Prije tri godine napisao sam članak u kojem govorim o pokušajima svrgavanja premijera Marija Alkatirija u Istočnom Timoru, tada novoj državi koja se bori za neovisnost. Napisao sam da vjerujem da su SAD i Australija odlučne svrgnuti timorskog vođu, zbog njegovog tvrdokornog stava o nafti i plinu, njegove odlučnosti da ne uzima međunarodne zajmove i njihove želje da predsjednik Xanana Gusmao, prijateljski raspoložen prema Australiji, preuzme vlast.
Tri godine kasnije, nesretan sam što mogu reći da događaji koje sam predvidio upravo poprimaju oblik. Domoljubni australski mediji, koji su se nedvojbeno složili oko svakog dijela pacifičke agende Johna Howarda – uključujući Solomonov izlet – sada trube o svrgavanju Alkatirija, čovjeka koji je hrabro prkosio tvrdnjama Australije o njezinoj nafti i plinu, mnogima od inozemni urednici lista očito su više u skladu s opomenama australskog Ministarstva vanjskih poslova i trgovine nego s osjećajima Timoraca.
Stigao sam u Dili baš kad su 28. travnja ove godine izbili prvi nemiri - i kao očevidac na početku nemira, činilo se da su vrlo mladi vojnici imali pomoć izvana - za koje se vjeruje da su lokalni političari i 'autsajderi'. Većina promatrača navela je sposobnost vojnika disidenata da od nenaoružane vokalne skupine dođu do stotina koje su mahale štapovima i oružjem, što je izazvalo sumnju mještana da ovo nije bio 'organski' prosvjed. Intervjuirao sam mnoge ljude – od Fretlinovih insajdera, do oporbenih političara i lokalnih novinara – i nitko nije isključio činjenicu da su nemiri bili ukradeni za 'druge' svrhe. To je izjavio i sam premijer. U govoru 7. svibnja nazvao je to pučem – i rekao da 'stranci i autsajderi' ponovno pokušavaju podijeliti naciju. Prijavio sam ovo za ABC Radio - i pitali su me jesam li krivo preveo. Strpljivo sam objasnio ne - pažljivo smo prošli kroz govor od riječi do riječi, i svatko tko imalo poznaje timorsku politiku shvatio bi da je to upravo ono što je premijer mislio. Niti jedan drugi medij nije se potrudio otići na događaj – australski mediji radije su se družili s pobunjeničkim vojnicima ili australskim diplomatima koji su svi željeli da Alkatiri 'nestane'.
Od svog izbora, Alkatiri je potisnuo najvažniju figuru u timorskoj politici – predsjednika Xananu Gusmaoa – a napetost između njih dvojice bila je očita. Alkatiri, ima drugačiji pogled od Gusmaa o tome kako bi se trebao odvijati razvoj zemlje – polako, bez 'bogataša koji piruju iza vrata' bio je način na koji mi je to opisao, stabilna struktura razvoja je način da se razvije istinski neovisna nacija. Njegova sposobnost da obrani timorske naftne i plinske interese od agresivne Australije i moćnih poslovnih interesa, te njegov razvoj Naftnog fonda za zaštitu timorskog naftnog novca od buduće korupcije nikada nije bio u skladu s karikaturom koju su stvorili njegovi australski i američki klevetnici 'korumpiranog diktatora' .'
Kampanja za svrgavanje Alkatirija započela je prije najmanje četiri godine – zabilježio sam datum nakon što mi je jedan američki dužnosnik počeo odavati priče o Alkatirijevoj korupciji dok sam radio kao slobodnjak za ABC Radio. Istražio sam te tvrdnje – i nisam došao do ničega – ali sam više bio zabrinut zbog tona kritike američkih i australskih dužnosnika koji su jasno sugerirali da se žele riješiti ovog 'problematičnog' premijera. Poput Somarea, on nije radio stvari na njihov način. Nakon razgovora s glavnim političkim vođama – bilo je jasno da mnogi ne bi stali pred ničim da se riješe prvog timorskog premijera. Predsjednik Xanana Gusmao prije tri godine nije isključio raspuštanje parlamenta i formiranje 'vlade nacionalnog jedinstva'.
Gusmao i njegovi pristaše (uključujući Josea Ramosa-Hortu) privatno su Alkatirija nazvali 'angolskim komunistom' s njegovom idejom sporog razvoja koja nije nešto s čime se Gusmao i njegovi australski pristaše slažu. Osim toga, teško je shvatiti zašto bi predsjednik Gusmao dopustio silama da protuustavno smijene ovog premijera. U Timoru, mnogi ovdje vide Gusmaa kao krivca, zbog neslaganja s premijerom oko otpuštanja vojnika (to se trebalo riješiti u četiri oka), dok ga drugi vide kao arhitekta cijelog fijaska, njegovu frustraciju ograničenom političkom ulogom dopuštajući mu da ga njegovi australski savjetnici uvjere da krene u nepotrebno krvavi državni udar.
U posljednjih nekoliko dana čuli smo se s mladim timorskim piscima koji su trenutno na Sydney Writer's Festivalu. Oni imaju drugačiji pogled od australskih medija na ono što se događa u Timoru. Uzmite ovaj citat jednog mladog pisca:
'… to je sumnjivo i upitno. Teško je analizirati zašto Australija želi ići tamo. Mislim da je to potaknuto zabrinutošću za ekonomsku sigurnost Australije, uključujući naftu pod morem, a ne zabrinutošću za ljude Istočnog Timora. 'Bojim se da se manje radi o sigurnosti Istočnog Timora nego o sigurnosti i interesima Australije.'
Gil Gutteres, voditelj timorske novinarske udruge TILJA, slično je prošlog mjeseca rekao da stari strahovi od komunizma i ekonomski interesi Australije pokreću kampanju protiv Alkatirija i stoje iza nasilja. Zapravo, gotovo da nema osobe u Timoru koja ne razumije da se radi o velikoj politici – potpomognutoj internim osobama koje žele kontrolirati kolač od nafte i plina.
A ipak je australski tisak pun 'naših dečki' koji nas čine ponosnima. To se ne poistovjećuje s raspoloženjem na terenu niti daje odgovor na pitanje gdje su pobunjeničke snage mogle dobiti potporu za ovu bezumnu kampanju koja je dovela do toga da su mnogi Timorci uplašeni, uznemireni i beskućnici.
Baš ove večeri, svjedoci su govorili o osoblju australske vojske koji je stajao dok je milicija pucala na crkvu u Belideu. Tijekom ranog nasilja niti jedan vojnik UN-a nije intervenirao kako bi zaustavio malu skupinu pobunjenika, a nedavne akcije australskih trupa dodatno potpiruju nagađanja da puštaju Timor da gori.
Alkatiri, sa svoje strane, odbija odstupiti, rekavši da samo Fretlin, njegova stranka, može tražiti od njega da podnese ostavku. Ako ode, Timorci mogu zahvaliti australskim medijima na njihovoj neupitnoj podršci ovom puču. Možda mogu objasniti izgladnjelim građanima (koje je Australija već ignorirala 25 godina) zašto Australija sada kontrolira njihovu naftu i plin. Što je još važnije, političari u Timoru koji su sudjelovali u nasilju morat će objasniti ljudima svoju umiješanost u ovo najnovije poglavlje njegove traumatične povijesti.
Maryann Keady je australska radijska producentica i novinarka koja izvještava iz Dilija od 2002. Trenutno je stručna suradnica na Institutu Weatherhead Sveučilišta Columbia koja se bavi vanjskom politikom SAD-a i Kinom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije