“Legendarni organizator Bayard Rustin, savršeni praktični radikal, kritizirao je još dva dominantna načina pristupa društvenim promjenama: 'Moja svađa sa tendencijom 'bez pobjede' u pokretu za građanska prava (i razlogom zbog kojeg sam to tako označio) paralelna je s mojom svađom sa umjerenim osobama izvan pokreta. Kako potonji nemaju viziju ili volju za fundamentalnom promjenom, prvima nedostaje realna strategija za njeno postizanje. Za takvu strategiju oni zamjenjuju militantnost. Ali militantnost je pitanje držanja i volumena, a ne efekta.” strana ix
“Definirajući izazov za ljevičarske organizacije danas je izgradnja zdravih kultura koje podstiču stvarnu stratešku debatu i izgradnju brižnih zajednica kojima se ljudi žele pridružiti. Prema našem iskustvu, mnoge organizacije naginju jednom ili drugom polu – ili imaju iskrene, ali oštre debate koje dovode do podjela i otjeraju ljude ili razvijaju kulturu 'lijepog' koja sprječava uključivanje razlika na načine koji su neophodni za probojnu strategiju. Smanjenje štetnih i nepotrebnih sukoba može stvoriti uslove za generativni konflikt, koji može biti zdrav za organizacije i pokrete.” str. 263
Deepak Bhargava i Stephanie Luce napisali su važnu i pravovremenu knjigu, Praktični radikali: Sedam strategija za promjenu svijeta. Za one od nas koji smo posvećeni da živimo svoje živote, dan za danom, na što je moguće efikasniji način da dovedemo do temeljnih, transformativnih, društvenih i ekonomskih promjena, u ovoj sadržajnoj knjizi ima dosta hrane za razmišljanje.
Kojih je sedam strategija koje oni identifikuju kao suštinske?
- Izgradnja baze: „Da biste osvojili bilo šta, morate organizirati ljude, često jednog po jednog, vrata po vrata, saradnika po kolegu, i razviti jake veze i liderske kapacitete.”
- Disruptivni pokret: „Ometanje je sposobnost da se one na vlasti zaustave da rade ono što žele i da se razbije status quo."
- Narativni pomak: „Velika priča, ukorijenjena u zajedničkim vrijednostima i zajedničkim temama, koja utiče na to kako publika obrađuje informacije i donosi odluke.”
-Izborna promjena: “Organizacije podržavaju kandidate ili vode svoje vlastite, razvijaju platforme, nastavljaju napore da izađu na izbore i pokušavaju da osvoje moć upravljanja.”
-Iznutra-Spolja: „Osvojite veliku reformu politike radeći 'iznutra' u savezu sa simpatičnim zakonodavcima, ali i izgrađujući pritisak 'spolja' kroz organizovanje na bazi ljudi."
-Momentum model: „Kampanje vođene zamahom nastoje promijeniti političko vrijeme—da prošire ono što je moguće dobiti promjenom 'zdravog razuma' o određenom pitanju."
-Kolektivna briga: “Dok je briga – zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi za hranom, zdravljem, emocionalnom podrškom ili zajednicom – dio svačijeg svakodnevnog života, briga jedni o drugima može biti više od preživljavanja; može biti strateško.”
Kako bi pomogli ljudima da potpunije shvate ovih sedam pristupa promjeni svijeta, autori pišu o radu devet organizacija ili pokreta: Make the Road New York, St. Paul Federation of Educators, pokret za prava blagostanja, Occupy Wall Street, New Georgia Projekat, Borba za petnaest, 350.org i Zdravstvena kriza gej muškaraca.
Jedna od nekoliko ključnih tačaka koje autori navode na osnovu svog istraživanja i razmišljanja je ova: „Transformaciona promena će verovatno zahtevati više oblika moći i svih sedam strategijskih modela. Izgradnja baze je fundamentalna, ali drugi modeli najbolje rade pod određenim uslovima. U tu svrhu, organizatori bi trebali razmotriti načine na koje se različiti strateški modeli mogu uklopiti u širu dugoročnu borbu.” str. 241
Jedan aspekt knjige koji sam cijenio bila je integracija djelovanja na klimatske vanredne situacije kroz nju. Jedno od poglavlja bilo je posvećeno isključivo radu međunarodne grupe za klimu, 350.org, ali u raznim drugim tačkama autori jasno ističu da vjeruju da to mora biti ključni fokus cjelokupnog narodnog pokreta za pozitivne, sistemske promjene.
