Politolog iz U. Bostona procjenjuje da su od 2016. godine ratovi u Iraku i Afganistanu koštali američke porezne obveznike 5 biliona dolara. Taj broj nije važan kada uzmemo u obzir ljudske troškove – oko 7,000 mrtvih američkih vojnika, 52,000 ranjenih u akciji; stotine hiljada mrtvih Iračana koji inače ne bi bili, 4 miliona raseljenih i ostavljenih beskućnicima, itd.
Samo da stavim tih 5 biliona dolara u perspektivu. Recimo da ste odabrali pet osoba. Svaki od njih pet će potrošiti 10 miliona dolara dnevno. To je trošak Vila Heidi Klum. Oni bi svaki dan kupovali ekvivalent pet takvih.
To će raditi svaki dan svog života. Svih pet. A onda će svakog od njih naslijediti po jedno njihovo dijete, koje će trošiti 10 miliona dolara dnevno, i jedno od njihovih unuka, i jedno od njihovih praunuka, dok ne prođe 270 godina i bude 2286. godina. ekvivalent zvjezdanog datuma za Kapetan Picard preduzeća.
Neta Crawford, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Brown objavio je studiju za Watson Institute Univerziteta Brown.
Profesor Crawford piše:
„Od avgusta 2016. SAD su već prisvojile, potrošile ili preuzele obaveze da potroše više od 3 dolara. 6 triliona sadašnjih dolara za ratove u Iraku, Afganistanu, Pakistanu i Siriji i za domovinsku sigurnost (od 2001. do fiskalne 2016. godine). Njegovom ukupnom iznosu treba dodati otprilike 6 5 milijardi dolara namijenjenih ratnim troškovima koje su Ministarstvo odbrane i State Department zatražili za sljedeću fiskalnu godinu, 2017., zajedno s dodatnih skoro 3 2 milijarde dolara zatraženih za Ministarstvo domovinske sigurnosti u 2017. , i procijenjena potrošnja na boračka pitanja u narednim godinama . Kada se to uključi, ukupni američki budžetski troškovi ratova dostižu 4.79 biliona dolara.”
SAD su potrošile 1.7 milijardi dolara za borbu i rekonstrukciju. Imam osjećaj da su prvo polovinu potrošili na uništavanje stvari, a onda su drugu polovinu potrošili na njihovu obnovu.
Do 2053. godine, američka vlada duguje veteranima iz Iraka i Afganistana 1 bilion dolara za medicinska i invalidska plaćanja, zajedno s novcem za upravljanje svim tim.
Crawford dodaje,
„Predviđa se da će troškovi kamata samo za vanredne operacije u inostranstvu dodati više od 1 bilion dolara nacionalnom dugu do 2023. Do 2053. troškovi kamata će iznositi najmanje 7.9 biliona dolara osim ako SAD ne promijene način na koji plaćaju ratove.”
Od 2.7 miliona vojnog osoblja koje je služilo u ta dva pozorišta, 2 miliona je sada napustilo vojsku i ušlo u sistem uprave za veterane. Oko 52,000 njih je ranjeno u akciji i mnogima je potrebna nega.
Pošto je Bushova administracija pozajmila novac da plati ratove, platili smo pola biliona dolara samo na ime kamata.
Barem je Al-Kaida imala sjedište u Afganistanu. Irak nije imao nikakve veze sa 11. septembrom. Upravo je Bushova invazija dovela tamo Al-Kaidu, koja se kasnije pretvorila u ISIL.
Lagani smo u tom ratu, a on je oslabio našu ekonomiju. Ako mi neko može reći kakvu je korist taj rat donio prosječnom Amerikancu, volio bih to čuti.
Rat u Iraku bio je Ponzi plan koji je vodila vlada i kao i obično mali ljudi su ti koji su se okupali.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
2 Komentari
> Ako mi neko može reći kakvu je korist taj rat donio prosječnom Amerikancu, volio bih to čuti.
To je pogrešno formulirano pitanje jer, za početak, da, u prosjeku je pružalo neku korist Amerikancima. Obezbeđivao je *kaskadu plata* baš kao što to u suštini čine *svi* javni rashodi. Oni obezbjeđuju plate zaposlenima (u ovom slučaju vojnom osoblju i zaposlenima u industriji oružja) i kada su ti zaposlenici potrošili svoje plate doprinosili su platama *drugih američkih građana* kao što su vlasnici prodavnica i njihovi zaposlenici. Kaskada se nastavlja i tako u prosjeku onda, da, građani SAD-a su dobili nešto od toga kao što bi imali od bilo koje druge javne potrošnje. Dakle, to je pogrešno pitanje.
Bolje pitanje je, da li je taj novac mogao biti *bolje alociran da se obezbijedi više* od uobičajene kaskade plata? Naravno da je moglo. Da je raspoređeno na popravku ili izgradnju infrastrukture, ili na istraživanje za rješavanje hitnih i praktičnih problema (kao što su lijekovi za bolesti), *mnogo više* koristi bi se dobilo. Pored obezbeđivanja uobičajene kaskade plata, neki *korisni i trajni finalni proizvod* mogao je da se proizvede (kao što je do sada možda lek za rak).
tj. kupali se u svojoj, djeci, partnerskoj, porodičnoj krvi.