“Ono što nam je potrebno je da oživimo viziju onoga što su kampanje Duge koalicije 1984. i 1988. mogle postati. Multirasni, višeklasni politički pokret sa snažnim učešćem i vođstvom rasnih manjina, radništva, ženskih organizacija i drugih grupa lijevog centra mogao bi efikasno artikulisati važne interese i brige najmarginalizovanijih i potlačenih sektora društva. To bi sigurno pomjerilo granice političkog diskursa ulijevo. . .”**
— Manning Marable
Nikada nisam očekivao da će Demokratska stranka nominirati Dennisa Kucinicha ili bilo koga veoma progresivnog za predsjednika. Mislio sam da je moguće da će pritisak građana dovesti do bolje retorike i možda nekoliko boljih stavova o ključnim pitanjima od strane demokrata ove godine. Ali do sada, otkako je John Kerry postao pretpostavljeni predsjednički kandidat početkom marta, bio je, prema riječima Davida Cobba, vodećeg kandidata za predsjedničku nominaciju Stranke zelenih, "užasno neadekvatan".
Kerry pokazuje sve naznake da je, ako osvoji predsjedništvo i izostane masovni pritisak, nešto više od zagrijanog Billa Clintona.
Dennis Kucinich, za njegovu zaslugu, nije bacio peškir i nastavlja svoju kampanju u nastojanju da utiče na pozicije Demokratske stranke. Ali osim Kucinicha, postoji malo dokaza unutar te stranke o antiratnom, progresivnom usponu koji je značajno utjecao na ton i pitanja koja su obrađena tokom demokratskih primarnih sezona 2003. - početkom 2004.
Ovo je kratkoročno problematično jer će biti mnogo teže mobilizirati dovoljno "uspavanog diva", mnogih ljudi iz radničke klase koji odbijaju glasati, ako od Kerryja čuju malo sadržaja. Većina već ispravno vidi obje strane kao korporativni pogled.
Centristička, korporativna demokratska kampanja sa više trupa u Irak će također neizbježno prigušiti entuzijazam radništva, zajednice, feministkinja, ljudi boje kože, mira i drugih aktivista koji očajnički žele da Bušiti sklone s položaja. Većina će se i dalje truditi da porazi tu bandu lažova i lopova, ali njihov/naš posao će biti teži.
Ovo je jedan od razloga zašto vjerujem da bi nacionalna Zelena stranka ove godine trebala voditi predsjedničku kampanju, onu koja je strateški pametna. Ralph Nader iznosi istu tezu o svojoj nezavisnoj kampanji (iako je ne podržavam na drugim osnovama). Takve nezavisne i progresivne kampanje mogu biti kontrapritisak s ljevice da utiču na retoriku i pozicije demokrata.
Potrebno odmah: Rasprava o pokretu “treće sile”.
Ali čini mi se da takođe treba da počnemo da pokrećemo sada, ne čekajući do 2. novembra, pitanje koje je Manning Marable izneo kao što je gore citirano. Nezavisni progresivni aktivisti treba da počnu razgovarati i poduzeti konkretne korake kako bi ubrzali ponovnu pojavu vrste moćnog pokreta "treće sile" koji smo vidjeli između 1984. i 1989.
Taj pokret Duge nije bio sličan ničemu što je ova zemlja vidjela u mnogo decenija, možda ikad. Iako je izgrađen oko dvije predsjedničke kampanje Jesseja Jacksona unutar Demokratske stranke, zbog uključenosti velikog broja nezavisnih progresivnih aktivista u nju, zaista je bio više kao “treća sila”. Jackson je otvoreno govorio o tome u ovim terminima, posebno između 1984. i 1987. Njegova cjelokupna platforma bila je vrlo progresivna. Predvodili su ga prvenstveno Afroamerikanci uz određeno učešće iz drugih zajednica boja. Bila je to široka koalicija koja je uključivala elemente radnika, poljoprivrednike, starije osobe, zagovornike trećih strana, studente, feministkinje, vernike, homoseksualce i lezbejke, aktiviste zdravstvene zaštite, itd. Posebno je organizovana da se bori za političku moć. Imao je potencijal, vjerovali su neki od nas, da se s vremenom pretvori u nešto mnogo eksplicitnije nalik na zabavu.
Ali to se nije dogodilo. To se nije dogodilo jer je izgrađeno oko harizme i lične energije jednog čovjeka. I kada je taj jedan čovjek odlučio da je napredak njegove političke karijere u Demokratskoj stranci važniji od razvoja Duginog pokreta na čijem stvaranju je toliko učinio, Dugina koalicija je suštinski izdubljena iznutra, ogoljena gotovo sve svoje vitalnosti i rastuće moći. Mnogi od nas i dalje gaje jaka osjećanja prema istorijskoj prilici koja je propuštena zbog tog skupa odluka.
Kako smo svjesno pristupili neophodnom zadatku dovođenja slične formacije i pokreta u postojanje, moramo učiti iz pozitivnih i negativnih strana tog petogodišnjeg iskustva 80-ih:
- Progresivni afroamerički lideri sa masovnim sljedbenicima mogu dati vodstvo širim političkim snagama i na taj način katalizirati i inspirirati moćan progresivni pokret. Aktivisti svih kultura i nacionalnosti treba da shvate ovu lekciju američke istorije koja seže do kampanja protiv ropstva 1800-ih.
- Afroameričko rukovodstvo mora svjesno uključiti druge zajednice, posebno Latinoamerikance, Indijance i Amerikance Azije, kao i pretežno bijele sektore i izborne jedinice, u vodstvo i članstvo nove „treće sile“. Progresivni bijeli aktivisti moraju razumjeti središnju ulogu koju je nadmoć bijelih imala u sprječavanju pojave moćnog narodnog pokreta i proučavaju, poduzimaju akcije i funkcioniraju u skladu s tim.
-Izborne kampanje mogu biti vezane za izgradnju pokreta i organizacije ako se vode na takav način da ti ciljevi budu prioritet. Istovremeno, potrebno je stvoriti mehanizme za pozivanje na odgovornost onih koji se kandiduju za funkcije i za kontinuiran politički aktivizam po pitanjima između izbornih kampanja.
-Možda će biti neophodno da se harizmatični i nacionalno poznati progresivni lider prihvati ovaj istorijski projekat ako želi da bude uspešan. Možda neće biti potrebno. Međutim, prema riječima Davea Jettea, „od ključne je važnosti da se stvori demokratska struktura i kolektivno vodstvo tako da nijedan pojedinac nema moć da određuje put koalicije.”**
To, dakako, nisu jedine lekcije, a postoje i uvidi iz razvoja narodnog pokreta u SAD u posljednjih 15 godina koji se također moraju ugraditi u proces razvoja ove nove političke snage. Hajde da unapredimo diskusiju!
*Veliki bunari demokratije, str. 91, Osnovne knjige, objavljene 2002. **”Progresivna izborna koalicija,” članak objavljen u proljeće 2004. Independent Politics News
Ted Glick je nacionalni koordinator Nezavisne progresivne političke mreže, iako su ove ideje isključivo njegove. Može se dobiti na adresi [email zaštićen] ili poštanski pretinac 1132, Bloomfield, NJ 07003.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati