Izvor: Tricontinental
Pozdrav od Tricontinental: Institut za društvena istraživanja.
Turska je napala Siriju. Konkretno, Turska je prešla granicu kako bi uništila pokrajinu Rojavu, pretežno sirijski Kurdi, južno od tursko-sirijske granice i istočno od rijeke Eufrat. Zeleno svjetlo za ovu invaziju stiglo je iz Washingtona, DC, kada je američki predsjednik Donald Trump rekao turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu da će SAD povući svoje trupe iz tog područja. Sirijsko kurdsko stanovništvo – ne više od dva milijuna ljudi – preuzelo je kontrolu nad vlastitom zemljom, izgradilo kreativno društvo u tom području i borilo se za njega protiv raznih džihadističkih skupina, nedavno protiv Islamske države Iraka i Sirije (ISIS). Kako bi istjerali ISIS s tog područja, sirijski Kurdi su stvorili Sirijske obrambene snage (SDF), koje su u vrlo krvavom ratu dobile zračnu podršku Sjedinjenih Država. Sada su SAD – karakterom – odlučile izdati žrtvu SDF-a.
Turska – i Sjedinjene Države – vjeruju da su političke i vojne formacije Kurda u Rojavi zapravo paravan Kurdske radničke stranke (PKK), koju su Turska – i Sjedinjene Države – proglasile terorističkom skupinom. Turska će vojska naići na otpor, ali će naravno stvoriti patnju. Ilham Ehmed, supredsjedavajući Sirijskog demokratskog vijeća, upozorava da ne samo da će Turska uništiti projekt Rojava, već je Turska također zaprijetila da će izvršiti preseljenje stanovništva tako što će smjestiti neke od tri milijuna sirijskih izbjeglica koji su sada u Turskoj. Ove sirijske izbjeglice nisu iz ove regije, već sa zapadnog ruba Sirije. Ovo preseljenje stanovništva rezultirat će etničkim čišćenjem (kršenje članka 49. Četvrte ženevske konvencije iz 1949.).
Kurdi se dugo bore kako za drugačiji odnos s državama u kojima žive (Irak, Iran, Sirija i Turska), tako i za vlastitu domovinu. Njihova je borba potaknula ogromnu kreativnost – uključujući nove oblike društvenog života, ali svakako i moćne kulturne produkcije. Među tim brojnim kulturnim djelatnicima je i pjesnik Šerko Bekas (1940.-2013.), iz čijeg divana izlazi čudesna pjesma koja ovom glasilu daje naslov:
Ako iz mojih pjesama
otrgneš cvijet
iz četiri godišnja doba moje poezije
jedna od mojih sezona će umrijeti.
Ako izuzmete ljubav
dva će moja godišnja doba umrijeti
Ako izuzmete kruh
tri će moja godišnja doba umrijeti.
A oduzmeš li slobodu
sva četiri godišnja doba i ja ću umrijeti.
Još nema pojma o utjecaju turske invazije. Što će to značiti za sirijsku vladu ili čak za vojsku Irana, Iraka i Sirije? Bi li turska vojna invazija na Siriju otvorila širi, regionalni rat? The ishod, u svakom slučaju, bit će strašno.
Ujedinjeni narodi su ispravno procijenili situaciju. UN-ov humanitarni koordinator za Siriju – Panos Moumtzis – rekao je: 'Ne znamo što će se dogoditi. Spremamo se za najgore'. Trebali bismo i mi ostali.
Ekvador je zapao u krizu. Vlada je nastavila s nagodbom s MMF-om da smanji subvencije i produbi svoju politiku štednje. Cijene goriva su skočile u nebo. Ogroman broj ljudi izašao je na ulice 3. listopada. Državne snage djelovale su nasilno, ispalivši suzavac i uhitile stotine ljudi. Predsjednik Lenin Moreno proglasio je izvanredno stanje koje će trajati šezdeset dana.
Prošle je godine Moreno doveo Richarda Martíneza, bivšeg predsjednika Poslovnog odbora Ekvadora, da bude njegov ministar financija. U lipnju 2018. Martínez je svojim neoliberalnim perom napisao novu ekonomsku politiku za Ekvador. Izbornik se kretao od politika za ublažavanje poreznih zakona, uključujući manje agresivne pokušaje zatvaranja poreznih rupa i borbe protiv korištenja poreznih oaza, kako bi se smanjio broj zaposlenih u državi, posebno u arenama propisa i provedbe protiv poslovanja. Vlada i MMF sklopili su ugovor vrijedan 10 milijardi dolara. Moreno, Martínez i MMF sada otkrivaju da ekvadorski narod neće tako lako prihvatiti potpuno restrukturiranje svojih društava kako bi udovoljili MMF-u, agencijama za rejting, bankama i ekvadorskoj oligarhiji.
Da bi dobio užasan dogovor od MMF-a, Moreno je prihvatio sve zahtjeve američke vlade. Prošle je godine ekvadorski ministar vanjske trgovine Pablo Campana rekao da želi 'popraviti ograde' s MMF-om te da je njegova vlada 'željna riješiti dugo tinjajući spor s Chevronom'. Chevron se odnosi na korporaciju čije su bušenje nafte i naftovodi zagadili zemlju do te mjere da je dio zemlje poznat kao Amazonski Černobil. Deseci milijardi dolara odštete su u pitanju. Moreno želi oprostiti Chevronu zbog bližih veza sa Sjedinjenim Državama.
Kako bi zadovoljila Sjedinjene Države, Morenova vlada je nasilno i nezakonito izbacila Juliana Assangea iz ekvadorskog veleposlanstva u Londonu i uhitila Ola Binija kojeg nastavljaju progoniti.
Morenova popularnost je pala. Studenti, organizacije domorodaca i drugi ostaju na ulicama; buka nezadovoljstva prijeti Morenovu predsjedništvu. 'Dolje vlada', poručuju prosvjednici. Ljudi na ulicama ponavljaju povike koji odjekuju Haitijem i Peruom. Nemoguće je predvidjeti smjer klasne borbe.
Dok ljudi jure ulicama ekvadorskih gradova, njihova navala energije vraća nam u misli život ekvadorske komunistice i feministice Nele Martinez. Kao mlada Nela se učlanila u Komunističku partiju u čije se vodstvo vrlo brzo uspela. U Slavnoj svibanjskoj revoluciji 1944. Nela je bila na ulici kako bi svrgnula diktatora, a potom je na dva dana postala šefica vlade. Sljedeće godine postala je kongresnica. Ne samo da je bila vođa Komunističke partije, već je bila i osnivačica Alianza Femenina Ecuatoriana i Unión Revolucionaria de Mujeres del Ecuador, te – s Dolores Cacuango – Federación Ecuatoriana de Indios. U potonjem su Nela i Cacuango stvorili prvu autohtonu školu koja je podučavala na kečuanskom jeziku. Nela je također bila književnica i novinarka. Umrla je u Havani (Kuba).
Da je živa, pridružila bi se prosvjedima.
U utorak smo u Johannesburgu (Južna Afrika) održali događaj na kojem smo izdali niz publikacija, uključujući Dosje br. 22 - Neoliberalni napad na ruralnu Indiju. Dva izvješća P. Sainatha.
Ruralna Indija je proteklih desetljeća bila u jeku ozbiljne agrarne krize – komercijalizacija poljoprivrede, dominacija multinacionalnih korporacija nad poljoprivredom, ogromni dugovi među malim poljoprivrednicima i poljoprivrednim radnicima, epidemija samoubojstava na farmama, visoke stope pothranjenosti, i kaskadne krize među obrtnicima, rudarima i svim seoskim radnicima koji se bave poljoprivredom. Od 1995. više od 300,000 15 poljoprivrednika počinilo je samoubojstvo, a XNUMX milijuna uzgajivača napustilo je svoja polja.
P. Sainath, viši suradnik na Tricontinental: Institutu za društvena istraživanja, proveo je posljednjih nekoliko desetljeća na terenu slušajući ljude, pišući njihove priče i educirajući generacije Indijaca o onima koji žive u ruralnoj Indiji. Njegova knjiga – Svi vole dobru sušu (1996.) – donijela mu je nagradu Ramon Magsaysay 2007. Prije nekoliko godina Sainath je osnovao Narodni arhiv ruralne Indije – poznat i kao ULOGA. Ovdje Sainath i tim fantastičnih novinara rade priče o 833 milijuna ljudi ruralne Indije koji govore više od 700 jezika. To je izvanredan projekt.
U dosjeu Sainath nas vodi u Andhra Pradesh, gdje farmeri uzgajaju za sjemenske tvrtke u najnepovoljnijim uvjetima. Ali Sainatha ne zanima samo dokumentiranje ružne strane povijesti; on također želi otkriti inicijative koje udahnjuju život budućnosti planeta. Takav život dolazi iz Kudumbrashree ženska zadruga u Kerali, čiji uspjeh i učinkovitost znače da – za razliku od drugdje u zemlji – banke trče za farmerima, a ne obrnuto. Molimo pročitajte dosje i podijelite ga.
Srdačno, Vijay.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
2 Komentari
Poštovani dr/ Prashad,
Hvala vam na vašem sjajnom radu!
Počinjem proučavati Bliski istok. Suborac iz mog poglavlja Veterani za mir predložio mi je da pročitam “Prljavi rat protiv Sirije” Tima Andersona, vrlo pro-Assadov. Možete li, molim vas, preporučiti progresivnu, antiameričku imperijalističku vezu?,
Hvala!
Peter Straus
Oakland, Kalifornija
Vijay je to ponovno učinio! Živio Vijay.
Ovaj članak je super.
Došli smo do trenutka u povijesti kada pohlepa nema granica i gdje god to postoji, SAD vreba.