Bush je 5. svibnja otišao na televiziju al-Arabiya kako bi rekao arapskoj javnosti: "Ono što se dogodilo u zatvoru [Abu Gharaib] ne predstavlja Ameriku kakvu poznajem." Što je Amerika koju on poznaje? “Amerika koju poznajem je suosjećajna zemlja koja vjeruje u slobodu. Amerika koju poznajem brine o svakom pojedincu. Amerika koju poznajem poslala je trupe u Irak da promiču slobodu. Dobri, časni građani koji svakodnevno pomažu Iračanima.”
Dana 19. prosinca 1990. Amnesty International objavio je izvješće o zlostavljanjima od strane iračke vojske u Kuvajtu, posebice o krađi inkubatora i posljedičnom ubojstvu više od tri stotine beba (Amnesty je kasnije povukao priču o inkubatorima). Dana 9. siječnja 1991., predsjednik Bush iznio je velik dio ovog izvješća u javnom pismu koje je napisao kako bi dobio potporu za Prvi Bushov rat.
SAD se zalaže za ljudska prava mračnijeg svijeta i šalje Srednji zapad da oslobodi Srednji istok.
U međuvremenu, u Chicagu su morali potisnuti druga neugodna otkrića. Amnesty International također je upravo objavio izvješće koje nije objavljeno. Pod naslovom “Navodi o policijskom mučenju u Chicagu, Ill.”, izvješće iz prosinca 1990. pokazalo je kako su policajci policijske postaje Područje 2 koristili barbarske metode protiv uhićene crne mladeži.
Policajci Area 2 uhitili su grupu crnaca, kao što su Madison Hobley, Stanley Howard, Leonard Kidd, Derrick King, brat Reginald i Jeffery Mahaffey, Andrew Maxwell, Leroy Orange, Aaron Patterson te braća Andrew i Jackie Wilson. Svaki od njih je opisao kako su ih policajci tukli, palili na vrućim radijatorima, gušili plastičnim vrećicama i elektrošokovima na genitalije.
Bombardirali smo Irak da oslobodimo Kuvajt. Nitko nije bombardirao policijsku postaju Area 2. Predsjednik Bush nije dao izjavu o ovom bijesu.
U Bushovom ratu 2, Bush je zgrožen događajima u Abu Gharaibu, kao što bi i trebao biti. Ali on šuti o neprestanim izvješćima o nasilju u pritvoru, silovanjima i mučenjima u našim zatvorima (kao iu kampu X-Ray u Guantanamu). Evo nekoliko primjera iz Human Rights Watcha (2001.):
... U srpnju 1999. četvorica čuvara u državnom zatvoru na Floridi pretukla su Franka Valdeza na smrt. Čuvari su tukli Valdeza takvom brutalnošću da su mu slomljena rebra, a na tijelu su ostali tragovi kopački. Stražari su tvrdili da se Valdez sam ozlijedio, ali u veljači 2001. država ih je optužila za ubojstvo.
... U lipnju 2001. država je oslobodila osam zatvorskih čuvara u državnom zatvoru Corcoran u Kaliforniji koji su bili optuženi za organiziranje gladijatorskih borbi među zatvorenicima. U studenom 1999. država je oslobodila četiri druga čuvara za namještanje silovanja jedne zatvorenice od strane drugog vrlo nasilnog zatvorenika.
• Od prosinca 1999. sljedeći su se događaji dogodili u ženskim zatvorima: država je optužila jedanaest bivših čuvara i zatvorskog službenika zbog optužbi za seksualno zlostavljanje ili uznemiravanje šesnaest zatvorenica u okružnom zatvoru kojim upravlja privatna zatvorska tvrtka; porota je osudila zatvorskog čuvara u Novom Meksiku na temelju federalnih optužbi za građanska prava koja proizlaze iz seksualnog napada na zatvorenika; država je osudila njujorškog čuvara na tri godine uvjetne kazne nakon što je priznao krivnju za sodomiju dviju zatvorenica; država je osudila zatvorskog službenika Ohija na četverogodišnju kaznu zbog seksualnog napada na tri zatvorenice.
... U Južnoj Dakoti, država se suočila sa kolektivnom tužbom koja je optužila zatvore za široko rasprostranjeno fizičko zlostavljanje maloljetnih djevojčica zatočenih u Državnoj školi za obuku. Odijelo je teretilo da su stražari rutinski okovali mlade u raširenim rukama nakon što su im odrezali odjeću, prskali ih biber sprejom dok su bili goli i stavljali ih u izolaciju na dvadeset tri sata svaki dan.
Kad je Bush bio guverner Teksasa, ne samo da je potpisao konačne naredbe o pogubljenju 152 zatvorenika u pet godina, nego su njegovi zatvori, na primjer, držali žene u "zatvorskim prikolicama" po ljetnim vrućinama bez vode (kao što je dokumentirala Court TV u 1999.), ili su pak njegovi zatvorski čuvari seksualno zlostavljali zatvorenike, tukli ih, tjerali da pužu po zemlji, puštali pse na njih i pucali na njih sa omamljivačima (kao što je dokumentirano od strane Texas Prison Labour Union i drugih organizacija).
Zatvorski čuvari unutar i izvan SAD-a krivi su za sadizam i brutalnost, ali nisu jedini. Politički vrh sveti ova djela svojim svođenjem ljudskosti pojedinih ljudi na kriminalce i teroriste. Istrenirani smo zaboraviti da ljudi iz složenih razloga pribjegavaju kriminalnim radnjama ili taktici terorizma.
Ako su ljudi zlotvori ili teroristi do srži, ako je njihovo samo biće iskovano zlom, onda je jedini način da se s njima obračunamo brutalnošću ili pogubljenjem: nema rehabilitacije, nema pregovora, nema političkog rješenja. Takav pristup svijetu nije kršćanski, iako Bush kaže da se redovito savjetuje s Isusom, već je manihejski – hereza u očima institucionaliziranog kršćanstva.
Društveni uvjeti koji proizvode kriminal ili terorizam postaju irelevantni za svjetonazor koji uzdiže taktiku kriminala ili terora u stanje ljudske prirode. Kako bi zaustavila taktiku terora, vlada se mora pomaknuti na politički front i popustiti više nego što je voljna. To je razlog zašto vlada (Bush s entuzijazmom, Kerry nevoljko) od naših protivnika pravi demone i pokušava ih bombardirati u zaborav ili pokornost, umiriti ih ili obuzdati.
Imperijalna pedagogija koristi se zračnim bombardiranjem i zatvorskim sadizmom kako bi mračnije nacije držala pod kontrolom. Pentagon je dobro naučio od Britanaca: “Iako je samo nekoliko očajnih kriminalaca sada spremno oduprijeti se policiji, čitavi dijelovi plemena mogli bi pomoći svojim rođacima kriminalcima protiv policije da nije prijetnje od zrakoplova koji će ih bombardirati” (1930. ).
Brutalnost unutar SAD-a dobro je poznata među kontingentnom klasom, koja je vrlo pismena o načinima moći. Amerika koju poznaju je sadistička i zla, surova i brutalna – sloboda koju poznaju je sloboda od Ustava i njegove zaštite.