Ako se dugo iščekivani (i četiri puta odgađani) izbori na Haitiju održe 7. veljače, dobit će se odgovori na mnoga pitanja: je li smanjeni broj glasačkih centara dovoljan, kao što vlada obećava? Je li problematični proces registracije birača i podjele iskaznica, zbog kojeg se najviše odugovlačilo, konačno profunkcionirao? I naravno, veliko pitanje: mogu li haićanska policija i mirovne snage UN-a zaštititi glasače od onih koji će upotrijebiti nasilje kako bi izbacili proces iz kolosijeka?
7. veljače zatvorit će knjigu o drugim pitanjima na koja nikada neće biti odgovoreno. Nikada nećemo saznati koliko bi treći uzastopni miran i točan prijenos vlasti s izabranog predsjednika na izabranog nasljednika konsolidirao krhku demokraciju Haitija. Predsjednik Jean-Bertrand Aristide izvršio je prvi takav prijenos u povijesti Haitija 1996., predsjednik Rene Preval drugi 2001. Ustav određuje treći prijenos za 7. veljače, ali tog dana sadašnji izabrani predsjednik, predsjednik Aristide , bit će u egzilu u Južnoj Africi, tisućama milja daleko, a njegov nasljednik neće biti izabran. Nikada nećemo saznati kako bi svi istaknuti političari nepravedno zatvoreni u zatvor, poput bivšeg predsjednika Senata i premijera Yvona Neptunea - jednog od najboljih dobitnika glasova na parlamentarnim izborima u svibnju 2000. - učinili da su se kandidirali na izborima. Nikada nećemo saznati koliko bi glasova Lavalasova stranka - koja je uvjerljivo pobijedila na svim izborima od pada Duvalierovog režima 1986. - osvojila ovaj put. Lavalas je prije osamnaest mjeseci najavio da će izaći na izbore kada prestane represija nad njim, no privremena vlada nije bila spremna na taj ustupak.
Ali najveće pitanje od svih neće biti odgovoreno 7. veljače ili uopće na Haitiju: hoće li međunarodna zajednica ovog puta prihvatiti izbor haićanskih glasača. Posljednji izbori na Haitiju, u studenom 2000., održani su u relativnoj sigurnosti, uz široko sudjelovanje javnosti i jasan izbor naroda. Ali SAD, Francuska, Kanada i druge zemlje nisu se složile s tim izborom, pa su potkopale izabranu vladu trogodišnjom političkom i ekonomskom prisilom, i na kraju strpali predsjednika u američki zrakoplov koji je letio za Srednjoafričku Republiku.
Haitijevi karipski susjedi, zemlje CARICOM-a, znaju da je odgovor na ovo pitanje ključan za demokraciju Haitija, kao i za njihovu vlastitu. Oni razumiju da sve dok bogate zemlje zadržavaju pravo veta na izborima na Haitiju, a elitne manjine se mogu žaliti na svoje gubitke Washingtonu, Haiti nikada neće razviti održivu, miroljubivu demokraciju.
Zemlje CARICOM-a također znaju da nestabilnost na Haitiju ugrožava njihovu vlastitu stabilnost, i to ne samo zbog izbjeglica koje stvara svaki uzastopni državni udar. Ako se moćne zemlje mogu izvući s drskom otmicom predsjednika Haitija, mogu uzrokovati slične poremećaje i drugdje u susjedstvu, pogotovo jer karipske vlade troše sve veći udio svojih proračuna na servisiranje inozemnog duga.
Dakle, CARICOM već dvije godine postavlja pitanja o predanosti međunarodne zajednice demokraciji na Haitiju. Zatražili su od Organizacije američkih država (OAS) da istraži okolnosti državnog udara iz veljače 2004., nadajući se da će rasvjetljavanje tog državnog udara spriječiti ponavljanje na Haitiju ili u njihovim vlastitim zemljama. Iako zemlje CARICOM-a imaju gotovo polovicu glasova u OAS-u, one ne plaćaju polovicu troškova, pa se organizacija oglušila o njihov zahtjev. Afrička unija, koja zajedno s CARICOM-om ima trećinu mjesta u Ujedinjenim narodima, zatražila je od tog tijela istragu, sa sličnim rezultatima.
Iako bi mnoge moćne zemlje željele da se ovo pitanje ukloni, ono je previše središnje za sve što se trenutno događa na Haitiju da bi se pomelo pod tepih. Ako izbori prođu dobro 7. veljače, to će biti zato što su stotine izbornih radnika radile duge sate uz veliki rizik i s malom plaćom da bi to učinili. Ako bude velik broj glasova, to će biti zato što su milijuni glasača prevalili dug put kako bi strpljivo čekali u dugim redovima na vrelom suncu kako bi iskoristili svoje pravo glasa. Ali sva ova žrtva bit će prazna vježba ako strane sile i manjina na Haitiju ponovno stave veto na rezultate.
New York Times je 29. siječnja postavio pitanje o toleranciji SAD-a prema odlukama haićanskih glasača, s dugom pričom pod naslovom "Demokracija poništena". Članak je dokumentirao sustavnu provedbu Bushove administracije protivustavne promjene režima, čak i protiv prigovora vlastitog veleposlanika na Haitiju. Četiri skupine za ljudska prava - Klinika za ljudska prava Pravnog fakulteta Yalea, TransAfrica Forum, Bureau des Advocats Internationaux i Institut za pravdu i demokraciju na Haitiju - ponovno su pokrenule to pitanje 2. veljače u peticiji Međuameričkoj komisiji o ljudskim pravima, odjel za ljudska prava OAS-a. Peticija je podnesena u ime građana Haitija čija su demokratska prava povrijeđena rušenjem njihove demokracije. Peticija pokazuje da vlastite konvencije OAS-a - posebno Međuamerička demokratska povelja - jamče građanima Haitija pravo glasa i sudjelovanja u vladi. Pokazuje kako su ta prava povrijeđena rušenjem haićanske demokracije i njezinom zamjenom neizabranim, neustavnim režimom kojim je upravljao premijer doputovao iz Boca Ratona na Floridi.
U peticiji Međuameričke komisije također se navodi da konvencije OAS-a propisuju posljedice u slučaju kršenja tih prava. Napominje da OAS zapravo nije proveo propisane posljedice i poziva Međuameričku komisiju da provođenjem istrage ozbiljno shvati demokratska prava.
Podnositelji peticije znaju da njihova tužba neće vratiti njihovu izabranu vladu ili obeštetiti Haićane za dvije godine nasilja i represije koje je puč pokrenuo. Baš kao što siromašni Port-au-Princea koji će hrabro izdržati pucnjavu da bi glasali u utorak, i seljaci koji napuštaju polja kojima je potrebna briga za višesatno pješačenje do glasačkih centara shvaćaju da donose ograničene izbore, čineći najbolje od krajnje manjkavih izbora. Ali oni vjeruju u načela demokracije koje moćne svjetske institucije, poput OAS-a, UN-a i vlade SAD-a tako često propovijedaju, pa nastavljaju pokušavati.
Ako je prošlost neka vodilja, haićanski birači će u utorak učiniti što mogu. Zajednički će uložiti herkulovski napor da glasaju i ustrajat će protiv svih prepreka osim masovnog smrtonosnog nasilja. A njihov će izbor opet biti jasan: jedan će kandidat pobijediti, kao i obično, velikom razlikom, dok će preostalih 31 kandidata podijeliti djelić glasova. I što je još važnije, iza jasnog izbora vodstva bit će nedvosmislen mandat da se iz temelja promijene užasni društveni i ekonomski uvjeti koji su stoljećima mučili siromašne Haitija.
Ako je prošlost neka vodilja, moćne institucije će odmah pokušati ograničiti provedbu ovog mandata, kroz sankcije, embargo i druge prisilne mjere koje su izričito zabranjene međunarodnim pravom. Ako bude potrebno, fizički će ukloniti izabrane dužnosnike koji se ne pridržavaju propisa.
Upornost haićanskih glasača u odabiru vlastitih vođa i upornost bogatih zemalja u potkopavanju tog izbora predstavlja izazov za nas ostale - nas koji vjerujemo u demokraciju i možemo sudjelovati u vladi bez sati hodanja, izbjegavanja metka ili riskiranja političkog zatvora . Pred nama je izazov da odlučimo vjerujemo li u demokraciju dovoljno da progovorimo kada se naši porezni dolari i politička moć koriste za stavljanje veta na izbore haićanskih glasača.
_______________________________________________________________
Brian Concannon Jr. vodi Institut za pravdu i demokraciju na Haitiju (IJDH), http://www.ijdh.org, te je bio izborni promatrač OAS-a za nekoliko izbora na Haitiju 1995.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije