Wpraćenje prodemokratskih marševa u Burmi i inspiriše me i muči me. Inspirira me kada vidim hiljade monaha u crvenim haljinama kako predvode demonstracije i muka mi je od nasilja s kojim se suočavaju od strane vojske.
Gledanje slika premlaćivanja monaha i drugih podsjeća me na Demokratsku konvenciju iz 1968. godine gdje je čikaška policija prebijala živu dnevnu svjetlost demonstrantima koji su bili tamo kako bi pokušali natjerati stranku da se približi nadolazećem antiratnom pokretu. Nije uspelo. Umjesto sjajnog kandidata za mir, Georgea McGovern-a, stranka je nominovala Johnsonovog potpredsjednika, Huberta Humphreya. Znamo šta se dalje dogodilo: Nikson. Nakon sinoćnje demokratske “debate” prestravljen sam i uvjeren da će Demokrate imati još jednog proratnog kandidata.
Drugi događaj u mom sjećanju na koji me podsjeća prodemokratski pokret u Burmi je Kent State, Ohajo u maju 1970. Četiri studenta su ubijena, a devet je ranjeno marširajući protiv eskalacije debakla u Vijetnamu.. Čuo sam od mnogih ljudi koji su bili punoljetni da protestuju protiv rata u Vijetnamu u to vrijeme da su ih ubistva uplašila da ne protestuju ili da su smanjili svoje proteste.
Naravno, sadašnje stanje naše nacije nije tako otvoreno opresivno kao vlada Mjanmara (Burme), u kojoj je danas u kućnom pritvoru nobelovka Aung Sang Su Kyi tamo već godinama, ali mi koji smo obraćali pažnju na događaje mogu vidjeti da je Amerika na ivici ozbiljnog fašizma i samo hrabre akcije Amerikanaca posvećenih slobodi, demokraciji i miru pomoći će zaustaviti plimu ovog rastućeg neofašizma koji ne maršira našim ulicama u guščjem koraku i kukastim krstovima , ali se uvlači u naše živote kao mačje šape.
Prema Chrisu Rowthornu, u svom briljantnom članku, Kad je Amerika postala fašistička, postali smo fašistički 11. decembra 2000. godine kada je Vrhovni sud imenovao Georgea za našeg neizabranog, nedemokratskog i ilegalnog predsjednika. Iako je lako i primamljivo za sve okriviti BushCo, ovo je jedina tvrdnja s kojom se ne slažem u njegovom članku.
Šta je bilo za vreme Klintonovog režima? Sjeća li se neko Eliana Gonzalesa ili The Branch Davidians in Waco? Vratimo se dalje. Šta je bilo kada je Truman bacio na oružje za masovno uništenje stotine hiljada nevinih žrtava u Japanu? Šta je sa Korejom? Eisenhower i Vojnoindustrijski kompleks? Šta je sa Tonkinskim zalivom? Šta je sa Watergateom? Šta je sa Panamom? Kosovo? Nikaragva? Sporazumi o slobodnoj trgovini koji štete radnicima u svim zemljama koje su u njih uključene i šta je sa zloupotrebom jezika u ovoj zemlji: Patriot Act; domovinska sigurnost; Čista voda i čisto nebo—i Zakon „No Child Behind Behind“ koji ostavlja svako dijete iza sebe i koji je samo lijevak do ureda za zapošljavanje?
Postoji samo nekoliko mjera koje možemo koristiti da zaustavimo ovaj slajd i Rowthorn artikuliše ono što je postalo važan dio moje platforme. Glasajte samo za kandidate koji obećavaju sljedeće stvari...za predsjednika ili bilo koju drugu saveznu izbornu funkciju:
* Ukinuti Patriotski zakon
* Ukidanje No Child Left Behind
* Smanjite Ministarstvo domovinske sigurnosti i preimenujte ga tako da izgubi svoj nacisti
ton i stavlja se pod civilnu kontrolu.
* Vratiti habeas corpus i zatvoriti sve logore za mučenje ukidanjem Zakona o vojnim komisijama.
* Ukinuti sve ugovore sa plaćenim kompanijama ubica plaćenika.
* Vratiti Zakon o Posse Comitatusu iz 1878.
* Ukinuti sve BushCo-predsjedničke direktive (posebno Direktivu 51) i pregledati sve zakone koji sadrže izjave za potpisivanje.
* Vratiti 4. amandman provođenjem naloga za špijuniranje Amerikanaca.
* Opazovite Busha i Cheneyja na mjesto predsjednika kako ne bi mogli dobiti federalne beneficije.
* Dovedite sve trupe kući iz Iraka i Afganistana i pregledajte vojne potrebe za druge baze širom svijeta.
* Ukinuti sve sporazume o slobodnoj trgovini.
* Izbacite AIPAC i druge lobiste iz kongresnih sala gdje nemaju posla.
Jedan od najdubljih načina na koji možemo zaustaviti ovo spuštanje u fašizam je opoziv, smjenjivanje sa funkcije i zatvaranje Georgea Busha i Dicka Cheneyja, et al. Veoma sam skeptičan prema saučesniku Kongresa, Inc. koji bi uradio bilo šta u vezi s njima u ovom mandatu. Također sam vrlo skeptičan prema “profesionalnom” i fašističkom vojnom rukovodstvu koje ozbiljno shvata svoju zakletvu i iznad svoje korporativno-vojne lojalnosti izvršnoj vlasti koju je nedavno i tako uvjerljivo otkrio general Izdaj-nas, tako da je vojni udar izvan pitanje i ima lukav element da postane vojna diktatura.
Trebao sam danas biti na sudu u Washingtonu, DC zbog mog posljednjeg hapšenja. Nisam otišao jer nisam pod lojalnošću i ne odbacujem se fašistima koji vode našu vladu i izvršiteljima koji rade svoj najbolji nacistički posao “slijeđenja naređenja” u ugnjetavanju naših prava kao Amerikanaca.
Zašto tuku velečasnog koji je služio u zračnim snagama, a časno je otišao nakon ilegalne i nemoralne invazije na Irak, jer je htio prisustvovati saslušanju u Kongresu?
Zašto hapse Majku Zlatne zvezde zato što je koristila upravo one slobode za koje Džordž Buš nakazno kaže da joj je sin umro?
Zašto su moja ćerka i pomoćnik optuženi za nepoštovanje Kongresa kada je BushCo stalno odbijao da svedoči pred komitetima pod zakletvom ili na bilo koji drugi način? U stvari, Izdaj-nas nije ni stavljen pod zakletvu tog dana u Domu.
Zašto se studenti šakaju zbog postavljanja istih pitanja na koja svi želimo da dobijemo odgovore od Johna Kerryja koji je bacio našu Reprezentativnu Republiku u smeće zajedno sa izborima 2004. godine?
Zašto se na jugu vješaju omče?
Zašto bilo ko od nas plaća svoje federalne poreze vladi kojoj se gnušamo i s kojom se uporno ne slažemo? Zašto dozvoljavamo da se naš teško zarađeni novac koristi za ubistva i ugnjetavanje?
Zašto Kongres daje BushCo-u više ovlaštenja da započne Novi svjetski rat?
Gdje su vjerske vođe da nas vode u prodemokratskim demonstracijama? Većina naših mainstream religija pati od istog neofašizma od kojeg pate naši vladini lideri.
Zašto marširamo u DC subotom i budemo uhapšeni samo da bismo bili uhapšeni? Vrijeme je da se spustimo u DC radnim danom i damo se obavezama prema našem svijetu i našem potomstvu da sada odbacimo ovaj fašizam.
Kada možemo imati masovni generalni štrajk širom zemlje?
Nedavni izvještaji pokazuju da je Sadam preko Ujedinjenih Arapskih Emirata i Španije nastojao otići u egzil nekoliko sedmica prije invazije na Irak u martu 2003. godine. Naravno, uvertira je odbijena jer je Džordžov mali naum već bio odlučan da napadne Irak pre nego što je postao predsednik na neki bolestan način da se pojavi ili dobije odobrenje disfunkcionalne porodice. Šta da je bivši španski predsednik Aznar tada progovorio? Šta ako su Colin Powell, George Tenet ili bilo koji od kriminalnih neokonzervativa progovorili kako bi spriječili ovaj užasan gubitak života i bola prije nego što je i počeo?
Trenutno ne bih bio pod nalogom. Rev se ne bi oporavljao od teško iščašenog gležnja. Kejsi bi bio živ i stotine hiljada drugih bi bile žive.
Ne možemo računati ni na koga osim na sebe. Sada je na nama ljudima da slijedimo primjer naše braće i sestara u Burmi da se hrabro suprotstavimo antidemokratskim/profašističkim elementima našeg društva.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati