Ispravite me ako sam neku propustio: Ali od početka cijele epizode Reverend Jeremiah Wright ujutro 13. ožujka ABC – TV Good Morning America program, niko čije su se misli motale po kavezima establišmenta američkih medija (iako to postaje nemoguće procijeniti, dok prelazimo s tiska na TV i radio) do sada se potrudio ispitati istinitost ili neistinitost navodno neizrecivih izjava odabranih iz Propovijedi velečasnog za porugu i osudu. Umjesto toga, posvuda, njihov lažnost pretpostavlja se, kao i njihovo dostojnost za osudu. Mjesec ožujak 2008. ostat će zapisan u povijesnim knjigama po spektaklu uglednih Amerikanaca koji se penju na lešinu velečasnog Wrighta kako bi se međusobno osudili i time dokazali koliko su istinski Amerikanci od njega .
Naravno, nije potrebno spominjati da se nitko nije osjećao dovoljno slobodnim - a kamoli dovoljno hrabrim - iako sam možda trebao reći dovoljno glupo sa stajališta napredovanja njegovih izgleda u karijeri? — za braniti sadržaj velečasnog govora. No, može li mi netko reći koliko je puta procijenjena istinitost navodno uvredljivih riječi? Na ljestvici od 0 do 100 (sa "0" što označava "apsolutno nikad" i "100" što označava "svaki put"), možete li procijeniti postotak vremena kada ste pronašli nekoga tko je uzeo u obzir njihovu točnost, a tko je odbio marširati u povorci uz ostale denuncijante?
Umjesto toga, većina svih koje sam čitao u proteklih 18 dana jednostavno su pretpostavili ili svjesno potvrdili da uzorci iz propovijedi velečasnog Wrighta zaslužuju osude koje su primili. Nakon toga, mišljenje se podijelilo u dva tabora: Kamp (A), koji smatra da je kandidat Barack Obama neuspjeh kroz to trenutak 14. ožujka kad je konačno javno osudio Propovjednika znači da i Kandidat zaslužuje osudu; i Kamp (B), koji drži da, pa, jednom kada je Kandidat pokazao volju javno osuditi Propovjednika u ovoj fazi, to je dovoljno da nadoknadi Kandidatov prošli neuspjeh da osudi Propovjednika — i — sveci nas čuvajte — sad nas možda Kandidat može voditi kroz "rasnog ozdravljenja" u Obećanu zemlju. (O da. I Hillary bi trebala odustati od utrke.)
Pa onda. Sada je zadnja nedjelja u ožujku 2008. A ovo je sigurno
Prije nego što Amerikanac čija je majka bila bjelkinja, a čiji je otac bio crnac može dobiti nominaciju Demokratske stranke za predsjednika, kandidat se prvo mora odreći crno-polovica njegovog bića, i očistiti svaki posljednji trag crnilo iz svoje duše.
Štoviše, Kandidat to mora činiti ritualno, u ponavljajućim javnim spektaklima; i njegovim sugrađanima Amerikancima također mora biti dopušteno da sudjeluju u ritualu. Zapravo, to se od njih i očekuje; a ako odbiju sudjelovati, onda jesu neamerički. A ako se čini da previše oklijevaju sudjelovati ili oklijevaju na bilo koji primjetan način, onda njihova Amerikanstvo ostat će upitna. — Bolje ih je pozorno paziti.
Davno prije ovog mjeseca, slični (tj. strukturno homologni) rituali zahtijevani su od Kandidata, kao kada je Trojstvena ujedinjena crkva Krista u Chicagu u siječnju objavila da odaje počast velečasnom Louisu Farrakhanu iz Nacije islama s Dr. Jeremiah A. Wright Trumpeter Award. Kandidat je tada izrekao obveznu prijavu koja se od njega tražila. Sve je izgledalo dobro. ("ADL pozdravlja Obaminu izjavu kojom osuđuje antisemitizam Louisa Farrakhana," 15. siječnja 2008.)
Ipak, budući da je ova posljednja i daleko opasnija epizoda započela ujutro 13. ožujka, ono čemu smo doista svjedočili je masovni kult Mainstream Amerike koji je propovjedniku i njegovim propovijedima dodijelio ulogu objekti za rasno žrtveno janje.
Ali još važnije, Maskult je političarima, intelektualcima i medijima dodijelio ulogu rasni žrtveni jarci: Izvođenjem javnih spektakala osuđivanja Propovjednika i njegovih propovijedi oni pokazuju svoju odanost Maskulti.
Kad god se Amerikanci zagriju za ovu ulogu, moje uho čuje nešto dublje kako odjekuje ispod njihovih riječi i djela. Naime: Ja, Soandso, ovime se zaklinjem na svoju odanost Mascult of Mainstream
Dakle, ono što nalazimo u mjesecu ožujku 2008 ritualno rasno žrtveno janje. I ritualistička skupina koja se samoidentificira.
Članstvo unutar masovnog kulta isključuje razumijevanje onoga što je propovjednik rekao: Jer stvarno razumjeti da je najveći izvor nasilja u današnjem svijetu vlastita vlada, i da se ljudi koji su spremni potrošiti više na rat nego na mir brzo približavaju duhovnoj smrti, biti on-the-outs s Maskultom. Dok svojom spremnošću da žrtvuju Propovjednika, pravi vjernici pokazuju gdje leži njihova odanost.
Moj Bože. Kakva je ovo jeziva država.
"Obamin pastor: Prokleta Amerika, SAD krivi za 9/11," Brian Ross i Rehab El-Buri, ABC – TV, 13. ožujka 2008.
"O mojoj vjeri i mojoj Crkvi," Barack Obama, Huffington Post, Ožujak 14, 2008
"Savršeniji savez," Barack Obama,
"Velečasni dr. Jeremiah Wright i odvažnost istine," Wilmer J. Leon III, Truthout, Ožujak 22, 2008
"Denunciranje i odricanje,"
"Iza Vijetnama," Martin Luther King, Jr. (Obraćanje upućeno kleru i laicima zabrinutim zbog
"Drskost i beznađe," ZCom, 16. ožujka 2008
"Jeremiah Wright za predsjednika," ZCom, 17. ožujka 2008
"Drskost i beznađe II," ZCom, 30. ožujka 2008
Nadopune (1. travnja): Prijatelj mi je proslijedio drugu od ove dvije dobre analize Alija Abunimaha. Kao što sam uhvatio prvog od njih kad sam prvi put objavio na Elektronska Intifada web stranica prije 13 mjeseci, dopustite mi da ponovno objavim oboje ovdje i sada:
"Kako je Barack Obama naučio voljeti Izrael," Ali Abunimah, Elektronska Intifada, Ožujak 4, 2007
"Senator, njegov pastor i izraelski lobi," Ali Abunimah, Elektronska Intifada, Ožujak 31, 2008
U svom komentaru od 31. ožujka 2008., Ali Abunimah pita, a zatim odgovara: "Zašto svaki crni kandidat za veliku dužnost mora proći kroz ritual denunciranja Farrakhana, marginalne figure u nacionalnoj politici koja vjerojatno dobiva većinu svoje ozloglašenosti od ADL-a ?….[C]ijena pristupa političkom mainstreamu je napuštanje svih vanjskopolitičkih ciljeva koji se razlikuju od onih proizraelskog, antipalestinskog lobija."
Nedvojbeno je to istina. Ipak, također je preuzak. Znam da se mnogo vrlo ozbiljnih ljudi ne slaže s tim kako ovo funkcionira, materijalni i ideološki dijagram toka, kako ja to razumijem, uvijek ide od američke moći kroz različite vanjskopolitičke ciljeve kojima teži. Odnosno, sasvim stvarni proizraelski, antipalestinski lobi je sam po sebi podvrsta nečeg prethodnog i mnogo većeg: pro-American Power lobby. Istina, postoje različite sekte unutar
Vraćajući se na "cijenu pristupa političkom mainstreamu", ili naknade koje je kandidat Barack Obama dobio za privilegiju uspona unutar Crkve američke moći: Ja to vidim tako da transformacija velečasnog Jeremiaha Wrighta na ujutro 13. ožujka u an predmet rasnog žrtvenog jarca djelovao jednako dobro kao što je i radio - samo pogledajte i vidite koliko se, ako ih uopće ima, izvješća i komentara establišmenta potrudilo procijeniti istinitost ili lažnost izvadaka izvučenih iz njegovih propovijedi, a kamoli branilo te izvatke - naprotiv, refleksivna osuda bila je gotovo univerzalna - iz jednostavnog razloga što Sjedinjene Američke Države postoje kao dva društva — onaj čiji su članovi popili Kool-Aid moći, i onaj čiji članovi nisu.
Iako se rasno ne radi o crno-bijeloj stvari, ipak su ova dva društva sve više zaseban i nejednak: Masovni kult glavne struje Amerike i svi ostali.
Od 13. ožujka kandidat Obama je primoran pokazati da će i on rado piti Kool-Aid. Da se i on klanja na oltaru ovog misnog kulta.
"'Izraelski faktor'," ZCom, 3. ožujka 2007
"Izvješće Kernerove komisije na 40," Dedrick Muhammad, Izvješće o crnoj agendi, Ožujak 5, 2008
Prezime, Stalno se vraćam na razliku koju je C. Wright Mills nacrtao u Ch. 12 od Elita moći (Pogl. 12 također nosi naslov "Elita moći„):
U javni, kako možemo razumjeti izraz, (1) gotovo onoliko ljudi izražava mišljenja koliko ih i prima, (2) Javna komunikacija je tako organizirana da postoji prilika da se odmah i učinkovito odgovori na svako javno izraženo mišljenje. Mišljenje formirano takvom raspravom (3) lako pronalazi izlaz u djelotvornom djelovanju, čak i protiv – ako je potrebno – prevladavajućeg sustava vlasti. I (4) autoritativne institucije ne prodiru u javnost, koja je stoga više-manje autonomna u svom djelovanju.
U masa, (1) mnogo manje ljudi izražava mišljenja nego što ih prima; jer zajednica javnosti postaje apstraktna zbirka pojedinaca koji dobivaju dojmove iz masovnih medija. (2) Komunikacije koje prevladavaju tako su organizirane da je pojedincu teško ili nemoguće odgovoriti odmah ili s bilo kakvim učinkom. (3) Ostvarenje mišljenja u djelo nadziru tijela koja organiziraju i kontroliraju kanale tog djelovanja. (4) Masa nema autonomiju od institucija; naprotiv, agenti ovlaštenih institucija prodiru u tu masu, smanjujući joj svaku autonomiju u formiranju mišljenja raspravom.
Dakle: The
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije