LONDON, 29. AVGUSTA: Putovanje u London može biti tonik za medijske kritičare poput mene koji ponekad očajavaju da je posljednja stvar o kojoj mediji u ovoj zemlji raspravljaju oni sami. Nasuprot tome, mediji u Londonu ponekad tretiraju medijska pitanja kao priču o font stranici čak i kada nema skandala koji uključuje istaknutog novinara.
Prošlog vikenda, na primjer, Guardian je prednjačio s izvještajem o govoru bivšeg izvršnog direktora BBC-a koji je osudio “laku okrutnost tabloida Britanije”.
Nema sumnje da je priča bila velika jer je govor održan na televizijskoj konferenciji koju je sponzorirao Guardian, iako govornika, bivšeg direktora BBC-ja Johna Birta, progresivci nisu voljeli i savjetnik je Tonyja Blaira. U stvari, pokojni britanski scenarista Dennis Potter – koji je neposredno prije smrti rekao da je svoj rak nazvao “Rupert” po Rupertu Murdochu – nazvao je Birta na istoj konferenciji prije nekoliko godina “dalekom s krekanjem”. koji je ubijao dušu BBC-ja.
Kako je i sam BBC postao više orijentisan na tržište, čini se da je postao kritičniji.
„Nemojmo tabloidizirati naš intelektualni život“, rekao je. “Novinarstvo javnog servisa bi bolje služilo naciji kada bi pomjerilo ravnotežu svog političkog novinarstva prema dubini analize; ka uvidu i sadržaju; prema poštenom, strpljivom ispitivanju.”
Čuj, čuj!
Britanski mediji teško da su uzor pravednosti kada je u pitanju novinarstvo. Mnogi novinari u štampi stavljaju stil na suštinu, a BBC može biti jednako trivijalan i džingoistički kao i najgore naše TV vijesti. Na kraju krajeva, Murdoch još uvijek ima značajno prisustvo i to je zemlja koja je zajedno sa svojom bivšom kolonijom Australijom iznjedrila tabloidnu štampu. Mnogi mediji su se možda preselili iz Fleet Streeta, ali njihov duh je ostao.
U junu, kada sam bio u Britaniji neposredno prije sastanaka G-8, bio sam impresioniran svim vijestima o svjetskom siromaštvu i Africi. Ali, na ovom putovanju, u periodu nakon bombardovanja, primetio sam da se više pažnje posvećuje vladinim merama za uznemiravanje stranaca i pričama o rastućim pretnjama od strane „joba“ (nepristojnih delinkvenata iz radničke klase) i „Yardyja“, jamajčanskih imigranata optuženih za uvoz nasilje oružjem.
Kao što smo mi u Americi otkrili, teroristički napadi se koriste za podsticanje straha od neprijatelja i represije.
Istovremeno, o ovim pitanjima se barem naširoko raspravlja, kao io ratu u Iraku na načine koje naši mediji još uvijek izbjegavaju.
Na primjer, dok sam vidio pokriven posljednji proratni govor predsjednika Busha, samo ga je sestrinska stanica SKY News Fox News Channela shvatila najozbiljnije. Neki u medijima su primijetili da se, kako se javno mnijenje okreće protiv predsjednika, njegovi govori sve više vode u vojnim bazama i udaljenim lokacijama poput Nampe, Idaho.
Druge novine poput Independenta su se borile protiv plana novog Bushovog ambasadora u UN-u Johna Boltona da uništi milenijumske ciljeve UN-a za smanjenje siromaštva.
Bilo je toliko gneva u štampi zbog ovoga da bi britanska vlada mogla biti primorana konačno da ustane protiv buševika koji žele da povuku inicijative koje je svet podržavao,
U subotu je kolumnistica proratnog Telegrapha, Vicki Woods, otvoreno pozivala britanske trupe da napuste Irak, "prilično brzo".
“Mislim da će Amerika ostati u Iraku, bez obzira na to koliko se mirotvorstvo u Vijetnamu nastavlja jer su tamo izlili previše betona da bi ostavili iza sebe. Pa, neka ih.
“Kada mu se Bushova avantura u Iraku raznese u lice, ne želim britanske trupe pod udarom.... Nema ništa u tome za UK plc. Trupe napolje.”
I to u konzervativnim novinama.
Časopis Financial Times iznio je ovog vikenda veliki napad na nemilosrdni i cinični lov na negativne vijesti.
John Lloyd poziva na pozitivnije vijesti. Ne soft funkcije koje zabeljuju važne vesti ili saniraju ratove ili druge ozbiljne stvari, već vesti koje promovišu rešenja i uključuju čitaoce kao građane.
On izvještava o organizaciji u Francuskoj pod nazivom Reporters of Hope koja zagovara više 'dobrih vijesti'. Louis Beriot, bivši šef TV stanice Atennne 2, citiran je kako je rekao „novinari su otišli dalje od svoje prve dužnosti, a to je iznošenje činjenica u pokušaju da prikriju istinu. Sada više sude nego što pripovedaju. I taj stav ih navodi da svuda vide zlo...”
Možda je to tačno u delovima Evrope. Američki novinari su više kritikovani zbog poštovanja prema vlasti, što ne govore istinu varljivim političarima, već daju vodu i tretiraju ih s poštovanjem. Dosluh sa zlom je također zlo - barem kad sam zadnji put pogledao.
Nažalost, mainstream vijesti ne raspravljaju o ovim medijskim temama i mnogi ne čine sve što mogu da budu inovativniji i prevaziđu ekstremnu pristrasnost koja u velikom dijelu medijskog diskursa svodi svjetlost na toplinu.
Šta kažete na još neku debatu u našim medijima o medijima?
Ako se Britanci ne boje da to urade, zašto ne i mi? A kad smo kod Britanaca, kako to da obično apolitični Mick Jagger peva protiv Condija i Neo-consa na svojoj trenutnoj koncertnoj turneji, dok većina naših muzičara izbjegava da govori.
Pogledaj samo njegove koncerte, druže.
“News Dissector” Danny Schechter je glavni bloger Mediachannel.org. Njegov film WMD (Weapons of Mass Deception) o medijskom izvještavanju Iraka imat će svoj TV debi u SAD-u na Independent Film Channel 2. septembra. (vidi wmdthefilm.com) Komentari za Dissector @mediachannel.org
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati