Sukob između zaposlenih i administracije fabrike "Ford" u Vsevoložsku završio se kompromisom. Plata je povećana za 16-20 odsto u zavisnosti od kategorije zaposlenih, a ne za jednu trećinu, kako je sindikat tražio. Koristeći boksersku terminologiju, može se reći da je za napadače to bila "pobjeda na bodove".
Značajan ishod događaja u fabrici "Ford" leži u činjenici da je radnički pokret privukao pažnju javnosti. Počeli su da pričaju i pišu o tome, počeli su da gledaju na to - jedni sa nadom, drugi sa strepnjom. U suštini radnički pokret se pokazao kao do sada prva i jedina prava manifestacija građanskog društva u modernoj Rusiji. Ne onog vještačkog, uspostavljenog za zapadnjačke grantove ili sjedi u lažnoj Javnoj komori, već pravog osnovnog pokreta.
Vlasnici preduzeća na zahtjeve zaposlenih odgovaraju prirodnom iritacijom. Iako postoje razlike. Zapadni menadžeri su pregovarali sa štrajkačima. Menadžeri i vlasnici, koji predstavljaju ruski kapital, ponašaju se na sasvim drugačiji način. Tokom štrajka u morskoj luci Murmansk, unutrašnja sigurnost se "razradila" sa zaposlenima. Ali, kada je štrajk u luci Novorosijsk, koja je veća i važnija za privredu, raspisana, na instancu administracije uključilo se lokalno Glavno odeljenje unutrašnjih poslova da suzbije uzbunjivače. Prema rečima Aleksandra Šepela, lidera Ruske konfederacije rada, što je uticajniji vlasnik preduzeća, to je agresivnije mešanje vlasti. Neki uključuju službu obezbjeđenja, drugi pozivaju specijalnu policiju, a treći uključuju Tužilaštvo da se pozabavi sindikatom.
Započevši u transnacionalnim kompanijama, talas štrajkova se postepeno širi na "stara" sovjetska preduzeća. Štrajk od rada do pravila u Kačkanarskoj fabrici rudarstva i prerade rude može biti primjer za to. Kompanija je usvojila izmijenjeni ugovor o radu za 2008. godinu. Promijenjena su poglavlja koja se odnose na nadoknadu rada, rekreaciju zaposlenih, zaštitu na radu i organizaciju načina proizvodnje. Obećano je da će do kraja godine u slučaju ispunjavanja plana proizvodnje plata biti indeksirana za 29%.
Prirodno je da uspjeh na licu mjesta izaziva lančanu reakciju zahtjeva u drugim preduzećima. Sve veći sukob u preduzećima stavlja Rusku federaciju nezavisnih sindikata (FNPR), čiji je većina zaposlenih, u složenu situaciju. Zvanični sindikati nikada nisu željeli da štrajkuju. Ipak, na osnovnom nivou, članovi FNPR-a se sve više miješaju u borbu za svoja prava. Primarne organizacije koje pokazuju previše žara gotovo uvijek se nađu u sukobu s nadređenom organizacijom. Međutim, za očuvanje obraza potrebni su primjeri "uspješne borbe". Problem je u tome što propagirajući dostignuća sindikata fabrike u Kačkanaru, rukovodioci FNPR-a provociraju ostale organizacije članice da slede rudare.
Ista dvosmislenost javlja se iu odnosu FNPR-a prema Zakonu o radu. S jedne strane, ovaj Kodeks je razrađen i usvojen uz direktno učešće Federacije, čime se učvršćuje njen privilegovani status. S druge strane, to danas izaziva sve veću iritaciju kako aktivista slobodnih sindikata, tako i brojnih članova FNPR-a. Odražavajući ove osjećaje, Mihail Šmakov, lider zvaničnih sindikata, podržao je zahtjev za reviziju Kodeksa. A Oleg Neterebsky, zamjenik predsjednika FNPR-a, u svojoj prošlosedmičkoj izjavi javno je kritikovao postojeće zakonodavstvo. Prema njegovim riječima, u Rusiji je praktično nemoguće nazvati štrajk bez kršenja zakona, a pritom ne postoji nikakav mehanizam mirnog rješavanja spora. Postojeće zakonodavstvo omogućava sudovima da priznaju sve štrajkove nezakonitim po formalnim osnovama.
Može se nasmijati kasnim uvidima čelnika zvaničnih sindikata, ali bolje ikad nego nikad. Radnički pokret raste odozdo, i to ne samo kroz nastanak novih organizacija. Nekontrolisana inflacija postaje "okidač" koji izaziva sve više sukoba.
Lako je predvidjeti da borba za izmjenu Zakona o radu prijeti da postane najvažnije političko pitanje 2008. godine. Rukovodstvo Sveruske konfederacije rada — VKT, najvećeg sindikata slobodnih sindikata, od kojih učestvuju zaposleni svevoložskog „Forda” – najavio je predstojeći početak velike kompanije za izmenu Kodeksa. „Socijalni mir“ koji je vladao u Rusiji tokom većeg dela 2000-ih prirodno se završava novim naletom klasne borbe. Paradoks je da je jedna stvar predodredila drugu. Isti ekonomski rast koji je plave okovratnike prvenstveno učinio mirnim i poslušnim, sve u svemu izazvao je nove zahtjeve nižih slojeva. Takva je logika kapitalizma.
Evroazijski dom, 19. februar 2008 http://www.tni.org/detail_page.phtml?act_id=17955