Divno ljudsko biće je preminulo.
Šta da radim kada sam ljut, srećan ili tužan? Ja pišem.
Još 2004. godine, ubrzo nakon što je moj sin Kejsi ubijen u Iraku, savetnik za tugu me je savetovao da svako veče napišem pismo svom sinu u dnevnik. Popunio sam tri dnevnika u strašnim mjesecima nakon njegove smrti. Često sam pisao na njegovom grobu i ti časopisi su mi pomogli da se nosim sa neopisivim gubitkom.
Danas pišem iz velikog izvora tuge, ali ne samo za sebe, za cijeli svijet. Moj dragi prijatelj u miru i pravdi, predsjednik Hugo Chavez iz Venecuele, upravo je izgubio svoju žestoku i hrabru bitku s rakom.
Mnogi ljudi znaju za Huga Chaveza, predsjednika, i stalnog trna u oku El Imperija, nametljivog i štetnog Carstva na sjeveru. Ali želim da pohvalim Chaveza čovjeka kojeg sam poznavao.
On je bio moj dragi prijatelj i drug na način da smo bili ujedinjeni u borbi za mir i ekonomsku pravdu i jednakost. Nije da bih mogao da mu pošaljem poruku ili da ćaskamo o aktuelnim događajima, ali kad god sam imao privilegiju da budem sa njim, toplina je zračila iz njegovog srca i mogla sam da se povežem sa njim na veoma stvarne i ljudske načine. U poređenju sa opipljivom Chavezovom stvarnošću, većina američkih političara koje sam sreo hodaju i govore ledene skulpture.
Prvi put sam ga sreo u Karakasu početkom 2006. godine na Svjetskom socijalnom forumu. Bio sam pozvan da sjedim na bini dok je on držao govor okupljenima iz cijelog svijeta. Predstavio me kao, “Señora Esperanza”, “Mrs. Hope“, za razliku od njegovog nadimka za Georgea Busha: „Señor Peligro“, „Mr. Opasnost.” Međutim, naš brat, Hugo Chavez, bio je taj koji nam je dao puno nade.
Upoznao sam i intervjuisao toliko ljudi u Venecueli čiji su životi nemjerljivo poboljšani vizijom i posvećenošću Huga Chaveza. Kako se može staviti cijena prelaska od nepismenosti do sposobnosti čitanja? Jedna 65-godišnja žena mi je rekla da joj je život promijenio program opismenjavanja odraslih. Zaista sam cijenio činjenicu da sam uvijek znao čitati (izgleda). Šta bih radio bez mojih najboljih prijatelja, mojih knjiga? Vau. Pretpostavljam da bi kapitalizam uračunao troškove školovanja jednog učenika i, naravno, obrazovanje ovdje u SAD-u je sada samo još jedna roba, ali izraz čuđenja u očima moje sestre bio je neprocjenjiv!
Druga žena mi je pokazala svoje savršene zube uz veliki osmijeh. Rekla mi je da su joj zubi nekada bili toliko loši, da se nikada ranije nije smejala, ali sada, zbog svog novog seta lažnih zuba predviđenog nacionalnim stomatološkim programom, šeta se ceo dan cerekajući se kao luđak, zbog čega sam smejte se sa radošću! Opet, kapitalizam bi rekao: jedan set lažnih zuba jednak je iznosu od X dolara. Kažem, sposobnost da se smiješiš nakon godina sramotnog poniženja vrijedi više od bilo koje količine zlata.
To su samo dvije priče od miliona i srce mi se slama od tuge za Narodom Bolivarske revolucije koji mora biti još razoreniji od mene danas.
Bio sam svjedok Chaveza ponosnog "abuelo" (djeda) jednom na dugom letu od Karakasa do Montevidea koji sam poveo sa njima. Razgovarali smo o “nietima” (unucima) i tu smo osjetili međusobnu povezanost. Danas sam malo jače zagrlio svoje unuke kada sam saznao da je Čavez umro, jer znam divnu vezu koju je imao sa svojima. Srce mi se slama zbog njegove djece i njegove porodice, i njegovog brata Adana, koji je kao da je stalno bio uz njega. Ovo je samo veoma težak dan.
Bio sam sa Chavezom u Montevideu, Urugvaj, na predsjedničkoj inauguraciji Felipea Muhice. Bio sam zapanjen da je Chavez mogao jednostavno uroniti u gomilu i komunicirati s ljudima bez falange tjelohranitelja, protivvazdušnih projektila i jurišnog oružja. Njegov sigurnosni detalj je bio pripremljen, ali ne paranoičan kao ovdje u Carstvu. Neko ko je univerzalno voljen od 99% treba da se ne plaši. Chavez se nije plašio.
Chavezova hrabra bitka protiv Carstva bila je uspješnija od njegove borbe protiv raka. Čavez je bio u stanju da inspiriše više levičarskih lidera u Latinskoj Americi i moji prijatelji na Kubi će uvek biti zahvalni za prijateljstvo između Venecuele i Kube. Borba protiv neoliberalizma i Imperije je daleko uznapredovala pod Chavezovim inspirativnim vodstvom.
Ovo je tužan dan i ljut sam što su takozvani lideri moje vlastite zemlje od Chavezovog života napravili virtuelni pakao, ali on je preživio jedan pokušaj državnog udara i mnoge druge pokušaje da se putem medija i finansiranja njegove opozicije potkopa revolucija.
Kada će, do đavola, ova zemlja da se zameri svojim prokletim poslom i shvati da ne pripada svaka kap nafte našim naftnim kompanijama i da svaki demokratski izabrani lider ne mora da obećava beskrajnu pokornost Carstvu zla?
Neizmjerno sam ponosan na Chaveza i neizmjerno sam ponosan na narod Venecuele koji je radio s njim na poboljšanju svojih života i zato što zaista razumiju koncept “nacionalnog suvereniteta”.
Znam da gornji ešaloni Carstva misle da su danas izvojevali pobjedu (ako to nije donijelo Chavezu rak na prvom mjestu — nemojte ni počinjati i reći da sam „teoretičar zavjere“ svi znaju da je Imperija potpuno sposoban za to, nisu ga mogli ubiti ili svrgnuti odmah) i sva nafta će se sada vratiti u ruke naših velikih naftnih kompanija, ali Carstvo podcjenjuje narod Venecuele i njihovu posvećenost Bolivarijanskoj revoluciji i ljubav prema njihovom vođi, Hugu Čavezu.
Kao što žalosno kažemo, "vaya con la paz" našem bratu, Hugu Chavezu, recimo, "živjela revolucija."
Chavez nikada neće umrijeti ako poštujemo njegovu viziju i nastavimo našu borbu protiv Carstva.
Američki predsjednici dolaze i odlaze s destruktivnom, ali dosadnom i predvidljivom regularnošću i pobrojani su zbog pogodnosti istorije kada su svi trebali imati crno-bijele prugaste odjeće i biti iza rešetaka. Međutim, vjerujem da će Hugo Chavez Frias ući u svjetsku historiju kao jedna od najznačajnijih ličnosti ranog 21. stoljeća i njegova smrt je tragičan i dubok gubitak za sve nas, jer je njegov život bio inspiracija.
A-dios, Señor Esperanza.
Hvala vam od srca i duše. Tvoja svjetlost je previše sjajna da bi je ugasilo nešto tako okrutno kao što je smrt i tvoja svjetlost sija u svima nama čija srca gori od revolucije i ljubavi prema svim ljudima.
Moj život i naš svijet su danas daleko bolji zbog vašeg života i borba se nastavlja do pobjede!
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati