Visoki časnik upitan je prošli tjedan misli li da bi IDF mogao spriječiti provokaciju pristaša ideje o "transferu" u vojsci i među doseljenicima Zapadne obale, te osujetiti svaki pokušaj masovnog protjerivanja Palestinaca.
Policajac je kao odgovor ponudio sljedeće. Kao primjer naveo je meganapad koji sigurnosne snage ne bi uspjele spriječiti, poput autobombe u srcu užurbanog izraelskog grada ili unutar zgrade, s desecima ili možda stotinama žrtava.
Dan nakon što se to dogodilo, pretpostavio je da bi bilo moguće da bi ekstremni Izraelci mogli tražiti "odgovarajući odgovor" - na primjer, protjerivanje svih stanovnika sela u kojem su živjeli planeri terorista.
Časnik je priznao da sumnja može li vojska, ili hoće li čak pokušati, spriječiti takvo protjerivanje.
“Vojska je zakazala kada nije spriječila doseljenike da sabotiraju palestinsku berbu maslina na Zapadnoj obali, ili spriječila doseljenike da kradu masline. Država je zakazala, jer koliko znamo, oni doseljenici koji su sabotirali berbu maslina nisu obrađeni, iako je njihov identitet poznat vlastima.”
Policajac nije krio osjećaj da nam prijeti samo eskalacija. Zatim dolazi ministar obrane Shaul Mofaz, donedavni načelnik stožera, i podsjeća nas "na vrhuncu smo vala terora".
Svakog dana između 5 i 20 Palestinaca bude uhićeno na teritoriji. Svakih nekoliko dana IDF upadne na neko mjesto i nešto sruši. Svaki drugi dan, osim ubijenih naoružanih Palestinaca i Palestinaca koji planiraju terorističke napade, slučajno stradaju palestinski civili, uključujući djecu i starce.
Jedno od njih, hendikepirano dijete, ubijeno je u Khan Yunisu u nedjelju kada su rakete IDF-a promašile dvojicu aktivista Hamasa. Sve se to događa dok se odvijaju rutinske tihe akcije, neprijavljene Izraelcima koji ionako nisu zainteresirani da znaju za njih.
Postoje punktovi s vojnicima koji grde starije i mlade ili ih namjerno bezrazložno zadržavaju; ograničenja putovanja; željezna vrata koja sela i gradove pretvaraju u zatočeničke centre; poziv u Shin Bet, koji pokušava vrbovati suradnike i dobiti informacije o susjedu ili rođaku; policijski sat i djeca zatvorena kod kuće; ceste koje buldožeri IDF-a drobe i mrve; kuće koje su srušene jer je u njima živio terorist; uništene radionice alata i kalupa; vodovodne i električne mreže koje su oštećene tijekom racija; asfaltiranje druge ceste samo za Židove; granate suzavca na "izgrednike"; uništavanje većeg broja poljoprivrednih površina pod gazištima tenkova.
Sve se to događa dok se odvijaju mnogo glorificiranije IDF operacije – a mi smo na vrhuncu terorističke kampanje?
Očito ogromna potpora koju će desničarski blok dobiti na izborima 28. siječnja pokazuje da je većina Izraelaca uvjerena da je sve što IDF radi – prema uputama političara – ispravno i učinkovito, ali jednostavno nedovoljno. Eskalacija je poput oluje ili šarava usred zime – prirodni fenomen.
Šteta se može smanjiti, ali ne i spriječiti. Najviše, zaključuju Izraelci, činjenica da sve operacije DF-a u prošloj godini nisu zaustavile valove palestinskog terora samo dokazuje koliko Palestinci mogu biti ubojiti i lukavi, koliko im je terora u krvi. Stoga je rješenje koje podržava većina Izraelaca nastaviti s istim metodama, samo više – više sile, češće, bolnije.
Izrael je demokracija. Nitko ne može sakriti važne informacije od izraelske javnosti. Izraelskim civilima ne prijeti zatvor ili gubitak posla ako misle drugačije. Ali ogromna potpora desnici, uključujući Shinuija, pokazuje da većina židovske javnosti nije zainteresirana za ispitivanje pitanja postoji li nešto nelogično u izraelskoj vojnoj i civilnoj politici.
Niti je ta većina pod utjecajem jasne veze između njihove sve gore ekonomske situacije i politika lišenih političkog rješenja.
Ta izraelska većina nije spremna slušati nagovještaje da možda vojne politike kratkoročno sprječavaju neke od napada i uništavaju infrastrukturu, ali dugoročno stvaraju još stotine dobrovoljaca za neslužbene palestinske vojske i povećavaju opasnost terorizma.
Većina javnosti radije samo čuje koliko su vražje, smiješne i pokvarene stvari na palestinskoj strani. Većina javnosti ne želi znati za vezu između kontinuiranih napada i kontinuiranog vojnog i ekonomskog pritiska bez presedana na cijelo palestinsko stanovništvo.
Odbija vidjeti vezu između obnove sukoba u rujnu 2000. i izraelske konsolidacije svoje kontrole nad teritorijima nevojnim sredstvima, kroz sve godine u Oslu. Veći dio izraelske javnosti inzistira na prihvaćanju stava premijera Ariela Sharona da “prvo zaustave teror pa ćemo onda krenuti u pregovore”. Pripremite se, stoga, za sljedeći rekordni val terora.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije