Da ne bude zabune: to je stav režima u Washingtonu - i, prema tome, stav svake druge vlade koju ovaj režim može povući za sobom - nedavno, "predenje mreže" za Vladu Indije— da Teheran mora predati svoje "neotuđivo pravo" kao stranke u Ugovor o neširenju nuklearnog oružja "razvijati, istraživati, proizvoditi i koristiti nuklearnu energiju u miroljubive svrhe" (čl. IV.1.), te da se svaki otpor odricanju svog prava treba tretirati kao kršenje njegovih obveza prema NPT-u, koje može sankcionirati Vijeće sigurnosti UN-a mehanizmima ili, u konačnici, agresijom američke države i njezinih saveznika.
Da citiram javnu izjavu američkog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima koju je dao u New Yorku u ponedjeljak ("Nije obogaćivanje urana &undefined;dopušteno&undefined; za Iran — američki izaslanik," Agence France Presse, 6. ožujka):
[I]nedefinirano je bio ključni element našeg stajališta i stajališta EU-3 (Britanije, Francuske i Njemačke) i svakako Ruske Federacije da nikakvo bogaćenje u Iranu nije dopušteno. Razlog za to je što bi čak i mali takozvani program obogaćivanja istraživanja mogao dati Iranu mogućnost svladavanja tehničkih nedostataka s kojima se trenutačno susreće u svom programu. Jednom kad Iran bude imao znanstvenu i tehnološku sposobnost za obavljanje čak i laboratorijskog obogaćivanja, to bi se znanje moglo preslikati u aktivnosti industrijskog obogaćivanja drugdje, zato nedefinirano smatramo da nikakvo obogaćivanje unutar Irana ne bi trebalo biti dopušteno, i to ostaje naš položaj.
Jasno je da je američki stav (da ponovim nedefinirane riječi Johna R. Boltona) takav nikakvo bogaćenje u Iranu nije dopušteno. To je, naposljetku, i uvijek je bio glavni američki zahtjev. Ostalo je najobičnija istina. I jednako vrijedi za miroljubivu upotrebu nuklearne energije svake druge nuklearne sile. Kao što to vrijedi za Amerikance&undefined; znanstvene i tehnološke sposobnosti. Uključujući i Američki arsenal nuklearnog oružja bez premca.
Dakle, neka nam bude jasno što Amerikanci traže. Za američku poziciju vizavi Iran se svodi na proračunato kršenje NPT-a na svim frontama: Iran se treba odreći svog "neotuđivog prava" na razvoj nuklearne energije u miroljubive svrhe ili se suočiti sa sankcijama i/ili državnim nasiljem; dok sa svoje strane, Amerikanci (i druge države s nuklearnim oružjem) jednostavno trebaju ostati slobodni odbaciti svoje Obveze NPT-a prema članku VI (1970.) "nastaviti pregovore u dobroj vjeri o učinkovitim mjerama koje se odnose na skori prekid utrke u nuklearnom naoružanju i na nuklearno razoružanje, te na ugovor o općem i potpunom razoružanju pod strogim i učinkovitim međunarodnim nadzorom." (O tome predlažem da svi prate napore koje vodi Nacionalna uprava za nuklearnu sigurnost za takozvanu "nadogradnju" ili "modernizaciju" američkih zaliha nuklearnog oružja. Također pogledajte "Američki planovi za modernizaciju nuklearnog arsenala," Walter Pincus, Vašington pošta, 4. ožujka.)
Američko stajalište treba odbaciti. I ravnodušno odbijen. Zapravo, to treba tretirati kao ništa drugo nego oblik ratobornosti, a Amerikance primorati svoju ratobornost objasniti pred Vijećem sigurnosti UN-a. Prvo, zato što je to pozicija predatorske i recidivističke ratoborne strane koja nastoji, iznad svega, zadržati svoje nuklearno oružje. I drugo, zato što američka pozicija nastoji srušiti NPT. I eliminirati svaku nadu za kontrolu nuklearnog oružja u suvremenom svijetu. Da ne spominjemo razoružanje nuklearnim oružjem.
Osim, naravno, i na tipično američki način, onoga što se može postići prijetnjom ili uporabom sile.
Ili podmićivanje. Još jedna verzija istog.
Ratobornost je sve. Jasno. Barem što se Amerikanaca tiče.
U fokusu: IAEA i Iran (Početna stranica)
"Uvodna izjava Upravnom vijeću," Mohamed El Baradei, IAEA, 6. ožujka 2006
"Šef UN-a za atomsku energiju ne vidi napredak na sastanku o iranskom nuklearnom programu," UN News Center, 6. ožujka 2006Kampanja protiv sankcija i vojne intervencije u Iranu (Početna stranica)
Iranska web stranica, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a
Misija Sjedinjenih Država pri Ujedinjenim narodima (Početna stranica)"Američke nuklearne snage, 2005," Robert S. Norris i Hans M. Kristensen, Bilten atomskih znanstvenika, siječanj/veljača 2005
"Planirana nadogradnja američkih nuklearnih zaliha," James Sterngold, San Francisco ChronicleSiječanj 15, 2006
"Američki planovi za modernizaciju nuklearnog arsenala," Walter Pincus, Vašington pošta, Ožujak 4, 2006"Vrti web za Indiju," Randeep Ramesh, Čuvar, Ožujak 3, 2006
"Iranska 'kriza',” Edward S. Herman i David Peterson, ColdType, studeni, 2005
"Iran I," ZNet, 25. veljače 2005
"Iran II," ZNet, 25. veljače 2005
"Iran III," ZNet, 27. veljače 2005
"Iran IV," ZNet, 2. ožujka 2005
"Iran V," ZNet, 6. ožujka 2005
"Jezik sile," ZNet, 16. siječnja 2006
"Rušenje NPT-a na američki način," ZNet, 7. ožujka 2006
Postskriptum (7. ožujka -): Primjeri američke ratobornosti zbog koje bi, u svijetu kojim upravlja vladavina prava, a ne prijetnja ili uporaba sile, američko političko vodstvo bilo izvučeno pred neki međunarodni forum, i, u najmanju ruku, natjeran da se objasni.—Usput, ako su ovo vrste primjedbi koje su Amerikanci spremni dati u javnosti, zamislite kakve poruke moraju prenijeti svojim podređenima i podređenima dok im se obraćaju iza zatvorenih vrata!
Bez sumnje primarna prijetnja koja Izrael a Ujedinjene države lice iz Iran režima je njegova jasna i nepopustljiva težnja za nabavom nuklearnog oružja i sredstava za isporuku tog oružja. Godinama međunarodna zajednica sluša o gomilanju i obimnim dokazima—potvrđenim od strane inspektora IAEA-e Iranprijevaru i poricanje kršenjem svojih ugovornih obveza s IAEA-om i međunarodnom zajednicom. Kroz intenzivan diplomatski rad, Upravni odbor IAEA-e konačno je izvijestio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda o neuspjehu Irana da ublaži zabrinutost oko prirode svog nuklearnog programa, što je korak koji bi bilo potpuno opravdano poduzeti prije nekoliko godina, ali je to odgođeno u nadi da će Iran izabrati suradnju umjesto sukoba. Do sada je ta nada bila uzaludna.
Smatram da je duboko ironično da Ujedinjene države je tako često optuživan za agresivni unilateralizam dok smo mi bili ti koji su provodili multilateralne napore kroz IAEA, uključujući u suradnji s EU3 i Rusima, a sada i Ujedinjenim narodima. Nakon završetka sastanka Upravnog odbora IAEA koji će započeti sutra u Beč, glavni direktor El Baradei prenijet će Vijeću sigurnosti svoje najnovije izvješće o Iran&undefined;ove nuklearne aktivnosti. Što duže čekamo da se suočimo s prijetnjom Iran poze, teže će i rješivije postati riješiti.
To ne znači da ne podržavamo tekuće diplomatske napore Britanaca, Francuza i Nijemaca — ili EU-3 kako ih zovemo — i Rusa, ali ne smijemo ignorirati Teheranodbijanje da se pozabavi zabrinutošću međunarodne zajednice. Više od dvije godine, EU-3 aktivno sudjeluje u diplomaciji sa Teheran i iznosio jedan razuman prijedlog za drugim. Mule u Iran prihvatio ove sporazume postignute u Pariz a zatim jednostrano raskinuo sporazum nastavljajući rad na konverziji urana prošle jeseni. U slučaju pregovora s Rusima koji su u tijeku, promatramo dvostruke riječi od strane iranskog režima. U jedan glas poručuju da pozdravljaju razgovore s Ruska Federacija i promatrajte ga kao moguće rješenje za slijepu ulicu. S drugim glasom, međutim, odlučno odbijaju razmotriti temeljni uvjet koji bismo zahtijevali Rusija, EU-3 i mi - naime da se Iran odrekne pristupa tehnologiji i materijalima koji bi im omogućili da imaju domaće sposobnosti - nuklearno gorivo ciklus — za razvoj nuklearnog oružja.
Vlada u Teherannaklapanje o njezinom pravu na civilni miroljubivi nuklearni program je kanad. Ruski prijedlog omogućuje Irancima da iskoriste prednosti civilne nuklearne energije, istovremeno rješavajući zabrinutosti da oni stvarno teže nuklearnom oružju. Prijedlog EU-3 čak je otvorio mogućnost tehničke suradnje u nuklearnoj energiji. Kao što je predsjednik rekao, mi se ne protivimo Iran uživanje u blagodatima miroljubive, zaštićene nuklearne energije. Jasno je međutim da IranTežnja za nuklearnim gorivnim ciklusom nije niti miroljubiva niti za nuklearnu energiju. Iskreno, IranDosadašnji rezultati &undefineda opravdavaju ovaj strah. Kao što je navedeno u rezoluciji koju je donio Upravni odbor IAEA-e, bilo je "mnogo propusta i kršenja njezinih obveza da se pridržava svog Sporazuma o zaštiti NPT-a". Drugim riječima, s pravima dolaze i odgovornosti - odgovornosti koje Iran nije se približio susretu.
Nejasno je kako će se točno događaji odvijati nakon što Vijeće sigurnosti preuzme točku dnevnog reda Iran. Kao što su brojni dužnosnici, uključujući i mene, ranije primijetili, postoji niz dostupnih opcija. Međutim, pustiti da čami nije jedan od njih. Nedjelovanje Vijeća sigurnosti po ovom pitanju bilo bi vrlo štetno ukidanje dužnosti koje su mu naložene prema Povelji UN-a. Oprostite na mom trenutku šale kada se bavim pitanjem doslovno života i smrti, ali ako se potraga za nuklearnim oružjem od strane države s vođom koji poziva da se druga "briše s karte" ne smatra prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti, usuđujem se reći da se moramo zapitati — što je? Vijeće sigurnosti treba obratiti pažnju na činjenicu da će nedjelovanje pravodobno i s ozbiljnom svrhom nanijeti trajnu štetu vjerodostojnosti Vijeća.
Vijeće sigurnosti će vjerojatno zauzeti postupan pristup rješavanju ovog pitanja, ali je ključno da koristimo Vijeće kako bismo pomogli mobilizirati međunarodno javno mnijenje. Ipak, budite uvjereni da se ne oslanjamo na Vijeće sigurnosti kao jedini alat u našem alatu za rješavanje ovog problema. Uz naše diplomatske napore u IAEA-i, Vijeću sigurnosti UN-a i bilateralno, pojačavamo svoje obrambene mjere kako bismo se nosili s iranskom nuklearnom prijetnjom. Kao što je izjavila državna tajnica Rice, "U suradnji s našom multilateralnom diplomacijom, Sjedinjene Države će razviti razumne mjere, sigurnosne mjere, uključujući daljnje razmatranje naše Inicijative za sigurnost širenja proliferacije i onih koji surađuju s nama u pokušaju uskraćivanja režimima poput Irana, Sjeverne Koreje a drugi materijale za tajne programe koji prijete međunarodnom sustavu."
Nadamo se da će ovaj kombinirani pritisak uvjeriti iranski režim da donese stratešku odluku da odustane od potrage za nuklearnim oružjem. Za razliku od Sjeverne Koreje, iranski narod ima mnoge veze sa svijetom, bilo ekonomske, društvene ili kulturne. Moramo iskoristiti te veze kako bismo povećali pritisak na iranski režim. Sjedinjene Države već nameću brojne bilateralne sankcije Iranu, i dok je prerano za početak sankcija od strane Vijeća sigurnosti, važno je napomenuti da su mnoge druge vlade diljem svijeta počele uključivati riječ "sankcije" u svoj diskurs kada raspravljaju o Iranu . Iranski režim mora biti svjestan da će, ako nastavi putem međunarodne izolacije, biti opipljivih i bolnih posljedica.
Alternativno, ako Iran slijedi smjer Libije i donese stratešku odluku da ga potraga za oružjem za masovno uništenje, sponzoriranje terora i ugnjetavanje njegovih ljudi čini manje sigurnim, a ne sigurnijim, tada se odnosi s vanjskim svijetom mogu dramatično poboljšati . Dakle, pitanje koliko daleko će Vijeće sigurnosti ići i hoće li na kraju morati razmotriti nametanje sankcija ili opseg do kojeg trebamo razviti obrambene mjere protiv Irana, zapravo je pitanje za gospodina Ahmadi-nejada a iranski režim da odgovori.
—-"Izjava veleposlanika Johna R. Boltona na konferenciji o politici AIPAC-a," Misija SAD-a pri Ujedinjenim narodima, 5. ožujka 2006
Amerika također podržava demokratske težnje naroda Irana. (Pljesak.) Iranci su pretrpjeli generaciju represije od strane fanatičnog režima. Taj je režim jedan od svjetski nedefiniranih primarnih državnih sponzora terora. Aktualni predsjednik je otvoreno govorio o brisanju Izraela sa karte i o svijetu bez Amerike. Dao je nedefinirane izjave vrijedne prezira sumnjajući u zločine nacista, svrstavajući se uz ostale poricatelje holokausta iz svijeta fantazije.Režim u Teheranu također nastavlja prkositi svijetu svojim nuklearnim ambicijama. Naravno, ovo bi se pitanje uskoro moglo naći pred Vijećem sigurnosti UN-a. Iranski režim mora znati da je međunarodna zajednica spremna nametnuti značajne posljedice ako ostane na svom sadašnjem kursu. (Pljesak.) S naše strane, Sjedinjene Države drže sve opcije na stolu u rješavanju neodgovornog ponašanja režima. (Pljesak.) I pridružujemo se drugim nacijama u slanju jasne poruke tom režimu: Nećemo dopustiti Iranu da ima nuklearno oružje. (Pljesak.)
Narod Irana može biti apsolutno siguran da poštujemo njih, njihovu zemlju i njihovu dugu povijest kao velike civilizacije - i stojimo uz njih. Iranci žele i zaslužuju biti slobodni od tiranije i ugnjetavanja u vlastitoj domovini. Sloboda na Bliskom istoku zahtijeva slobodu za iranski narod - i Amerika jedva čeka dan kada će naša nacija moći biti najbliži prijatelj sa slobodnim i demokratskim Iranom. (Pljesak.)
- "Primjedbe potpredsjednika američko-izraelskom Odboru za javne poslove Konferenciji o politici 2006.," Ured potpredsjednika, 7. ožujka 2006
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije