Dana 19. veljače, demokratska većina Odbora za nadzor i reformu Zastupničkog doma objavila je pronicljivu izjavu Privremeno izvješće. Na temelju svjedočenja "višestrukih" zviždača, izvješće otkriva da je Trumpova administracija uključena u bjesomučnu trku da progura prodaju nuklearnih reaktora Saudijskoj Arabiji bez konzultacija s Kongresom.
Nekoliko pojedinaca koji promiču dogovor, uključujući našeg starog prijatelja generala Michaela Flynna, Trumpovi su prijatelji unutar i izvan administracije koji mogu ubiti ako dogovor prođe. Da je samo Iran imao razuma kupiti nuklearno oružje od Trumpovih prijatelja, nikada se ne bi suočio sa sankcijama ili prijetnjom američke invazije.
Prodaja nuklearnih reaktora Saudijcima trebala bi izazvati uzbunu. Kraljevstvo tvrdi da su mu potrebni nuklearni reaktori (trenutačno ih nema) kako bi zadovoljilo svoje rastuće energetske potrebe. Međutim, u privremenom izvješću Predstavničkog doma stoji da se "stručnjaci brinu da bi prijenos osjetljive američke nuklearne tehnologije mogao omogućiti Saudijskoj Arabiji proizvodnju nuklearnog oružja koje pridonosi širenju nuklearnog oružja diljem ionako nestabilnog Bliskog istoka." Saudijci inzistiraju da im sporazum daje pravo obogaćivanja urana i prerade plutonija iz istrošenog goriva nuklearnih reaktora. Mogućnosti obogaćivanja i ponovne obrade omogućile bi Saudijcima da u kratkom vremenu pređu s miroljubivog, civilnog nuklearnog programa na proizvodnju bombe. Tijekom intervjua koji je emitiran 18. ožujka 2018. u emisiji “60 minuta”, prijestolonasljednik Mohammad bin Salman ("MBS", kako je poznat), rekao je: "Saudijska Arabija ne želi nabaviti nikakvu nuklearnu bombu, ali bez sumnje, ako Iran razvije nuklearnu bombu, mi ćemo slijediti taj primjer što je prije moguće."
Nema znakova da bilo što od ovoga smeta Trumpu. Ništa što Saudijci učine ne podiže predsjednika. (Možda se Trump jednostavno sviđa bilo tko u bijelim haljinama.) Kongres, međutim, uključujući mnoge republikance, dosta je Saudijaca. Kao i većina nas, Kongres je bio zgrožen ubojstvom Washingtona 2. listopada 2018. poštapisca Jamala Khashoggija, očito po osobnom nalogu Bin Salmana. Trump, s druge strane, zadržava svoju pseću vjernost prijestolonasljedniku. Sumnja se da bi Trump branio prijestolonasljednika čak i da je Bin Salman upucao Khashoggija nasred njujorške Pete avenije.
Dana 13. veljače, u iznenađujućem prijekoru predsjedniku, Zastupnički dom glasovao je s 248 prema 177 za pozivanje Rezolucija ratnih sila i prekinuti američku potporu saudijskom genocidnom ratu protiv Jemena. Mjera sada ide Senatu.
Kongres bi mogao pooštriti zahtjeve za sporazume o nuklearnoj suradnji kao što je Trumpova potencijalna prodaja reaktora Saudijcima. Sporazumi o nuklearnoj suradnji ("123 sporazuma") regulirani su Zakonom o atomskoj energiji iz 1954. Nažalost, Zakon o atomskoj energiji zapravo ne zahtijeva da Kongres pristane na prijenos nuklearne energije. Kongres, međutim, može staviti veto na prijenos. Novi zakon, jasno nazvan Saudijski zakon o nuklearnom proliferaciji, promijenio bi to. Nacrt zakona, predstavljen u Senatu 28. veljače, jača Zakon o atomskoj energiji zahtijevajući da prijenos američke nuklearne tehnologije Saudijskoj Arabiji odobri Kongres.
Ako Trumpov nuklearni sporazum propadne, kao što bi trebao, Rusija, Kina, Južna Koreja i Francuska također su predale ponude za izgradnju saudijskih reaktora. Svaki od ovih alternativnih dobavljača ima fatalne nedostatke. Henry Sokolski, izvršni direktor Obrazovnog centra za politiku neproliferacije, piše da "Ako Saudijska Arabija kupi Rusiju, to je sve samo ne traženje od Moskve da obavijesti Iran točno što kraljevstvo radi u nuklearnom carstvu." Reaktori koji Kina i Francuska grade u inozemstvu kasne za rasporedom i premašuju proračun. Južnokorejski reaktori uključuju američku tehnologiju, što znači da Kongres prema Zakonu o atomskoj energiji ima ovlasti blokirati prodaju saudijsko-korejskog reaktora.
U New Yorku Times' Nicholas Kristof primjećuje:
Čini se da Trump vjeruje da nas Saudijci imaju preko bačve: Ako im mi ne pomognemo s nuklearnom tehnologijom, netko drugi hoće. To pogrešno shvaća američko-saudijski odnos. Saudijci ovise o nama u pogledu svoje sigurnosti, a čista je istina da mi držimo sve karte u ovom odnosu, a ne oni.
Pakistanska veza
Možda postoji lakši način da Saudijci nabave nuklearno oružje od izgradnje vlastitog. Naišao sam na ove odlomke u a poštaod indijskog blogera:
Saudijci praktički financiraju pakistansko gospodarstvo - 3 milijarde dolara u gotovini, još 3 milijarde dolara u nafti (s mogućnošću odgode plaćanja) i oko 20 milijardi dolara ulaganja - što Pakistan čini vazalnom državom.
Osim toga, Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su blisko povezani sa Saudijskom Arabijom, dodaju još jedan paket pomoći od 6.2 milijarde dolara.
To je puno kupusa. Kako će Pakistan to vratiti? Jedan način je dati Saudijskoj Arabiji bombu.
Glasine o dogovoru ili dogovoru prema kojem bi Pakistan prebacio nuklearno oružje u kraljevstvo sežu u 1970-e kada je Saudijska Arabija financirala pakistanski projekt nuklearne bombe u povoju. Dana 22. studenog 2018., u priči pod naslovom “Saudijci žele američki nuklearni dogovor. Može li im se vjerovati da neće napraviti bombu?" New York Times zabilježio je to
Saudijska vlada osigurala je financiranje Pakistana za tajnu izgradnju vlastitog nuklearnog oružja... Ta financijska veza dugo je ostavljala američke obavještajne dužnosnike da se pitaju postoji li quid pro quo: da ako Saudijskoj Arabiji ikada zatreba vlastiti mali arsenal, Pakistan bi ga mogao osigurati...
Korištenje električnih romobila ističe Times dalje kaže da bi moglo postojati razumijevanje da će, ako Saudijska Arabija zatraži trupe iz Pakistana, te trupe sa sobom donijeti nuklearno oružje.
U članku iz 2011. Bruce Reidel, Autor Smrtonosni zagrljaj: Pakistan, Amerika i budućnost globalnog džihada, primijetio da
Neki izvještaji navode da RSAF [Kraljevsko saudijsko ratno zrakoplovstvo] drži nekoliko zrakoplova stalno raspoređenih u Pakistanu kako bi mogli dostaviti bombu u Rijad u kratkom roku ako ih kralj zatraži [tako svugdje]. Nemoguće je znati jesu li ti izvještaji imalo istiniti, ali ideja ima smisla.
Pakistan i Saudijska Arabija negiraju da imaju nuklearni sporazum. Međutim, Simon Henderson, energetski stručnjak s washingtonskog Instituta za bliskoistočnu politiku, slaže se s time
Saudijska Arabija vjerojatno već ima sposobnost nuklearnog oružja, zahvaljujući Pakistanu. Pretpostavka je da bi pakistanske rakete s nuklearnim glavama mogle biti poslane u kraljevstvo, bilo da pojačaju saudijsko odvraćanje od Irana ili da zaštite dio pakistanskih strateških snaga u vrijeme krize s Indijom...
Pakistan is trenutno u krizi s Indijom, koja bi mogla eskalirati u nuklearni rat. Desetljećima je Pakistan obučavao, opremao i pružao utočište džihadističkim skupinama koje koristi kao posrednike za napade na Indiju. Dana 13. veljače, u napadu militantne skupine Jaish-e-Mohammad u Kašmiru koji je okupirala Indija ubijeno je 40 indijskih paravojnih policajaca. Indija je optužila Pakistan da podržava Jaish-e-Mohammada.
Od tada je svaka strana izvodila zračne napade na teritoriju druge, a svaka je nacija tvrdila da je oborila ratne zrakoplove druge. Pucalo se preko kontrolne linije koja dijeli Kašmir između Pakistana i Indije. Pakistanski premijer Imran Khan sastao se s nacionalnim zapovjednim tijelom koje kontrolira pakistanski nuklearni arsenal. Kriza bi mogla prerasti u pravi rat. [1]
Čovjek sa Zlatnom puškom
Christopher Clary i Mara E. Karlin predvidjeti 2012. da je “vjerojatno da će Pakistan osigurati tehnologiju nuklearnog oružja [Saudijskoj Arabiji] ako želi zamijeniti američku pomoć nakon mogućeg budućeg prekida odnosa [sa SAD-om].” Žaleći se da Pakistanci "ništa ne rade za nas", predsjednik Donald Trump srezao 300 milijuna dolara pomoći Pakistanu u rujnu. Kao i njegovi prethodnici u Ovalnom uredu, Trump se umorio od praznih pakistanskih obećanja da će se obračunati s militantnim skupinama koje napadaju snage NATO-a u Afganistanu. Bush i Obama pokušali su financijskim pritiskom prisiliti Pakistan da prekine svoje veze s militantima. Sada je red na Trumpa da isproba ono što u prošlosti nikada nije uspjelo. Opasnost je da bi se pritisak SAD mogao obiti o glavu, približavajući Pakistan Rijadu.
Suprotno kraljevskom tretmanu koji Pakistan dobiva od Rijada. MBS je u veljači bio u državnom posjetu Pakistanu. Tijekom njegova dvodnevnog posjeta Pakistanci su se prema saudijskom prijestolonasljedniku ponašali kao prema rock zvijezdi. Pakistan je MBS obasipao darovima, uključujući – bez šale – a pozlaćeni puškomitraljez. Pakistansko veselje je razumljivo. Bin Salman obećao je Pakistanu 20 milijardi dolara saudijskih ulaganja, bacivši pojas spasa Pakistanu koji je u jednoj od svojih stalnih fiskalnih kriza. Komentatori kažu da je MBS učvrstio pakistansko članstvo u sunitskom savezu protiv Irana.
Ostaje nam zagonetka. Pretpostavimo da je istina da Saudijska Arabija može nabaviti nuklearke iz Pakistana u bilo kojem trenutku, baš kao da naruči pizzu. Znači li to da Saudijci govore istinu i žele samo nuklearne reaktore za proizvodnju električne energije? Zašto onda Rijad inzistira na ENR-u kao dijelu sporazuma o nuklearnoj suradnji s Washingtonom? Je li glasina o "razumijevanju" Saudijaca s Pakistanom laž? Možda možda ne. Ako Rijad ima dogovor s Pakistanom, to je kako bi se zaštitio od Irana koji će postati nuklearni. Rijad je sada možda odlučio napraviti vlastitu bombu kako bi se zaštitio od moguće nepouzdanog Islamabada - zaštita povrh zaštite.
Saudijcima se ne može vjerovati nuklearni reaktor. Ipak, usprkos otkrićima iz izvješća Odbora za nadzor Predstavničkog doma, čini se da Trumpova administracija još uvijek napreduje s prodajom. Nedavno, 12. veljače, predsjednik Trump osobno se sastao s predstavnicima američke nuklearne industrije. To se može očekivati od predsjednika koji nije sklon igrati na sigurno. Ili pametno.
Bilješke.
[1] Militanti koje podržava Pakistan također prave probleme Iranu. U samoubilačkom napadu 13. veljače ubijeno je 27 pripadnika iranske elitne Islamske revolucionarne garde. Ovo je bio "jedan od najsmrtonosnijih napada u godinama koji su pogodili Iran", prema New Yorku Times. Sa sjedištem u Pakistanu Jaish al Adl(“Vojska pravde”), koju je Timespiše da je povezan s Al Qaidom, preuzeo je odgovornost za napad. Iranska pokrajina Sistan-Baluchestan, u kojoj se dogodio napad, graniči s Pakistanom.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije