Prošlog mjeseca Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske samouprave, objavio je pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda da su dvadesetogodišnji napori da se uspostavi palestinska država kroz proces iz Osla propali. Dugo se čekalo na ovu deklaraciju. Sporazum iz Osla, koji su potpisali Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija, a uz posredovanje Sjedinjenih Država, bio je katastrofa za Palestince i blagodat za one koji žele održati izraelsku gotovo pola stoljeća staru okupaciju Zapadne obale, Istoka Jeruzalem i Gaza. Njihovi gorki plodovi mogu se vidjeti u trenutnom porastu nasilja protiv Palestinaca i doseljenika na okupiranim područjima.
Oslo nije bio osmišljen da dovede do palestinske državnosti ili samoodređenja, usprkos onome što su vođe P.L.O.-a u to vrijeme izgleda vjerovali. Umjesto toga, Izrael je namjeravao pojednostaviti svoju okupaciju, s palestinskim vlastima koje djeluju kao podizvođači. U Oslu i kasnijim sporazumima, Izraelci su pažljivo isključili odredbe koje bi mogle dovesti do palestinskog političkog entiteta sa stvarnim suverenitetom. Palestinska državnost i samoodređenje nikada se ne spominju u tekstu, niti je Palestincima dopuštena jurisdikcija nad cijelim okupiranim teritorijama. Namjera Izraela još je jasnije vidljiva u širenju ilegalnih židovskih naselja na okupiranim područjima, koje je uslijedilo nakon početka procesa iz Osla. Bilo je manje od dvjesto tisuća izraelskih kolonista na okupiranoj Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu kad su pregovori započeli. Sada ih, prema Timesu, ima oko šesto pedeset tisuća.
P.L.O. vodstvo je, sa svoje strane, loše odigralo slabu ruku. Nije uspjela iskoristiti stručnost koju je njezino izaslanstvo prikupilo u Madridu i Washingtonu u prethodne dvije godine, poslavši u Oslo neiskusne pregovarače s malo znanja o situaciji na okupiranim područjima ili međunarodnom pravu. Kao rezultat toga, Oslo je više pojačao nego izjednačio političku neravnotežu između Izraela, neprijavljene nuklearne sile koju podržava jedina svjetska supersila, i Palestinaca, naroda bez države koji živi pod okupacijom ili u egzilu. Uz težinu Sjedinjenih Država koja je prevagnula vagu u njegovu korist – diplomatski, vojno i kroz pritisak na arapske države – Izrael je uspio nametnuti svoju volju, učvrstivši sustav apartheida u kojem milijuni Palestinaca žive pod vojnom upravom, s bez prava ili sigurnosti, dok Izrael prisvaja njihovu zemlju, vodu i druge resurse. Jedini dio Osla koji je zapravo vjerno proveden je zaštita koju je P.A. pruža Izraelu nadzirući vlastiti narod.
U svom govoru u UN-u, Abbas, jedan od arhitekata iz Osla, izjavio je da se više neće pridržavati njegovih uvjeta osim ako Izrael ne prestane grubo postupati s njima. Ova deklaracija neće puno značiti ako se ne pretvori u konkretne radnje, poput raspuštanja P.A. ili prekid suradnje između paravojne policije PA i izraelske vojske. Nema naznaka da će se bilo koja od ovih stvari uskoro dogoditi.
Davno je prošlo vrijeme da se okonča farsa beskrajnog mirovnog procesa koji samo povećava patnju Palestinaca. Ono što je umjesto toga potrebno je potpuno nova paradigma, ona koja se temelji na poštivanju međunarodnog prava, ljudskih prava i jednakosti za oba naroda. Kao što je Obamina administracija pokazala s Kubom i iranskim nuklearnim sporazumom, zauzimanje novog i pravednijeg pristupa dugotrajnim, naizgled nerješivim problemima može polučiti rezultate. Isto bi trebalo učiniti s američkom politikom prema Izraelu i Palestini, unatoč političkom pritisku koji će sigurno izvršiti izraelski lobi da spriječi bilo kakvu promjenu statusa quo.
Američki narod je u tom pogledu daleko ispred svojih uplašenih političara. Sve veći broj njih - osobito mladi ljudi, obojeni ljudi i naprednjaci - protive se bezuvjetnoj potpori SAD-a Izraelu. Prošlog prosinca, anketa koju je proveo Shibley Telhami, profesor na Sveučilištu Maryland, College Park, pokazala je da trideset devet posto Amerikanaca podržava nametanje sankcija ili "ozbiljnije akcije" Izraelu zbog njegovog odbijanja da zaustavi izgradnju naselja. A prema anketi Gallupa iz veljače, iako bi šezdeset i dva posto svih Amerikanaca podržalo Izrael oko Palestine kad bi se od njih tražilo da izaberu stranu, ta je brojka pala za deset posto među demokratima od 2014. godine. Visoki dužnosnici u stranci bilo bi dobro da uzmu pazi.
Sjedinjene Države i međunarodna zajednica naoružavaju, financijski jamče i diplomatski podržavaju vojni režim koji je Izrael nametnuo Palestincima. Ova vanjska potpora, bez koje se izraelska okupacija i režim naseljavanja ne bi mogao nastaviti, mora prestati ako se želi postići pravedan i trajan mir. Umjesto da isporuči povećanu vojnu pomoć Izraelu - zemlja već dobiva astronomski iznos od tri milijarde dolara godišnje, a predsjednik Obama je obećao više kao utjehu za usvajanje iranskog nuklearnog sporazuma, kojem se izraelski premijer Benjamin Netanyahu žestoko protivio - Sjedinjene Države mogle bi započeti uvjetovanjem pomoći poštivanjem domaćeg i međunarodnog prava. Na to je nedavno pozvala u pismu State Departmentu zastupnica Betty McCollum, demokratkinja iz Minnesote.
Vrijeme je da se američki političari i političari prestanu skrivati iza fikcija iz Osla. Ako doista žele izbjeći više toga, moraju napustiti propale strategije i besmislene floskule i snažno djelovati kako bi okončali sustav vojne okupacije i kolonizacije koji bi se raspao bez njihove podrške.
Rashid Khalidi je Edward Said profesor arapskih studija na Sveučilištu Columbia i urednik Journal of Palestine Studies, te je bio savjetnik palestinske delegacije na palestinsko-izraelskim pregovorima Madrid-Washington 1991.-93. Njegova najnovija knjiga je "Brokeri prijevare".
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije