Edward Snowden je najtraženiji i najcjenjeniji zviždač našeg vremena. Za sada izgnan u Moskvu, drži sat na američkom vremenu, kako bi ostao u boljem kontaktu sa svojom domovinom i njenim sigurnosnim postavom.
Nikada do sada neko ko se krije nije bio tako vidljiv, skoro kao da upravlja svojim medijskim kanalom da kanališe nove nekada tajne sitnice natopljene intrigama, a zatim da kanališe novinare s kojima daje intervjue, nekad satima, nekad danima .
Pored novinara koje je odgajio poput Glenna Greenwalda i Laure Poitras koji vode prijenosni pojas otkrića izvučenih iz njegove naizgled beskrajne arhive, tu je Barton Gellman, čudesni istražitelj nacionalne sigurnosti za Washington Post, drugi vrhunski novinari, čini se, idu u i preko svog novog prebivališta u glavnom gradu Rusije.
•Brian Williams iz NBC-a je napravio svoju veliku “dobiju” jer su intervjui poznati u svijetu vijesti TV mreže. To mu je vjerovatno privuklo najveću publiku jer je otkrio da je bio više od grubog kripto štrebera, već potpuno obučeni špijun.
• A onda, Alan Russbridger, urednik Guardiana, novina koje su objavile priču u Hong Kongu zahvaljujući Glennu Greenwaldu, konačno ga je upoznao licem u lice zajedno sa svojim dugogodišnjim urednikom-dopisnikom, Ewen MacAaskill. Zajedno su vodili sadržajan razgovor koji je proizveo divan namaz upotpunjen video i foto sesijom. Proveli su sate zajedno sa Snoudenom, bacajući nekoliko novih "bombi" i pružajući nove sočne detalje o tome kako se on nosi u Rusiji. Odgovor: očigledno vrlo dobro.
•Da ne duljimo, magazin WIRED, publikacija specijalizovana za tehnološke priče, poslao je Jamesa Bamforda koji je napisao rane istraživačke knjige o Agenciji za nacionalnu sigurnost u Moskvu da ga vidi.
Bamford je bio najinformiraniji veteran u nizu, a Snowden je posvetio dane kako bi ugostio njega i njegov foto i video tim. Mora da je već bio ljubitelj WIRED-a i bio je oduševljen što je dobio naslovnu priču upotpunjenu fotografijom na kojoj mazi američku zastavu.
To mora da je razbesnelo njegove stare prijatelje iz NSA zbog bezobrazluka što je bio prikazan kao patriotski dečko sa naslovnice kada su ga videli kao izdajnika ili još gore.
Snouden je poznat po svom smislu za humor, na internetu sebe naziva "The Big Hooha" i živi sa devojkom poznatom po plesu na šipki i selfi fotografijama u donjem vešu. Ona je bila umjetnica koja je također u duhu Cindy Lauper samo htjela da se zabavi. Dakle, Snowden koji je pozirao sa zastavom nije bio van karaktera. To ga je samo učinilo još 'hladnijim' prema svojim obožavateljima.
Snowden je također učestvovao u konferencijama putem satelita ili online prijenosa s nastupima na velikim konferencijama poput TED-a i drugih kako bi prihvatio nagrade za slobodu govora.
Ovi događaji ne samo da su hiljadama pristalica dali priliku da ga vide i čuju, već su dodatno legitimirali njegov imidž ratnika protiv špijuniranja i za privatnost i slobodu, dok je vlada stalno puštala sugestije da je prešao na drugu stranu. On poriče da je radio sa bilo koju stranu obavještajnu agenciju, a nema dokaza da je to učinio.
To ne znači da ga svi poštuju zbog njegove hrabrosti i objavljivanja tajni nadzora. Pitanja o njegovoj politici i strategiji sada se postavljaju unutar širokog pokreta za digitalnu slobodu.
Za početak, Snowden nikada nije krio svoje libertarijanske sklonosti, čak i kada se pojavio s radikalima poput antiratnog aktiviste/zviždača Daniela Ellsberga. Video sam ga uživo putem videa na konferenciji Hackers on Planet Earth Conference (HOPE) u Njujorku u hotelu u koji je decenijama ranije, Frank Olson, žrtva CIA LSD eksperimenata, pao na smrt s prozora.
Kao bivši mrežni producent, s određenim iskustvom mogu reći koliko je postao dobar u korištenju medijskih platformi iako je prvo rekao da će to prepustiti drugima. U doba televizije vođene slavnim ličnostima, nije mogao dugo ostati anoniman. On zna kako dobro koristiti medij sa sporim i promišljenim odgovorima. To što je telegeničan ne škodi.
Snowden i Ellsberg su imali obostrano divljenje, a za cijeli svijet je izgledalo kao da je radikaliziran i da se sada protivi vanjskoj politici SAD-a i podržava veliku reformu vlade.
Ali onda, kada ga je intervjuirao James Bamford, rekao je da vjeruje u tehnologiju, a ne u Washington.
„Imamo sredstva i tehnologiju da okončamo masovni nadzor bez ikakve zakonske akcije, bez ikakvih promjena politike... U osnovi usvajanjem promjena kao što je pretvaranje šifriranja u univerzalni standard—gdje su sve komunikacije šifrirane po defaultu—možemo okončati masovni nadzor ne samo u Sjedinjenim Državama već i širom svijeta.”
Kritičari nadzora poput Williama Blundena smatraju njegovu priču „previše pojednostavljenom i opasnom“, dodajući: „Ako je Snowden još uvijek libertarijanac, onda bi želio umanjiti ulogu vlade; da napadne strukture koje kreiraju politiku bez razmatranja puteva reformi.
Pišući o Counterpunch-u, dodao je: “Tražiti utočište u jakoj enkripciji znači pobjeći u poricanje. Jačanje sigurnosti i zaštita naših građanskih sloboda zahtijevat će od javnosti da se mobilizira i stvori politički poticaj za preuzimanje Duboke države.”
Drugi koji se dive Snowdenu dovode u pitanje njegovu strategiju distribucije slanja dokumenata selektivnim novinskim kućama. U početku je to bio samo Guardian, preko Glenna Greenwalda, a zatim The Intercept koji je finansirao Pierre Olmidiyar. Kasnije je Bart Gellman iz Washington Posta iz Washington Posta otkrio da ima i arhivu.
Nakon što se suočila s britanskom vladom koja je razbila neke kompjuterske hard diskove, otkriveno je da je Guardian svoje podatke o Snowdenu deponirao New York Timesu na čuvanje. Dakle, došlo je do određenog proliferacije, ali pod čvrstom, iako konkurentskom kontrolom medija.
Pišući za Berliner Gazette, Kristijan Voznik kaže: „Otvorite Snoudenove dosijee!“ pitajući: „Zašto nije bilo masovnih protesta? Zašto nema većeg preokreta?”
“Moja teza: Javni interes još nije iscrpljen. Ovo ima veze i sa činjenicom da je pristup dokumentima NSA-Gate i dalje zatvoren. Materijal, taj izuzetno
hrabri građanin sastavljen „uz rizik svog života“ (Constanze Kurz) jer je smatrao da je to od javnog interesa — ovaj materijal sada nije na raspolaganju javnosti. To je prikazano
Opet nedostupan, lišen kontrole javnosti. Ovo blokira demokratski potencijal Snowdenovih otkrića.
Samo vrlo mali postotak tih dosijea je do sada stavljen na raspolaganje javnosti. O tome odlučuje mali krug ljudi koji mogu pristupiti, čitati, analizirati, tumačiti i objavljivati Snowdenove dosijee. Oni koji pripadaju uskom krugu ljudi skloni su da tvrde da to ima veze sa sigurnosnim razlozima. U tom smislu se može reći da su procureli fajlovi „obezbeđeni“ kako bi se sprečila veća šteta. Postoji i očigledan argument da ovaj metod omogućava da se obuhvati dugotrajni medijski narativ – trajna vidljivost koju neki posmatrači identifikuju kao životno osiguranje uzbunjivača. Ali šta ako, u samom smislu da su „podaci ulje 21. veka“ — šta ako su dosijee o Snoudenu privatizovali ljudi koji pokušavaju da ih eksploatišu u skladu sa svojim interesima? “
Neke web stranice poput Cryptomea revnosno istražuju koliko je dokumenata koje je procurio objavljeno, tražeći informacije od medija koje ne dobijaju. Evo njihovog broja u avgustu 2014:
Snowdenov model kontrolirane distribucije sada se dovodi u pitanje Assange/Wikileaks modelom stavljanja svih dokumenata tamo, možda uz neku šifru, a zatim puštanja čipova da padnu gdje god mogu. Novi šef NSA također minimizira utjecaj Snowdenovih otkrića na njegovu agenciju.
Ovo je fluidna situacija u kojoj se svašta može dogoditi i vjerovatno će se dogoditi.
Disektor vesti Danny Schechter piše knjigu za Seven Stories Press o nadzoru i upravo je završio TV seriju na tu temu. On uređuje Mediachannel.org i blogove na newsdissector.net. Komentari za [email zaštićen].
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati