Da li je Nacionalna riznica, kao što je uredništvo CityPressa 26. februara tvrdilo, zaista „elektrana velikih mozgova i sigurnih ruku“, „šablon za dobro upravljanje“, „staklenik talenata ispunjen skupim i posvećenim zvaničnicima“ pod „odličnim političkim vođstvo”, i “pažljivo mjesto”?
Ne. Sunday Times je prije dvije sedmice postavio dobro pitanje: „Da li je ministar finansija, Pravin Gordhan, zaista mislio da odluka da se u narednih 300 godina potroši 17 milijardi dolara na nuklearne elektrane ne zaslužuje spominjanje u njegovom govoru o budžetu? ”
Te novine podsjetile su čitaoce na "pohlepu, prevaru, korupciju i zataškavanje oko sporazuma o oružju od 45 milijardi R" koji je finansirao Gordhanov prethodnik Trevor Manuel. Kako je bivši poslanik ANC-a Andrew Feinstein otkrio, Manuel je savjetovao: „Moguće je da je u dogovoru bilo nekog sranja. Ali ako postoji, niko to nikada neće otkriti. Nisu toliko glupi. Samo neka leži.”
Sa sličnim nemarnim stavom, Gordhanov pro-privatizacijski infrastrukturni budžet promovira ne samo nuklearno ludilo već i stotine milijardi randa vrijednih termoelektrana na ugalj, veći izvoz uglja, daljnju degradaciju vode u provincijama Limpopo i Mpumalanga i komercijalizaciju autoputa.
Ipak, klimatski samit COP17 prošlog decembra održan je ovdje u Gordhanovom rodnom gradu Durbanu. Prošlog mjeseca, istraživači sa univerziteta Yale i Kolumbija ocijenili su SA kao petog najgoreg 'ekološkog učinka' među 132 zemlje koje su proučavane uglavnom zbog emisija.
Možemo li se zaista pohvaliti ovom prljavom infrastrukturom, koja će uglavnom izvoziti superprofit u rudarske kuće u Londonu i Melbourneu? Anglo i BHP Billiton već dobijaju najjeftiniju električnu energiju na svijetu, plaćenu nametanjem povećanja cijene od 150 posto svima ostalima u posljednje četiri godine.
Ogromna prekomjerna potrošnja i direktna korupcija u energetskoj infrastrukturi – kao i na fudbalskim stadionima bijelih slonova, mega branama Lesota, elitnom Gautrainu, novim ili nadograđenim aerodromima i Coeginoj industrijskoj zoni – su prisutni. Prisjetimo se lukave Eskom-ove kupovine kotlova za elektrane koje su napravili Hitachi i Chancellor House ANC-a, a koji neće biti isporučeni na vrijeme, pa rizikuje još jedan krug smanjenja opterećenja.
SA također pati od najveće nezaposlenosti na svijetu, nejednakosti i kamatnih stopa, rastućeg vanjskog duga (sada 120 milijardi dolara, u odnosu na 25 milijardi dolara iz 1994.) i ogromnog odljeva kapitala zahvaljujući beskrajnoj deregulaciji kontrole razmjene – sve zbog lošeg upravljanja od strane Trezor i SA rezervna banka. Ne uspijevaju regulirati uporni bijeg kapitala velikih korporacija, koji je u 2007. iznosio prijavljenih 20 posto BDP-a.
Trezor ostaje ovisan o neuspjelim neoliberalnim politikama, ostavljajući našu ekonomiju u zastoju. Dostojno je samo oduševljene osude novina kalibra CityPressa.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati