Zaista je dirljivo način na koji prva dama Laura Bush brine o ljudima u Burmi i koristi svoju službenost (ups...mislim da je to možda pogrešna riječ...ili je?) da skrene pažnju na užasnu situaciju tamo. Malo je ljudi na svijetu koji ne bi saosjećali ili bili ogorčeni kada se monasi tuku i ubijaju jer su protestirali zbog visokih cijena plina.
Čekaj malo... protestirali su zbog visokih cijena plina? Gas? Hmmm...šta nam to govori? As Democracy Now! Domaćin, Amy Goodman ima napisan, Chevron je glavni igrač u destabilizaciji te zemlje jer gas koji putuje u svom plinovodu podržava vojnu huntu. Zašto, kada postoje problemi širom svijeta, iza toga obično stoji američka naftna kompanija? I zar nije nevjerovatno da je bivši član odbora Chevrona naš državni sekretar, a bivši zaposlenik Unocal-a sada predsjednik Afganistana? Po mom mišljenju, diplomatija zasnovana na nafti je usredsređena na destrukciju i tiraniju i iz toga nikada nije proizašlo ništa pozitivno.
Razumijem Laurinu zabrinutost za Burmu i njeno brutalno ugnjetavanje pod vojnom huntom. Imam iste brige. Međutim, nedavni članak u wapo hvaleći Laurinu duboku humanitarnu zabrinutost, spominje da je posjetila 68 zemalja u svom mandatu prve dame. Pitam se da li je bila u Iraku? Pitam se da li je posjetila milione iračkih i palestinskih izbjeglica u Jordanu i Siriji koji su protjerani iz svoje zemlje tragičnom politikom njenog muža?
Pitam se da li je Laura pročitala najnovije studije koje kažu da je više od milion Iračana ubijeno od „šokantne i užasne“ akcije njenog muža 20. marta 2003? Osjeća li ona isto saosjećanje i brigu za zemlju koju je osoba koja svake noći spava (i po sopstvenom priznanju vrlo dobro) uronila u nasilje i haos pored nje?
Zna li Laura da unajmljeno oružje njenog muža u Iraku, Blackwater (i ostali) pucaju na Iračane samo zato što mogu? Dobitnik predsjedničke medalje časti, Jerry Bremer dao je imunitet plaćenicima ubicama kada je bio na čelu Privremene vlasti koalicije—koja je zapravo bila vojna hunta koja se pretvorila u marionetsku vladu „predvođenu“ ljudima koje je uspostavio BushCo i koji se drže u mjesto sve dok vuku liniju koja ubija i raseljava njihovu braću i sestre.
Zar Laura ne zna da je njen muž odobrio mučenje drugih ljudskih bića? Iako se takvi nehumani postupci kao što su daskanje vode, seksualno ponižavanje, skrnavljenje vjerskih simbola, ekstremi buke i temperature nazivaju: "pojačane tehnike ispitivanja" u našem orvelovskom BushSpeak dobu, to je mučenje bez obzira na to na koji način se guši ili manipulira jezik. Samo zato što ljudi koje muče nisu monasi u crvenim haljinama, Laura, oni su ipak ljudi.
Zdravo, Laura: Ljudi iz New Orleansa još uvijek nemaju domove u koje bi se mogli vratiti, a naše ulice su pune beskućnika, bolesnih i beznadežnih. Porodice ne mogu priuštiti osiguranje za svoju djecu i proglašavaju bankrot ili gube svoje domove dok Laurin supružnik stavlja veto na njihovu nadu. Naši poslovi idu u inostranstvo da ih obavljaju virtuelni robovi kako bi Wal Mart mogao da drži svoje police zalihama. U krajnjem slučaju, naša djeca se priključuju vojsci kako bi bila zloupotrebljena jer većina ljudi ne može priuštiti previsoke troškove koledža ili trgovačkih škola, a sindikati su razbijeni prema takvim „slobodnim“ trgovinskim sporazumima kao što je NAFTA/CAFTA. Laurin muž je bio dobar za svoju bazu: "imaju i imaju više", ali mi ostali postajemo "imaju manje".
I pitam se da li Laura zna ili joj je stalo da su hiljade porodica ovdje u SAD-u uništene zbog Misterovog preventivnog rata za profit.
Laura je vjerojatno svjesna svih ovih stvari, ali sumnjam da joj je stalo, ili bi pozvala Ujedinjene nacije da sankcionišu Ameriku zbog njenih užasnih djela u Iraku i Afganistanu i ovdje u “domovini”. Umjesto održavanja konferencija o neopisivoj situaciji u Burmi, ona bi marširala s nama ulicama da okonča okupacije Iraka i Afganistana i pozivala na opoziv svog bezosjećajno nesposobnog muža.
Svi na svijetu zaslužuju sigurnost i mir. Ne samo ljudi koje SAD smatraju vrijednim sigurnosti. Licemjerje našeg sistema i ljudi koji ispovijedaju lični odnos s Isusom Kristom je zapanjujuće i bolesno.
Ne možemo ni trunke pristojnosti ili pretvaranja moralne superiornosti pokušati da iščupamo trun iz oka našeg susjeda kada gledamo na svijet očima koje su zaslijepljene našim vlastitim groznim neuspjesima i zločinima.
Kupi malo vode za oči, Laura.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati