(2. prosinca 2009.) — To je već 30-godišnji rat koji je započeo jedan demokratski predsjednik, a zahvaljujući političkom oportunizmu trenutnog vrhovnog zapovjednika afganistanski rat još uvijek nema kraja i logične svrhe. Glavni savjetnik predsjednika Baracka Obame za nacionalnu sigurnost izjavio je da u Afganistanu ima manje od 100 pripadnika al-Qaide i da oni nisu sposobni izvesti napade. Kakvi superheroji onda moraju biti da im treba 100,000 američkih vojnika da ih obuzdaju.
Predsjednik je riješio taj apsurd poistovjećujući al-Qaidu, za koju je priznao da se nalazi u Pakistanu, s talibanima i negirajući osnovnu pretpostavku McChrystalovog izvješća da je neprijatelj u Afganistanu lokalni i po podrijetlu i po fokusu. Obama je u utorak izjavio u govoru u kojem je najavio veliku eskalaciju rata: "Važno je podsjetiti se zašto su Amerika i naši saveznici uopće bili prisiljeni voditi rat u Afganistanu." Ali tada je prekinuo svako ozbiljno razmatranje tog pitanja golom tvrdnjom da "mi nismo tražili ovu borbu".
Naravno da jesmo. Islamske fanatike koji su preuzeli vlast u Afganistanu prije je podupirao SAD kao "borce za slobodu" u onome što se nekada reklamiralo kao hrabra avantura u hladnoratovskoj borbi protiv Sovjeta. Bio je to predsjednik Jimmy Carter, potpomognut mladim liberalnim jastrebom po imenu Richard Holbrooke, sada Obamin civilni glavni čovjek za Afganistan, koji je odlučio podržati tamošnje muslimanske fanatike. Holbrooke je započeo svoju državnu službu kao jedan od "Najboljih i najpametnijih" u Vijetnamu i bio je uključen u ruralnu pacifikaciju i program atentata na Phoenixa u toj zemlji, a sada je veliki zagovornik programa za borbu protiv pobunjenika koji je predložio general Stanley A. McChrystal da ponovno osvoji srca i umove mještana koji ne žele ništa od toga.
Vojni predstavnik sadašnjeg predsjednika, ministar obrane Robert Gates, služio je u Carterovom Vijeću za nacionalnu sigurnost i zna da Obama govori laži kada tvrdi da je sovjetska okupacija dovela do muslimanske pobune koju smo mi poticali. Gates je 1996. napisao memoare koji su, kako je objavio njegov izdavač, razotkrili "Carterovu nikad prije otkrivenu tajnu podršku afganistanskim mudžahedinima - šest mjeseci prije invazije Sovjeta."
Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost, Zbigniew Brzezinski, upitan je 1998. u intervjuu francuskom časopisu Le Nouvel Observateur žali li "što je dao oružje i savjet budućim teroristima", a on je odgovorio: "Ono što je najvažnije za povijest svijeta ? Talibani ili kolaps sovjetskog carstva? Neki uzburkani muslimani ili oslobođenje srednje Europe i kraj Hladnog rata?" Brzezinski je tu izjavu dao tri godine prije napada 9. rujna od strane tih "uskomešanih muslimana".
Dakle, opet idemo, prodajemo vodu za vatru domorocima i nazivamo je spasenjem. Odlučili smo podržati beznadno korumpiranu afganistansku vladu jer, kao što je Obama ustvrdio u jednom od najsramotnijih odlomaka govora u utorak u West Pointu, "iako je bio pokvaren prijevarama, [nedavni] izbori proizveli su vladu koja je u skladu s afganistanskim zakona i ustava."
Sugerirati da će afganistanska vlada biti u ozbiljno boljoj formi 18 mjeseci nakon što je poslano dodatnih 30,000 američkih i možda još 5,000 NATO-ovih vojnika bizarno je u suprotnosti sa strategijom McChrystalovog izvješća, koje poziva američke trupe da restrukturiraju život sve do razini najnapuštenijeg sela. Zacijelo su civilni i vojni pristaše tog pristupa koji navijaju za Obamu davali uvjeravanja da on neće biti držan u tako nerealno kratkom roku. Dokazi za to ponuđeni su u predsjednikovom govoru kada je rekao o planiranom povlačenju nekih snaga do srpnja 2011.: "Kao što smo učinili u Iraku, izvršit ćemo ovu tranziciju odgovorno, uzimajući u obzir uvjete na terenu. Mi' Nastavit ću savjetovati i pomagati afganistanskim sigurnosnim snagama kako bih osigurao njihov dugoročni uspjeh."
Doista vrlo dug put, ako se provjeri iskustvo Matthewa Hoha, bivšeg kapetana marinaca koji je smatran uspješnim kao itko drugi u provedbi protupobunjeničke strategije koja je sada u modi. U svom pismu davanja ostavke na mjesto časnika vanjske službe zaduženog za jedno od najžešćih sporova, Hoh je napisao: "Tijekom mojih pet mjeseci službe u Afganistanu... izgubio sam razumijevanje i povjerenje u stratešku svrhu Prisutnost Sjedinjenih Država u Afganistanu... Primijetio sam da se većina pobunjenika ne bori za bijele zastave talibana, već protiv prisutnosti stranih vojnika i poreza koje nameće nereprezentativna vlada u Kabulu."
Možda su trebali dati kapetanu Hohu Noble nagradu za mir.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije