Izvor: Vanjska politika u fokusu
Kada novoizabrani predsjednik Joe Biden preuzme dužnost 21. januara, suočit će se s nekim vrlo skupim problemima, od spašavanja ekonomije COVID-19 do rješavanja klimatskih promjena. Vakcinacija preko 300 miliona ljudi neće biti jeftina, a rvanje američke ekonomije zasnovane na ugljovodonicima u smjeru obnovljivih izvora energije će imati visoku cijenu.
Jedno mjesto za pronalaženje dijela tog novca bilo bi odgovaranje na prijedloge Rusije, Kine i Ujedinjenih naroda (UN) za demilitarizaciju svemira, čime bi se krenulo u skupu - i destabilizirajuću - utrku u naoružanju za novi vrh.
Militarizacija svemira
Prošlog decembra, Ministarstvo odbrane SAD-a (DOD) je stvorilo Svemirske snage, iako veliki napor da se poveća prisustvo vojske u svemiru datira još od Obamine administracije.
U stvari, svemir je oduvijek imao vojni aspekt i nijedna zemlja ne ovisi o toj dimenziji više od Sjedinjenih Država. Virtuelni oblak nadzornih satelita špijunira protivnike, koristi komunikacije i prati vojne manevre i testove oružja. Bio je to američki satelit hotela Vela koji je uhvatio Izraelce i Južnoafrikance kako tajno testiraju nuklearnu bojevu glavu u južnom Indijskom okeanu 1979. godine.
Dok druge zemlje imaju slične platforme u svemiru, SAD je jedina zemlja sa svjetskim vojnim prisustvom i sve više ovisi o satelitima za jačanje svojih oružanih snaga. Takvi sateliti omogućavaju operaterima dronova da izazovu raketne udare sa pola svijeta bez rizika po živote pilota.
SAD nisu jedina zemlja s naoružanim dronovima. Turski i izraelski dronovi pokazali su svoju efikasnost u nedavnom ratu između Azerbejdžana i Jermenije, a desetine zemalja proizvode naoružane dronove. Ali nijedna druga zemlja ne vodi rat desetinama hiljada milja.
američki dronovi stale protivnici u Africi, Južnoj Aziji i na Bliskom istoku upravljali su iz klimatizovanih prikolica u južnoj Nevadi. "Samo SAD zaista treba da sprovode vojne operacije bilo gde u svetu sve vreme protiv bilo koga", rekao je Brian Weeden iz Secure World Federation Scientific American u novembarskom članku časopisa „Orbitalna agresija: Kako spriječiti rat u svemiru?“
Prema DOD-u, Rusi i Kinezi su ti koji su preuzeli inicijativu za militarizaciju svemira, iako su većina toga drevne vijesti i mnoge se zasnivaju više na pretpostavkama nego na činjenicama. Moskva, Peking i Vašington već dugo imaju sposobnost da uklone protivničke satelite i to su demonstrirali u više navrata. Za to nije potrebna velika vještina. Sateliti općenito imaju vrlo predvidljive orbite i brzine. Astrofizičarka Laura Greco iz Unije zabrinutih naučnika naziva ih "patkama sjedećim".
Sateliti, međutim, imaju kapacitet za manevrisanje. Zaista, bio je nedavni susret ruskog satelita za „inspekciju“ Kosmosa i američkog špijunskog satelita koji je započeo posljednju rundu „Rusi dolaze!“ retorika iz Pentagona. Amerikanci su optužili Kosmos da potencijalno prijeti američkom satelitu približavanjem mu, iako mnogi nezavisni posmatrači slegnu ramenima. „To radi inspekcijski satelit“, kaže Weeden. “Teško je u ovom trenutku shvatiti zašto SAD to čine velikim poslom.”
Lobi 'Ratova zvijezda'
Jedan razlog? Zato što zveckanje blastera olabavi konce Kongresa.
Kineski vojni i civilni svemirski budžet procjenjuje se na 8.4 milijarde dolara. Rusija je relativno skromnih 3 milijarde dolara. Nasuprot tome, američki svemirski budžet iznosi 48 milijardi dolara i raste, a ta brojka ne uzima u obzir tajne crne budžetske stavke poput X-37B svemirski avion bez posade.
Ministarstvo odbrane ukazuje na činjenicu da su Kinezi lansirali više satelita u prošloj godini nego SAD, ali to je odraz činjenice da SAD trenutno dominira svemirom, kako na vojnoj tako i na civilnoj strani. Druge zemlje — poput Indije i Evropske unije — jednostavno pokušavaju da sustignu korak. Od 3,200 živih satelita koji su trenutno u orbiti, SAD kontrolira 1,327.
Prostor je zaista neophodan za savremeni svijet. Sateliti ne špijuniraju niti usmjeravaju samo dronove. Oni su centralni za komunikacijske sisteme, bankarstvo, vremenske prognoze i praćenje svega, od klimatskih promjena do kretanja tektonskih ploča. Stvarni rat u svemiru koji je uništio satelitske mreže izazvao bi zamračenje širom svijeta i vjerovatno doveo do kopnenog rata.
Zbog toga je toliko važno sjesti s Rusijom, Kinom i UN-om i osmisliti način da svemir ostane carstvo mira, a ne rata. Iako postoje ugovori koji pokrivaju prostor za naoružanje, oni su datirani. Ugovor o svemiru iz 1967. sprečava raspoređivanje nuklearnog oružja, ali ne pokriva antisatelitsko oružje iz zemlje ili svemira, niti koliko blizu satelit mora doći do satelita druge zemlje da bi se smatrao prijetnjom.
2008. i ponovo 2014. Moskva i Peking predložili su prevenciju postavljanja oružja u svemir Ugovor. Do sada, SAD nisu zvanično odgovorile, i odbijen četiri rezolucije koje je predložila Generalna skupština UN-a o sprečavanju militarizacije svemira. Bilo je neformalnih razgovora između Rusa i Amerikanaca, ali posljednje tri američke administracije su u suštini stonewalled ozbiljne diskusije.
Naravno, SAD trenutno drže većinu karata, ali to je kratkovido razmišljanje. Protivnici uvijek shvate kako da prevaziđu svoje nedostatke. SAD su bile prva zemlja koja je lansirala antisatelitsko oružje 1959. godine, ali su ga Rusi uparili četiri godine kasnije. Kina je 2007. uništila jedan od svojih starih satelita, a Indija tvrdi da ima i takvo oružje.
Ali postoji snažno protivljenje takvom sporazumu u Pentagonu i Kongresu, dijelom zbog rastućih tenzija između Rusije, Kine i SAD-a, a dijelom zbog moći korporacija. Boeing, Lockheed Martin, Raytheon, Northrop Grumman i General Dynamics će ubirati milijarde profita isporukom hardvera koji će dominirati svemirom. Nevjerovatnoj moći lobiranja velikih korporacija za proizvodnju oružja pridodan je još jedan sloj novih i pridošlica kao što su Virgin Galactic, SpaceX i Blue Origin.
Hard Choices
Svemirske snage takođe imaju dvostranačka podrška. Oko 188 demokrata pridružilo se 189 republikanaca kako bi usvojili Zakon o odobrenju nacionalne odbrane za 2020.
Stvaranje Svemirskih snaga nije baš ispunjeno raširenih ruku od strane drugih vojnih službi. Svaka od službi ima svoje svemirske sisteme i budžete koji idu uz to, i ljubomorno čuvaju svoj teren. Svemirske snage su za sada pod okriljem Ratnog vazduhoplovstva, ali je njihov budžet odvojen, i malo sumnja da će uskoro postati samostalna usluga.
U ovom trenutku izdatak za Snage će biti 200 milijardi dolara tokom pet godina, ali vojni budžeti imaju način da se geometrijski povećavaju. Početni izdaci za sistem "Ratovi zvijezda" Reganove administracije za presretanje projektila bili su mali, ali je do danas pojeo preko 200 milijardi dolara i još uvijek se razvija, uprkos činjenici da ga karakterizira više neuspjeh nego uspjeh.
Bidenova administracija morat će donijeti teške odluke oko pandemije i klimatskih promjena, dok će nastaviti da troši blizu 1 bilion dolara godišnje na svoju vojsku. Dodavanje još jedne vojne službe kada se američke države otežaju od ekonomskih posljedica COVID-19, a okeani koji se zagrijavaju izazivaju superoluje je nešto što ni SAD ni svijet ne mogu priuštiti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati