Pitanje koje se posljednjih dana često postavljalo – Najavljuju li ovotjedni sukobi i treći intifada? – pita se iz uske izraelske, vojne perspektive. To je perspektiva koja prihvaća izraelsku kontrolu nad Palestinci kao prirodni poredak stvari, poredak koji Palestinci remete. Trebali bismo okrenuti pitanje naglavce: Kako to da treća intifada tek treba izbiti?
Upravo je uska izraelska perspektiva potaknula lokalne stručnjake da razmisle je li pojedinačna raketa ispaljena iz Gaza u utorak također najavljuje promjenu, označavajući kraj tri mjeseca zatišja na granici Gaze. Postavljanje pitanja na ovaj način podrazumijeva rutinsko izbjegavanje činjenice da ovo zapravo i nisu bili mirni mjeseci za stanovnike Pojasa Gaze. U to vrijeme, Izraelske obrambene snage nastavile su pucati na palestinske civile: ribare, poljoprivrednike, sakupljače starog otpada na rubovima Pojasa. Neki su ranjeni, a neki privedeni – prije svega ribari kojima su zaplijenjeni neki ribarski brodovi.
Kao u Gazi, tako je i na Zapadnoj obali. Čak i kada Palestinci ne traže sukob s vojnicima IDF-a, tišina ne prevladava i nepomućena atmosfera nije prirodan poredak stvari.
Odjel za pregovore Palestinske oslobodilačke organizacije prati svakodnevne događaje za koje smatra da ovise o okupaciji. Svaki dan objavljuje popis između 150 i 200 takvih incidenata, koje bilježe palestinske sigurnosne snage i razne civilne skupine. Čak i kada nema ozlijeđenih ili mrtvih, ovaj popis gotovo uvijek uključuje pucnjavu IDF-a, maltretiranje od strane doseljenika, vojne napade na sela ili gradove, rušenja kuća, zapljene kuća u vojne svrhe, uhićenja, mobilne kontrolne točke i blokirane ceste.
Dnevni popis ne uključuje rutinske slučajeve ponižavanja na prijelazima koji vode u Izrael ili trenutke kada Izrael sprječava Palestince da napuste Gazu ili Zapadnu obalu. Niti ispituje život pod sjenom zemlje prisvojene za susjedno naselje ili zid razdvajanja; financijska ograničenja; sati čekanja u uredima civilne uprave; rezultati općinskog zanemarivanja u istočnom Jeruzalemu; izvješća o ispitivanjima u raznim ustanovama sigurnosne službe Shin Bet ili opsežne osude pred izraelskim vojnim sudovima.
Kada se uzmu u obzir osjećaji ljutnje i frustracije, ono što je iznenađujuće je da te emocije ne buknu i ne ponesu većinu palestinskog stanovništva. Istina je da su predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas i njegove sigurnosne snage zabrinuti zbog nove intifade – posebno one koju preuzimaju naoružani militanti, kao što se dogodilo u drugoj intifadi – ali to ne objašnjava svepalestinsku suzdržanost.
Unatoč dojmu koji dolazi od nekih izraelskih stručnjaka, Palestinci nisu samo pijuni svojih vođa koji ili napadaju vojnike IDF-a ili se suzdržavaju od toga na temelju naredbi koje su dobili. Ono što je iznenađujuće u demonstracijama podrške palestinskim štrajkašima glađu zatvorenim u Izraelu nisu stotine ljudi u kojima su sudjelovale, već stotine tisuća ljudi koji imaju sve razloge marširati protiv onih koji simboliziraju okupatorsku vlast, a nisu to učinili.
Žrtve i patnje koje su bile dio prethodnih ustanaka, te njihovo izraelsko gušenje, nisu donijeli željene promjene. Naprotiv, puno je onih koji kažu da je svaka od prethodnih intifada pogoršavala situaciju Palestinaca. Ali prošli neuspjeh nije dovoljan razlog da se ne pokuša s trećom intifadom.
Jedno od glavnih objašnjenja činjenice da Palestinci to tek trebaju učiniti jest nedostatak povjerenja u palestinsko vodstvo – bilo da se radi o Fatahu, čiji neki vođe pozivaju na demonstracije, a neki od čijih vođa pozivaju na oprez, ili Hamasu, koji također govori u dva glasa: o prekidu vatre i stabilizaciji i razvoju kada je u pitanju Gaza, i o sveopćem ratu kada je u pitanju bilo gdje drugdje.
Tijekom posljednja dva mjeseca, nakon euforije zbog onoga što je opisano kao palestinska pobjeda u operaciji Stup obrane i razdoblja medenog mjeseca sastanaka između Hamasa i Fataha, glasnogovornici oba pokreta ponovno su uključeni u verbalnu prepirku oko toga koja je strana odgovorna za nedostatak napretka u pregovorima o palestinskom pomirenju.
Tijekom vikenda bilo je javnih rasprava o ovoj stvari, kada je Hamasov dužnosnik Abdel Aziz Dweik omalovažio postignuća Fataha. A na sprovodu Arafata Jaradata, palestinskog zatočenika koji je u subotu umro tijekom ispitivanja u Shin Betu, pristaše Hamasa psovali su govornika koji je trebao predstavljati sve palestinske političke pokrete: dužnosnika Fataha Abbasa Zakija, koji potječe iz istog sela kao i Jaradat . Aktivisti Fataha su poslani da oduzmu megafon heklerima tijekom sprovoda.
Prevladavajući zaključak je da je vodstvo oba pokreta više zainteresirano za održavanje svoje hegemonije nego za istinski rad na uklanjanju dvojne vlade ili zacjeljivanju rascjepa koji potkopava sposobnost Palestinaca da izgrade jedinstvenu strategiju protiv okupacije. A novi lideri, zajedno s novim organizacijama ili organizacijama koje se mijenjaju, odvajaju svoje vrijeme za razvoj i stvaranje uzbuđenja.
Isprva su revolucije Arapskog proljeća potaknule raspoloženje optimizma među Palestincima, zajedno s pojačanim naporima da se provede izravna akcija. Pretpostavka je bila da su vlade koje su imale relativno dobre odnose s Izraelom svrgnute ili će to uskoro učiniti, brzo mijenjajući regionalnu ravnotežu snaga. U međuvremenu su Palestinci shvatili da Muslimansko bratstvo i sirijski pobunjenici djeluju uz američku potporu i da su susjedne zemlje zauzete mukama revolucije i kontrarevolucije i još nisu spremne promijeniti svoje odnose s Izraelom. Zaključak je, dakle, bio da je potrebno nastaviti suzdržavanje.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije