Fotografija Kues/Shutterstock.com
SARS-Co-2 ili COVID-19 brzo se kreće planetom, ne ostavljajući nijednu regiju netaknutom. To je moćan virus, s dovoljno dugim razdobljem inkubacije da prikrije simptome i samim time da u svoje smrtonosne ruke okupi sve više ljudi.
Svijet se polako gasi, strah nas obuzima. Ali strah nije opcija. Virus je smrtonosan, ali nije sam virus taj koji izaziva strah. Velik dio svijeta se boji jer ljudi shvaćaju da živimo u institucionalnim pustinjama, da su naši izabrani čelnici uglavnom nesposobni i da je motiv profita usmjerio toliko ljudskog potencijala na novac, a ne na čovječanstvo. Duboka usamljenost koja je kao mrtvački pokrov pala na svijet proizlazi iz te spoznaje koliko i iz prisilne društvene izolacije. Većina svjetskih šefova vlada oslanja se na strah kako bi zbunila svoje stanovništvo; bujaju u panici ove ili one vrste. Oni jednostavno nemaju moralnu snagu da nas vode dok ova pandemija juri kroz naše živote.
Na nevjerojatnom mjestu, u Financial Timesu, urednik za Afriku David Pilling piše o katastrofi izazvanoj prelaskom s javnog zdravstva na privatno. Postoji, piše on, "iskušenje da se zdravlje promatra kroz osobnu leću", budući da nezarazne bolesti poput raka, hipertenzije i dijabetesa zasjenjuju druge bolesti; protuotrov za ove bolesti smatra se osobnim (režim fitnessa) i privatnim (skupo zdravstveno osiguranje). Dok su privatni medicinski fakulteti, privatne bolnice i privatne farmaceutske tvrtke rasle, javni sustav je usahnuo. Ovaj razvoj događaja, primjećuje Pilling, “ignorira dvije činjenice. Jedna je da su najučinkovitije zdravstvene intervencije, od čiste vode do antibiotika i cjepiva, bile zajedničke. Drugi je da zarazne bolesti nisu pobijeđene. Oni su, u najboljem slučaju, držani podalje.” Ne postoji zamjena, dok se ova katastrofa odvija, da se prioriteti s privatizacije prebace na stvaranje snažnog javnog sektora, barem za zdravstvo.
Čak i u najotrcanijim zdravstvenim sustavima, kanibaliziranim štednjom, medicinske sestre i liječnici, bolničari hitne pomoći i domari su ti koji su bili heroji u svom poslu; liječnici i medicinske sestre pozvani su iz mirovine, sada rade dugo bez vremena za odmor. Rade izvan snage kako bi zaustavili val protiv virusa. U ovom osakaćenom svijetu, oni koji nas drže zajedno vezama ljubavi i zajedništva su naši heroji, prekrasni ljudi koji su spremni izložiti se opasnosti kako bi zaštitili svoje bližnje. Skrbnici – bilo u obiteljima ili institucijama – nikada ne dobivaju dovoljno zasluga za golemi teret koji su preuzeli dok su političari uništavali državu i društvo. Više bih volio planet medicinskih sestara nego planet bankara.
Vijesti iz Italije su zapanjujuće, ali su uvod u ono što bi se moglo dogoditi ako virus potpuno uđe u favele i baste svijeta. Malo je poznato da je španjolska gripa 1918.-1919. imala najgori učinak u zapadnoj Indiji; od onih milijuna koji su umrli u toj pandemiji, 60 posto bilo je iz ovog dijela Indije; a oni koji su umrli bili su već oslabljeni pothranjenošću koju je nametnula britanska kolonijalna politika. Danas gladni žive u tim pojasevima sirotinjskih četvrti koje do sada nisu bile dramatično pogođene virusom. Ako smrt počne harati onim područjima, gdje je medicinska skrb ozbiljno osiromašena, brojke onih koji će umrijeti bit će zapanjujuće, a jadnost klasne strukture očigledna je u mrtvačnici.
Pjesnikinja Margaret Randall, čiji su memoari I Never Left Home upravo objavljeni, poslala nam je pjesmu koja stvara atmosferu ovog razdoblja:
Ljudi su se stoljećima suočavali s velikom tugom, a malo su razumjeli kataklizmičku smrt, od kojih su najistaknutije kuge i kolera. Kad se katastrofa dogodi, žene su često te koje drže društvo na okupu - kao medicinske sestre, kao majke i kao sestre. Tajanstvenih i mističnih objašnjenja bilo je napretek. Znanost nam je pomogla da se probijemo kroz duboki fatalizam koji je zbunio ljude; sada tražimo objašnjenja u sekvenciranju gena i u stvaranju cjepiva. Upravo je vjera u razum, znanost i solidarnost poslala kineske liječnike i medicinske sestre na krajeve njihove zemlje, primjerice u planine Altai, da liječe ljude i obuzdaju ovaj vrlo opasni virus koji nas je progutao u tjeskobi i smrti; to ih je poslalo, zajedno s kubanskim liječnicima, u Iran, Irak i Italiju da pomognu zemljama u nevolji. Njihov dolazak podsjeća na stoljetnu povijest socijalističkih liječnika i medicinskih sestara koji su se bacili na međunarodnu solidarnost za dobrobit čovječanstva. To su ljudi koji dijele etički krajolik s indijskim komunističkim liječnicima i njihovim narodnim poliklinikama o kojima smo pisali u Dosjeu br. 25 (veljača 2020.). To je socijalistička tradicija.
A tu je i imperijalistička tradicija. Kako se COVID-19 širi i kako je Iran teško pogođen, humanitarni odgovor Sjedinjenih Država bio bi ukinuti sve ubojite sankcije i dopustiti Iranu uvoz medicinske opreme i potrepština. Isto se odnosi i na Venezuelu, gdje je COVID-19 sada započeo svoj marš. Paola Estrada iz Međunarodne narodne skupštine i ja razgovarali smo s venezuelanskim ministrom vanjskih poslova Jorgeom Arreazom, koji nam je rekao da se njegova zemlja suočava s "poteškoćama u pravovremenoj nabavi lijekova". Ali Venezueli, kao i Iranu, pomogli su Kinezi, Kubanci i Svjetska zdravstvena organizacija. Odlučni su razbiti embargo imperijalizma i prekinuti lanac prijenosa virusa. "Sankcije su zločin", kažu u Venezueli. Unilateralne sankcije SAD-a poprimaju poseban kriminalni značaj usred ove pandemije.
Jednako zločinačko je to što se opsada Gaze (Palestine) nastavlja, s dva milijuna ljudi zarobljenih izraelskom blokadom u duboko zagušenom području. Palestinske medicinske sestre, liječnici i medicinsko pomoćno osoblje, kao i učitelji i socijalni radnici koji su desetljećima držali na okupu svoje krhko društvo nemaju toliko zasluga za održavanje palestinskog društva živim i otpornim. Jedan od njih bio je Razan al-Najjar, 21-godišnji bolničar koji je njegovao nenaoružane prosvjednike u Velikom maršu povratka; na njih su pucali izraelski snajperisti. Jedan je snajperist uperio svoju pušku u nju i namjerno je ubio 1. lipnja 2018. Postoje tisuće medicinskih sestara, liječnika i medicinskih radnika poput Razan al-Najjar koji naporno rade na održavanju društva u kolapsu u Jemenu, gdje—zbog Saudijsko-emiratski rat—više od polovice stanovništva nema osnovnu zdravstvenu skrb i prehranu. Zamislite što će pošast COVID-19 učiniti u Gazi i Jemenu? Ta blokada, ovaj rat, mora prestati.
Foto Ryan Rodrick Beiler/Shutterstock.com
Svjetska zdravstvena organizacija naporno radi, unatoč neznatnim sredstvima, kako bi spriječila širenje virusa. Ako ste u mogućnosti donirati nešto novca, učinite to WHO-ovom Fondu solidarnosti. Ustanite u obranu ovog osakaćenog svijeta pomažući njegovateljima čiji je rad lijek da nas prevedu na drugu stranu ove ruševine. Z
Publikacija porijekla ovog članka je Tricontinental.org.