Nekoliko dana prošlog mjeseca, činilo se da svi raspravljaju, uznemireno, o "25" – šokantnom broju ubijenih palestinskih žena u Pojasu Gaze i Zapadnoj obali u godini do danas, od 21. rujna. Tjedan dana kasnije još jedna žena je ubijena. Zbog toga je rujan postao najgori mjesec ove godine sa sedam ubijenih žena.
Brojke je objavio Centar za pravnu pomoć i savjetovanje žena, neovisna palestinska nevladina organizacija osnovana u Jeruzalemu 1991. godine.
Dvije od sedam žena umrle su u Gazi u okolnostima koje bi se inače mogle smatrati nesrećom ili samoubojstvom. Jedan je pao s trećeg kata, a drugi se utopio u bazenu. Ali godine dokumentiranja neprirodnih smrti žena i razgovora s rođacima i poznanicima žrtava – onima koji su bili voljni razgovarati – naučile su terenske radnike centra da ponekad rođaci prisiljavaju žene da okončaju svoje živote.
Smrt dvoje od sedmorice dospjela je na posebne naslovnice. Jedna, mentalno oštećena 20-godišnjakinja iz Yatte, bila je seksualno napadnuta. Za ubojstvo je osumnjičena njezina majka. Druga žrtva, identificirana kao Thamar Zeidan, 33, bila je majka dvoje djece iz sela Dir al Ghusun, blizu Tulkarma. Obitelj ju je udala prije njezine 15. godine, a razvela se prije otprilike četiri godine.
Prošli mjesec susjedi su uhvatili muškarca, očito pijanog, kako joj provaljuje u kuću i temeljito ga pretukli. Tada su se proširile glasine o njezinom ponašanju. Dana 20. rujna nekoliko desetaka članova šire obitelji Zeidan potpisalo je izjavu u kojoj je optužuje za sramotno ponašanje kršeći vjerske odredbe. U priopćenju stoji da potpisnici prekidaju sve veze s njezinim ocem jer nije uspio pozvati svoju obitelj na red.
Dan nakon što je izjava izvješena na vratima džamije i na zidovima kuća u selu – kako su prenijeli palezinski mediji – Zeidanin otac ju je u snu izrešetao.
Kad je žena ubijena, ljudi se odmah pitaju "što je učinila", rekla je aktivistica organizacije. "To se ne pita kad je čovjek ubijen." Centar odbija koristiti termin "ubojstvo iz časti" ili "obiteljsko ubojstvo iz časti", općenito govoreći o ubojstvu žene optužene za seksualno ponašanje suprotno društvenim kodeksima. Odvjetnica Latifa Swekhell i Nabeel Dweikat iz centra kažu da ubojica, ili tko god stoji iza ubojstva, često koristi taj izraz kako bi prikrio pravi motiv. To može biti ostavinska rasprava ili pokušaj da se prikrije činjenica da su počinitelji (ponekad žrtvin otac ili brat) silovali ženu i da se ta činjenica saznala nakon što je zatrudnjela ili se trebala udati. U nekim slučajevima zlonamjerne glasine o ženi ili njezino odbijanje da se uda za čovjeka kojeg joj je odabrala njezina obitelj dovoljan su motiv za ubojstvo.
Naziv za takva ubojstva je femicid - ubijanje žena od strane muškaraca zato što su žene, kažu aktivisti centra. Ta su ubojstva motivirana izravno ili neizravno mizoginim i seksističkim motivima i proizlaze iz neravnopravnosti žena u patrijarhalnom društvu, gdje se na njih gleda kao na vlasništvo muškarca i obitelji.
Izvješće koje je objavio centar, Žene bez imena, opisuje 29 slučajeva ubojstava i devet "samoubojstava" koje je centar istraživao tijekom 2007.-2010. Sedamnaest žrtava ubio je njihov otac, brat ili muž. Šest drugih ubio je drugi rođak.
U Europi je oko 50 posto žena ubijenih između 2008. i 2010. ubio muški rođak, u usporedbi s 15 posto muških žrtava ubojstava. To je objavljeno u travnju 2012. na posebnoj konferenciji UN-a "Femicid, globalni problem". U Sjevernoj Americi se smatra da je 70 posto ubojstava žena počinio njihov partner ili član obitelji.
Ali činjenica da je femicid globalni fenomen nije utjeha za palestinske feministice. Popis "26" ih je razljutio i frustrirao. Neki su rekli da se zbog toga osjećaju kao da su godine predanog rada, studija, demonstracija, radionica, prikupljanja sredstava i edukacije sudaca i policajaca bile uzaludne.
Ali zahvaljujući njihovim naporima, palestinski mediji sada izvještavaju o ubojstvima žena od strane muškaraca, što potiče javnu raspravu. Neke obitelji, iako malobrojne, s javnošću dijele patnju koju su im prouzročile ubojstvo i zlonamjerne glasine. Vrhovni šerijatski sud stalno izjavljuje da je ubojstvo žena protivno zakonima islama. Općenito, ljudi govore protiv femicida.
No čini se da broj ubojstava ne opada, a mnogi Palestinci osjećaju da nasilje u njihovoj zajednici sveukupno raste: sve više obiteljskih razmirica, seksualnog zlostavljanja, silovanja, prometnih nesreća sa smrtnim ishodom, zlouporabe droga i ovisnosti. Osim toga, postoje politička suparništva i neprijateljstva između Hamasa i Fataha i unutar svake od njih.
Za Palestince su se obećanja vođa da će ih osloboditi od izraelske okupacije i ostvariti državnost pokazala ispraznim, a institucije samouprave izgubile su i utjecaj i autoritet. Bez ujedinjujuće nacionalne ili društvene svrhe, solidarnost zajednice kojom su se Palestinci toliko ponosili u prošlosti se raspada. Priroda izraelske vojne vladavine i prisutnost doseljenika po prirodi je agresivna, te izaziva više razine nasilja i potisnute agresije u palestinskom društvu.
Korištenje električnih romobila ističe Palestinska neovisna komisija za ljudska prava kaže da su 24 od 94 žrtve ubojstva u 2012. bile žene. Do kraja rujna broj (ne konačan) žrtava ubojstava iznosio je 63, od čega 26 žena.
Do sada, palestinske vlasti nisu uspjele zamijeniti zastarjeli i zaostali kazneni zakon i zakon o osobnom statusu u Gazi i na Zapadnoj obali, koji datiraju iz obaveznih razdoblja u Egiptu i Jordanu. Ali neuspjeh u promjeni nije tek tehničko-politički problem, već i poteškoća u pomirenju različitih i suprotstavljenih društvenih pristupa.
U svakom slučaju, kazneni zakoni Zapadne obale i Gaze su blagi kada su u pitanju ubojice žena koje kao motiv navode "ubojstvo iz časti". Manji amandman koji je unio palestinski predsjednik Mahmoud Abbas u jordanski kazneni zakon iz 1960. bio je irelevantan za većinu vrsta femicida. Čak i kada policija želi uhititi počinitelje, tužiteljstvo – 20 okružnih tužiteljica i sutkinja – koči arhaični, patrijarhalni zakon.
Nepostojanje progresivnog ili jedinstvenog prava nije jedini problem, kaže prof. Nadera Shalhoub-Kevorkian s Instituta za kriminologiju, Pravnog fakulteta Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu. Shalhoub-Kevorkian je već prije 20 godina inzistirala na dodavanju definicije "femicida" u palestinski feministički rječnik.
Ona objašnjava femicid ne samo kao radikalan čin oduzimanja života ženi, već kao cijeli višestrani slijed strukturalnog nasilja nad ženama. “Udati se za djevojčicu s 13 godina za nju je također ubojstvo”, kaže ona.
Kao aktivistica, ne samo istraživačica zločina nad ženama, Shalhoub-Kevorkian bila je jedna od osnivačica ženskog centra. Godine 1993. uspostavila je telefonsku liniju centra, prvu za žene žrtve palestinskog nasilja.
I sama je podučavala suce, policajce i dužnosnike o pitanjima nasilja nad ženama. Kada je visoki palestinski sigurnosni dužnosnik želio riješiti slučaj silovanja prisiljavajući ženu da se uda za silovatelja, Shalhoub-Kevorkian je rekao: "Poslat ću svog muža da siluje tvoju kćer svaki dan, nekoliko tjedana, a onda će ga natjerati da je oženi . Biste li se složili?"
Kad suci nisu razumjeli problem s provjerom himena žrtava silovanja, dovela ih je u kliniku koja je izvršila te testove i zamolila ih da rašire svoje noge umjesto nje na stolu za preglede. Iako odjevene, to im je dalo predodžbu o sustavnom ponižavanju kojem su bile izložene žrtve silovanja.
Shalhoub-Kevorkian sada dovršava sveobuhvatno izvješće o pravosudnom sustavu i dostupnosti pravdi na Zapadnoj obali iu Gazi. Što se žena tiče, nema pristupa pravdi, rekla je ovoga tjedna u telefonskom razgovoru iz Sjedinjenih Država.
Muškarci osumnjičeni za nasilje nad ženama bježe u područja B i C na Zapadnoj obali, gdje palestinska policija nema dopuštenje za rad, a izraelska policija ne žuri s tim, kaže ona. Palestinski pripadnici sigurnosti moraju koordinirati s izraelskim snagama sigurnosti svaki put kada žele prijeći iz jednog područja A u drugo preko područja C. To im otežava kretanje i ograničava slobodu djelovanja.
Kad nasilni muškarci slobodno lutaju, žene kojima se prijeti stavljaju se u zatvor, vjerojatno da bi ih se zaštitilo, kaže ona.
Druga intifada, s militarizacijom koju je donijela, imala je negativan učinak. Kao iu Izraelu, kaže Shalhoub Kevorkian, "pristup oružju u kući povećava šanse da se ono upotrijebi za ubojstvo žene", kaže ona. "Naš rad je poput posude koju napunite vodom, ali u njoj postoji rupa. Rupa je politička. Ne možete izgraditi nešto dosljedno. Svaki put kad to učinimo, dogodi se nešto u političkoj stvarnosti što nas vuče natrag."
"A siromaštvo je uvijek na slici, izravno povezano s izraelskom dominacijom", kaže ona. Siromašne žene su više izložene obiteljskom nasilju. Većina žrtava, kako pokazuje izvješće Žene bez imena, dolazi iz izrazito siromašnih obitelji, prenapučenog života i loših sanitarnih uvjeta, niskog samopoštovanja i većeg rizika od prostitucije, kaže ona.
Pa ipak, unatoč izraelskoj dominaciji i političkoj neizvjesnosti, ona vjeruje da društvo i njegove institucije mogu puno učiniti. Na druženju feminističkih aktivistica s članicama Zakonodavnog vijeća prije tjedan dana rekla im je: “Priča je puno kompliciranija od izjave 'to je naša kultura'. Kako to da na jednom mjestu u Gazi nema nasilja nad ženama, a na drugom mjestu ima? To je ista kultura, zar ne? Prestanite s tim glupostima. Ne radite ništa."
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije