, dok je Drummond primoran da se brani od optužbi za ljudska prava na američkom Federalnom sudu, kompanija nastavlja da posluje kao i obično u Kolumbiji. Više od 200 kolumbijskih vojnika ostaje stacionirano u Drummondovim rudarskim operacijama kako bi zaštitili interese kompanije. Desničarske paravojne i dalje ciljaju na sindikalne vođe koji predstavljaju radnike kompanije. Lokalno stanovništvo i dalje trpi negativne socijalne i zdravstvene posljedice rudarskih operacija koje Drummondu donose desetine miliona dolara profita godišnje. I otvoreni rudnik Pribbenow nastavlja da devastira lokalnu okolinu. U međuvremenu, radoznali američki novinar i njegov kolumbijski vozač privedeni su i ispitani na javnom autoputu od strane naoružanih pripadnika privatnih sigurnosnih snaga američke kompanije. Jasno je da je Drummond pokazao malo poštovanja prema suverenitetu Kolumbije i njenog naroda.
Garry Leech je novinar i urednik časopisa Colombia Journal (www.colombiajournal.org). Autor je i knjiga Grube intervencije: Sjedinjene Države, nafta i novi svjetski (ne)red (Zed Books, 2006) i Killing Peace: Colombia's Conflict i neuspjeh američke intervencije (Inota, 2002).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati