Izvor: Depeše sa ivice
Autor: Frontpage/Shutterstock.com
Kada je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao na ekonomskom sastanku u gradu sivas 4. septembra da Turska razmatra izgradnju nuklearnog oružja, on je odgovorio na prekršeno obećanje.
Kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu optužio vladu Irana za laganje o svom nuklearnom programu, skrivao je jedno od najvećih podmetanja u istoriji nuklearnog oružja.
A velika većina Amerikanaca nema pojma ni o jednom ni drugom.
Rano ujutro 22. septembra 1979. američki satelit je snimio a dvostruki blic u blizini ostrva Princa Edvarda u južnom Atlantiku. Satelit, Vela 5B, nosi uređaj nazvan "bhangmeter" čija je svrha otkrivanje nuklearnih eksplozija. Poslan u orbitu nakon potpisivanja Sporazuma o djelimičnom zabranom testiranja 1963. godine, njegov posao je bio da nadgleda svako kršenje sporazuma. Ugovor je zabranio nuklearne eksplozije u atmosferi, pod vodom i u svemiru.
Nuklearne eksplozije imaju jedinstven otisak. Kada oružje detonira, šalje početni impuls svjetlosti, ali kako se vatrena lopta širi, ona se hladi nekoliko milisekundi, a zatim ponovo skoči.
„Ništa u prirodi ne proizvodi tako dvostruki bljesak svjetlosti“, kaže Viktor Gilinsky. “Razmak grba daje indikaciju količine energije, ili prinosa, oslobođene eksplozijom.” Gilinsky je bio član američke nuklearne regulatorne komisije i bivši fizičar Rand Corporation.
Bilo je malo pitanja ko je sproveo test. Ostrva princa Edvarda bila su u vlasništvu Južne Afrike i američke obavještajne službe su znale da vlada aparthejda provodi istraživanje nuklearnog oružja, ali ga još nije proizvela. Ali Izrael je imao nuklearno oružje i obje zemlje su imale bliske vojne veze. Ukratko, gotovo je sigurno bilo izraelsko oružje, iako je Izrael to negirao.
U sedmicama koje su uslijedile, iz hidrofona u blizini ostrva Ascension pojavili su se jasni dokazi za nuklearni test i skok radioaktivnog joda-131 kod australijskih ovaca. Samo nuklearne eksplozije proizvode jod-131.
Ali test je došao u loše vrijeme za američkog predsjednika Jimmyja Cartera, koji je pripremao svoju kampanju za reizbor, čiji je kamen temeljac bio mirovni sporazum između Izraela i Egipta.
Ako se vidi da su Izraelci prekršili djelomičnu zabranu testiranja, kao i Glennov amandman na Zakon o kontroli izvoza oružja iz 1977. godine, od SAD bi se zahtijevalo da prekinu svu prodaju oružja Izraelu i primjene teške sankcije. Carter je bio nervozan zbog toga što bi takav nalaz imao na izborima, budući da je glavni dio Carterove platforme bio kontrola naoružanja i neproliferacija.
Tako je Carter okupio panel stručnjaka čiji posao nije bio da ispitaju incident već da ga zataškaju. Vijeće Ruina je skuhalo izmučeno objašnjenje o mini-meteorima koje su mediji prihvatili, a kao rezultat i američka javnost.
Ali nuklearni fizičari su znali da panel puše dim i da su dokazi nesporni. Uređaj je postavljen na barži između ostrva princa Edvarda i ostrva Marion (prvo ne treba mešati sa kanadskim ostrvom princa Edvarda) sa snagom od 3 do 4 kilotona. Tajni odbor CIA-e se složio, ali je prinos stavio na 1.5 do 2 kilotona. Poređenja radi, bomba za Hirošimu imala je 15 kilotona.
Bilo je jasno i zašto su Izraelci rizikovali. Izrael je imao nekoliko fisionih bombi u stilu Hirošime, ali je radio na proizvodnji termonuklearnog oružja - hidrogenske bombe. Fisijske bombe su jednostavne za upotrebu, ali fuzijsko oružje je lukavo i zahtijeva testiranje. To što ga je Vela pokupila bila je čista prilika, pošto je satelit povučen. Ali njegovi bhangmetri su i dalje radili.
Od Cartera pa nadalje, svaki američki predsjednik je zataškao izraelsko kršenje Ugovora o djelomičnoj zabrani testiranja iz 1963., kao i Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) iz 1968. godine. Dakle, kada Netanyahu kaže da Iran laže o svom nuklearnom programu, veliki dio ostatka svijeta, uključujući američki nuklearni establišment, koluta očima.
Što se tiče turskog predsjednika Erdogana, on je potpuno u pravu da su nuklearne sile prekršile obećanje koje su dale 1968. godine kada je potpisan NPT. Član VI tog sporazuma poziva na prekid trke u nuklearnom naoružanju i ukidanje nuklearnog oružja. Zaista, na mnogo načina član VI je srce NPT-a. Nenuklearno naoružane zemlje potpisale su sporazum, samo da bi se našle zaključane u sistemu "nuklearnog aparthejda", gdje su se složile da neće nabaviti takvo oružje za masovno uništenje, dok Kina, Rusija, Velika Britanija, Francuska i SAD mogu zadržati njihov.
„Velika petorka“ ne samo da je zadržala svoje oružje, već su svi u procesu nadogradnje i proširenja. SAD također odbacuju druge sporazume, poput Ugovora o antibalističkim raketama i Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa. Vašington se takođe sprema da napusti START sporazum koji ograničava SAD i Rusiju na određeni broj bojevih glava i strateških lansera dugog dometa.
Ono što je neverovatno je da su samo četiri druge zemlje napustile NPT: Izrael, Severna Koreja, Pakistan i Indija (samo poslednje tri su sankcionisale SAD). Ali ta situacija ne može trajati zauvijek, pogotovo jer dio člana VI poziva na opće razoružanje, što je obećanje koje je ispoštovano u kršenju. SAD trenutno imaju najveći odbrambeni budžet u svojoj istoriji i troše oko 47 posto onoga što cijeli ostatak svijeta troši na svoju vojsku.
Iako se čini da SAD ne mogu pobijediti u ratovima s tom ogromnom vojskom – Afganistan i Irak su bili katastrofe – one mogu nanijeti zapanjujuću količinu štete koju je nekoliko zemalja spremno da apsorbira. Čak i kada Washington ne pribjegne svojoj vojsci, njegove sankcije mogu desetkovati ekonomiju zemlje i osiromašiti njene građane. Sjeverna Koreja i Iran su primjer.
Ako su SAD bile spremne da prikriju izraelski test iz 1979., dok sankcionišu druge zemlje koje nabavljaju nuklearno oružje, zašto bi iko pomislio da je to ništa drugo do licemjerje na temu širenja? A ako je NPT jednostavno sredstvo kojim se osigurava da se druge zemlje ne mogu braniti od konvencionalnih i/ili nuklearnih snaga drugih zemalja, zašto bi iko potpisao ili ostao u Ugovoru?
Turski predsjednik Erdogan možda blefira. On voli bombastičnost i efikasno je koristi da zadrži svoje neprijatelje van ravnoteže. Prijetnja bi mogla biti strategija kojom će se natjerati SAD da odustanu od podrške Izraelu i Grčkoj u njihovim zajedničkim naporima da razviju izvore energije u istočnom Sredozemnom moru.
Ali Turska ima i sigurnosne brige. U njegovom govor, Erdogan je istakao „Izrael je odmah pored nas. Imaju li [nuklearno oružje]? Oni to rade.” Dalje je rekao da, ako Turska ne odgovori na izraelsko „maltretiranje“ u regionu, „mi ćemo se suočiti s izgledom da izgubimo svoju stratešku superiornost u regionu“.
Iran možda laže – iako nema dokaza da Teheran ozbiljno pokušava da proizvede nuklearno oružje – ali ako laže, u dobrom je društvu sa Amerikancima i Izraelcima.
Prije ili kasnije neko će ispaliti jednu od tih nuklearnih bombi. Najvjerovatniji kandidati su Indija i Pakistan, iako korištenje SAD-a i Kine u Južnom kineskom moru nije isključeno. Nije ni svađa između NATO-a i Rusije na Baltiku.
Lako je okriviti sadašnjeg stanovnika Bijele kuće za svjetske tenzije, osim što velike nuklearne sile ignoriraju svoje obaveze o nuklearnom oružju i razoružanju više od 50 godina.
Put nazad do razuma je trnovit, ali nije nemoguć:
Prvi: ponovo se pridružiti Ugovoru o antibalističkim raketama, čime će ruske rakete srednjeg dometa učiniti nepotrebnim, i smanjiti tenzije između SAD-a i Kine povlačenjem ABM sistema iz Japana i Južne Koreje.
Drugo: ponovo uspostaviti Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa i pronaći način da u njega uvučete Kinu, Indiju i Pakistan. To će zahtijevati generalno smanjenje američkih vojnih snaga u Aziji zajedno sa sporazumom s Kinom da odustane od svojih pretenzija na veći dio Južnog kineskog mora. Tenzije između Indije i Pakistana bi se znatno smanjile jednostavnim ispunjavanjem obećanja UN-a o održavanju referenduma u Kašmiru. Ovi drugi bi gotovo sigurno glasali za nezavisnost.
Treće: nastaviti pridržavati se Ugovora START, ali zaustaviti modernizaciju arsenala nuklearnog oružja Velike petorke i početi provoditi član VI NPT-a u pogledu nuklearnih i konvencionalnih snaga.
Pita na nebu? Pa, pobeđuje oblak pečurke.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati