Postoji li nešto što nedjeljne novine ne mogu pretvoriti u glupi festival slavnih? Prije dva dana objavio je Observer ono što je nazvao svojim popisom eko-moći. Neće biti iznenađenje da je na njemu bio Brad Pitt – koji to popis nema? Bilo je još iznenađujuće pronaći Jaya Lenoa ondje, na temelju toga što je on napravio, ovaj, 240 automobila koje vozi "što je više moguće zelenije". I izvršni direktor Forda, jer je upravo predstavio električni Ford Focus (nažalost, nije istodobno prikrio gutače benzina koje nastavlja plasirati na tržište). Velik dio popisa bio je katalog bogatih i moćnih ljudi koji su sada svojim portfeljima dodali zelenu boju ili neki maglovit izgled zelene boje.
Ali manje me brine sadržaj tih popisa nego princip. Za mene eko i power zauzimaju različite sfere. Zaštita okoliša koju prepoznajem je izazov moći. Suočava se sa sustavom koji dopušta šačici ljudi da dominiraju našim životima i zarobe naše resurse. Slava, ekstremno bogatstvo, nerazmjeran utjecaj koji se slavi na listama moćnih u suprotnosti je s vrijednostima i načelima koje zagovara zeleno razmišljanje.
Ali to nije jedini problem ovih popisa. Oni su zavidni. Oni izdvajaju nekoliko likova iz golemog zajedničkog napora: općenito oni koji su vješti u preuzimanju zasluga za rad drugih ljudi.
Popis eko-moći još je gori. Prvo, učvršćuje priču, koju beskrajno pričaju oni koji mrze ekologizam, da je to rezervat simpatija i prinčeva (princ Charles je neizbježno na popisu Observera). Istina je da su neki od njegovih najistaknutijih glasnogovornika bogati i slavni. Ali oni su istaknuti samo zato što se taj sićušni, nereprezentativni uzorak medijski slavi i umiljava, dok se milijuni drugih ljudi u pokretu ignoriraju.
Također potiče mit o nadčovjeku: da nekoliko moćnih ljudi može spasiti planet. U stvarnosti, samo veliki društveni pokreti, koji naglašavaju solidarnost i kolektivni napor, vjerojatno će biti učinkoviti. Oni koji su već bogati i moćni uokvirit će svoj ekološki stav tako da jačaju svoje bogatstvo i moć, osiguravajući da sustav koji ih je tako izdašno nagradio ostane neosporen. Sumnjam da itko tko radi za Observer vjeruje u mit o nadčovjeku, ali oni se pretvaraju da vjeruju, jer su popisi moćnih – kao i svaka druga vrsta trivijalnosti o slavnima – popularni i lako ih je čitati.
Što je najgore, to predstavlja još jedan pokušaj pripitomljavanja i upakiranja ovog pokreta. Kako kaže Paul Kingsnorth:
“Kapitalizam, uvijek tako učinkovit u apsorbiranju i uništavanju neistomišljenika, pretvara egzistencijalni izazov u još jednu priliku za kupovinu.”
Zaštita okoliša jedan je od posljednjih otpora kulturi slavnih. Nije neokaljan ovom kugom, ali je otporniji na nju od bilo kojeg drugog sektora. Ako novine budu po svome, banalizirat će nas i zarobiti, kao što su učinili sa svim drugim što je nekad imalo sadržaj.
www.monbiot.com
Objavljeno na web stranici Guardiana, 18. siječnja 2011