Jedna slabost, međutim, bio je nedostatak dosljedne identifikacije o tome ko je to što moramo prevladati ako zaista želimo spriječiti pojačane napade na prava i sredstva za život obojenih ljudi, ljudi s niskim prihodima i niskog bogatstva i radnika; 21st vijeka fašizam; i raspad ekosistema i društva širom svijeta. Jedno od rijetkih mjesta gdje to rade je referenca na ono o čemu je Bernie Sanders stalno i više puta govorio tokom svojih predsjedničkih kampanja 2016. i 2020. godine. Evo šta su rekli u jednom trenutku:
“Neki dijelovi progresivnog pokreta fokusiraju se isključivo na pojedinačna pitanja ili politike, što čini izazovom izgradnju podrške za transformacijske promjene. Ako teže formiranju većinske koalicije, ljevičarske političke pobune moraju raditi na pitanjima i razgovarati s različitim biračima. Jedan živopisan primjer je predsjednička kampanja Bernija Sandersa, koja je 2016. godine postigla nevjerovatan zamah, dijelom zbog sjajnog organizovanja, ali i zato što je Sanders ponudio više od liste politika. Ponudio je kritiku koja je imenovala zlikovce: korporacije i milijardere i milionere koji su bili odgovorni i profitirali od borbi radnih ljudi,” 1%, kako je prvi put nazvao Occupy Wall Street. str. 20
Ovo nije mali problem. Ako nam nije jasno da je to primarni razlog zašto su čovječanstvo i svi drugi oblici života trenutno u tako velikoj opasnosti, nikada nećemo okupiti političku i društvenu snagu, desetke miliona ljudi, multirasnu radničku klasu i saveznike , to je apsolutno, strateški neophodno.
Postoji još jedno važno pitanje. Pred kraj knjige, na stranici 300, autori izvještavaju o “vježbi planiranja” u kojoj su bili dio 2022. godine, a koja je naglasila važnost “dugog pogleda”. „Razmatrali smo potencijalni scenario klimatskog kolapsa i autoritarnog preuzimanja vlasti deceniju u budućnosti, a zatim i svet sa multirasnom, feminističkom, globalnom socijaldemokratijom za tri decenije.
Podržavam gledanje na duge staze. Pogled na duge staze, gledanje unazad i naprijed, važna je komponenta lične i pokretne izdržljivosti. Ali način na koji je ova konkretna vježba prijavljena bio mi je upečatljiv.
Zašto toliki disparitet što se tiče rasporeda između ova dva moguća puta? Da li su ljudi zaista mislili da nam je potrebno 30 godina da se saberemo? Da li su shvatili da postoje klimatske prekretnice nakon kojih će svijetu biti izuzetno teško, u najboljem slučaju, da se oporavi od ovog stoljeća: isušivanje amazonskih prašuma, otapanje Arktika i Antarktika, oslobađanje ogromnih količina metana trenutno zatvoren u ledu na dnu okeana dok se okeani zagrijavaju, usporavanje Golfske struje potencijalno može dovesti do vremenske nestabilnosti i propadanja usjeva širom svijeta?
Da se vratimo na kampanju Bernieja Sandersa 2016.: Berniejev pokret je te godine prikupio preko 13 miliona glasova, a ankete koje su bukvalno mjesecima pokazivale da bi Sanders pobijedio u nominaciji Demokratske stranke, on bi svoju opću predizbornu kampanju započeo ispred Trumpa za oko 10 postotnih poena . Ovo je jedan veliki primjer – postoje i drugi, kao što je trenutno podrška većine u suprotnosti sa podrškom SAD-a izraelskom genocidnom ratu protiv Gaze i Palestinaca – da zaista postoje desetine miliona ljudi koji podržavaju snažnu progresivnu agendu. I to se ne može prevesti u osvajanje moći do 30 godina od sada?
Bhargavina i Luceina knjiga može nam pomoći da se ujedinimo na bazi koja može trajati, i to prije nego kasnije. To je ono što nam treba. To je, zaista, ono što je strateški apsolutno neophodno.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati