Zarobljen u ekonomskoj i unutrašnjoj krizi, Pakistan je spreman za normalizaciju i trgovinu s Indijom—ali hinduistička nacionalistička vlada Narendre Modija ne uspijeva iskoristiti šansu
Kada se Narendra Modi vratio na vlast za drugi mandat u Indiji ubedljivom pobedom 2019. godine, njegova vlada je delovala brzo. Samo nekoliko mjeseci nakon izbora, Modijeva vlada ukinuo član 370 Ustava Indije. Čineći to, oduzela je poseban ustavni status koji je dodijeljen Džamu i Kašmiru, jedinoj indijskoj državi s muslimanskom većinom, i smanjila svoj status sa države s vlastitom izabranom skupštinom na teritoriju sindikata kojom upravlja centralna vlada u Delhiju. Taj potez poremetio je potresni status quo kojeg su Indija i Pakistan desetljećima držali u Kašmiru: Indija je zahtijevala da se Pakistan povuče sa sjevera i zapada Kašmira, koji su pod pakistanskom upravom, a Pakistan zahtijeva referendum kako bi se utvrdilo ko upravlja cijelu teritoriju, pri čemu se obje strane čvrsto drže linije kontrole. Ljut potezom Modijeve vlade, Pakistan je uzvratio obustavom trgovinskih veza s Indijom.
Donedavno, pozicija Pakistana u odnosu na Indiju naglašavala je rješavanje pitanja Kašmira kao prethodni korak ka pokretanju bilo kojeg drugog pitanja. Sada, s Pakistanom u strašnoj ekonomskoj krizi, bez izgleda ublaženog stava Indije i mogućim trećim premijerskim mandatom za Modija nakon prijetećih općih izbora u Indiji, Pakistan bi mogao biti prisiljen tražiti nastavak trgovinskih veza istovremeno stavljajući Kašmir na backburner.
Otkako je Modi postao indijski premijer 2014. godine, u Pakistanu je uvijek postojalo očekivanje – pojačano tokom svake izborne sezone u Indiji – da će Modijeva vlada mobilizirati antipakistansku retoriku kako bi ojačala svoju bazu. U travnju 2019., na predizbornom skupu u Radžastanu prije posljednjih općih izbora, Modi je najavio svoju spremnost da upotrijebi indijsko nuklearno oružje protiv Pakistana. "Jesmo li zadržali našu nuklearnu bombu za Divali?" upitao je gomilu. Pakistan je te opaske odmah osudio kao "vrlo nesretne i neodgovorne", a glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova pozvao je Modijevu upotrebu takve "retorike za kratkoročne političke i izborne dobitke, uz potpuno zanemarivanje njenih efekata na stratešku stabilnost u Južnoj Aziji", s pravom smatrajući to je “za žaljenje i protivno normama odgovornog nuklearnog ponašanja”.
Modi je koristio sličnu hiperbolu govoreći o prekograničnoj operaciji komandosa 2016. i zračnom napadu na teritoriju Pakistana početkom 2019. za koji je New Delhi tvrdio da ga je izveo kao odmazdu za napade militanata na indijsku vojsku u Jammuu i Kašmiru. Diskusija oko ovih operacija, koje je Modi nazvao "hirurškim udarima", imala je više političkog značaja u Indiji nego stvarnog vojnog značaja između Indije i Pakistana. Do sada su čak postali i tema bolivudskih filmova, čineći ih dijelom popularnog diskursa u Modijevu korist.
Samo ovog mjeseca, Guardian je izvijestio da su obavještajni zvaničnici obje zemlje tvrdili da Indija ima politiku ciljanja terorista na stranom tlu, s 20 osoba ubijenih u Pakistanu od 2020. godine. Dok je Indija negirala izvještaj, njen ministar odbrane Rajnath Singh je rekao da ako „bilo koji terorist pokuša da uznemiri Indiju iz Pakistana, mi ćemo dati muh tod jawaab” („odgovor koji razbija vilicu”). Dodao je: „Ako treba, Pakistan mein ghus ke maarenge” (“Ako bude potrebno, infiltrirat ćemo se u Pakistan i ubiti ih”). Ulazeći u još jednu izbornu sezonu, Singh je ponavljao Modijevu oštru retoriku o terorizmu iz "hirurških udara" 2019. U Pakistanu je izvještaj eskalirao strahove zbog ponašanja Indijaca, dodatno oslabivši izglede za normalizaciju odnosa između Indije i Pakistana— nešto što bi podrazumijevalo demilitarizaciju oko Kašmira, prekid prekogranične podrške militantnosti od strane obje zemlje i veću razmjenu između Indijaca i Pakistanaca putem relaksiranih viznih režima, kao i povećanje trgovine i saradnje.
Antipakistanski imperativi Modijeve regionalne politike, po pakistanskom mišljenju, dio su šire antimuslimanske unutrašnje politike koja je definirala vladajuću Bharatiya Janata Partiju (BJP) pod Modijem. Hinduski nacionalisti postavili su indijske muslimane kao svoje nesretne vreće za udaranje kod kuće, a Pakistan, sa svojom muslimanskom većinom i oštrom istorijom Indije, ima istu ulogu na regionalnoj sceni. Nedavno izvještaj Indija Hate Lab, istraživačka grupa sa sjedištem u Washingtonu, DC, pokazala je 668 zabilježenih incidenata govora mržnje usmjerenih na muslimane u Indiji 2023. Od ovih događaja, 255 se dogodilo u prvoj polovini godine, a 413 u drugoj polovini godine, što je obilježavanje Povećanje od 62 posto u pripremama za opšte izbore, pri čemu se većina svih ovih incidenata dešava u indijskim državama s vladama BJP-a na vlasti. Dominantno gledište u Pakistanu je da će ovaj trend i odgovarajuće rasplamsavanje antipakistanskog raspoloženja dalje rasti kako indijski izbori budu počeli u travnju i svibnju, kao i ako – ili ako su preovlađujuća predviđanja tačna, kada – Modi pobijedi svoj treći uzastopni mandat.
Uz ovo očekivanje, pakistanski kreatori politike misle da Indija koja nastavlja pod Modijem neće biti voljna da se angažuje s Pakistanom u odnosu na Kašmir, i da će vjerovatno povećati svoju podršku militantnim grupama koje djeluju protiv pakistanske države, uključujući Tehrik-i- Talibanski pakistanski i baluški separatisti. Skoro pet godina nakon što je član 370. ukinut, i sa Vrhovnim sudom Indije otkako je odbacio sve pravne prigovore na valjanost tužbe, ideja o Kašmiru kao regiji pod administracijom Delhija bez svoje ranije posebne zaštite i ograničene autonomije je postala postanu duboko ukorijenjene i institucionalizirane u Indiji. Pakistan ne može realno očekivati da će indijska država preokrenuti ovu poziciju. Biće izuzetno teško, ako ne i nemoguće, čak i za vladu koja nije iz BJP-a da poništi ovu promenu zbog straha od reakcije javnosti, a takođe i zbog presude suda kojom se proglašava da Kašmir nema unutrašnji suverenitet koji ga izdvaja od drugih država i teritorija .
Kanal diplomacije Track II između Indije i Pakistana, koji podrazumijeva nezvanične sastanke između penzionisanih zvaničnika i akademika dviju zemalja, a u ranijim decenijama hvaljen kao izvor nade za mir, također nije mogao dati bilo kakav značajniji rezultati u Modijevim godinama. Ne samo da nije uspjela pomjeriti iglu po pitanjima Kašmira i terorizma, već to nije učinila ni na ponovnom otvaranju zvaničnih kanala za dijalog i korištenju diplomatije za rješavanje sukoba.
Sa indijskom državom čvrstom na svom stavu o Kašmiru, Pakistan se zalaže za novi status quo koji odražava kinesko-indijski model bilateralnih veza. Uopšteno govoreći, to bi značilo otvaranje trgovine bez nužnog pritiska na prethodno rješavanje neriješenih teritorijalnih sporova. Decenijama, i uprkos nekim sukobima u međusobno spornim zonama poslednjih godina, Indija i Kina su uspele da stabilno obavljaju i šire bilateralnu trgovinu, čija sadašnja vrednost iznosi oko 136 milijardi dolara godišnje. Procjena Svjetske banke iz 2018. godine pokazala je da bi trgovina između Indije i Pakistana mogla porasti na 37 milijardi dolara godišnje ako se materijaliziraju pravi uslovi. Pakistan, koji je posljednjih nekoliko godina bio na rubu potpunog ekonomskog kolapsa, ne može zanemariti kritičnu važnost trgovine s Indijom za svoju budućnost, a Islamabad pokušava pronaći način da ostvari svoje obećanje.
Kada je pandemija udarila, Pakistan je nastavio uvoz farmaceutskih proizvoda iz Indije, devet mjeseci nakon što je obustavio svu trgovinu sa ovim susjedom. Kako se njena ekonomska situacija pogoršavala, ona je ukinula nova ograničenja kako bi iskoristila jeftinu indijsku robu. Ovog marta pakistanski ministar vanjskih poslova Ishak Dar obećao je da će “ozbiljno razmotriti pitanja trgovine s Indijom”. Treba naglasiti da nije samo Pakistan taj koji će dobiti: Indija bi mogla dobiti ogromna nova tržišta u Pakistanu i resurse za daljnji rast. Ako ništa drugo, sa svojom superiornom ekonomijom, Indija bi osigurala većinu od predviđene bilateralne trgovine vrijedne 37 milijardi dolara – i svu političku i diplomatsku polugu koja bi također dolazila s njom.
Čak i za pakistansku vojsku, minimalna normalizacija veza s Indijom koja može pomoći u promjeni ekonomske situacije u zemlji, sve dok dolazi bez otvorenog kompromisa po pitanju Kašmira, nije nužno teška pogodba. Svako naknadno jačanje bilateralne trgovine, što bi moglo uključivati odobrenje pakistanske vojske, pa čak i njeno učešće veliki poslovni holdingi, može pomoći vojsci da se oporavi nedavna domaća reakcija na njegovo umiješanost i manipulaciju pakistanskom politikom. Osim toga, ako trgovina može ojačati mir na granici, to bi moglo omogućiti pakistanskoj vojsci da se jasnije usredotoči na suočavanje s oživljavanjem vjerske i nacionalističke militantnosti koja je nedavno zahvatila dijelove Khyber Pakhtunkhwa i Balochistan provincije.
Za Pakistan, dakle, postoje definitivne prednosti usvajanja „kinesko-indijskog“ okvira, ali je ključno pitanje da li će Indija, na čelu sa Modijem i BJP, biti voljna da radi sa Pakistanom na razvoju takvog okvira. Kao posljedicu, Pakistan bi također trebao pitati šta može učiniti da ubijedi Indiju da slijedi ovaj model bilateralnih odnosa.
Optimistički stav je da već postoji osnova za rad. Više od tri godine, od februara 2021., Indija i Pakistan su promatrali a prekid vatre duž linije kontrole— čineći ovo jednim od najdugovječnijih primirja u historiji obje zemlje i pokazujući kako je moguće ne samo postići već i održati dogovorena rješenja. Ovo primirje uspostavila je Modijeva vlada na strani Indije, i postoji razlog za nadu da će ostati ako se na vlast vrati nova administracija koju predvodi Modi. U tom slučaju, Pakistan se može nadati da se nova Modijeva vlada također može uvjeriti da obnovi trgovinske odnose.
Ono što Pakistan može učiniti da maksimizira vjerovatnoću za to je da eliminira bilo kakvu postojeću podršku militantnim grupama koje traže nezavisnost Kašmira pod indijskom upravom. Nju Delhi je dugi niz godina uporno optuživao Pakistan da podržava terorizam, a činjenica da mnoge pakistanske militantne grupe traže nezavisnost Kašmira pojačava ovu tvrdnju. Pakistan je 2022. pokazao Indiji da je ozbiljna po tom pitanju kada je osudio Hafiza Saeeda, suosnivača militantne organizacije Lashkar-e-Taiba, na 31 godinu zatvora pod optužbom za finansiranje terorizma. Veće i odlučno odvajanje od ovih grupa moglo bi signalizirati spremnost Pakistana da se pozitivno bavi Indijom.
Pakistan bi također trebao promatrati kako je Indija nedavno pomjerila svoj fokus u regionalnim odnosima sa opkoljene Južnoazijske Asocijacije za regionalnu saradnju (SAARC) na noviju inicijativu za multisektorsku tehničku i ekonomsku saradnju Bengalskog zaliva (BIMSTEC). BIMSTEC, sa sjedištem u Daki, uključuje sve zemlje SAARC-a osim Pakistana, Afganistana i Maldiva, a uključuje i Mjanmar i Tajland. Ostavljajući iza sebe zapadni bok Potkontinenta i indijsko-pakistanske svađe koje su tako često ometale SAARC, BIMSTEC se postavlja kao alternativa SAARC-u i mehanizam za ublažavanje kineskog utjecaja na regiju. Države BIMSTEC-a podržale su Modijevo povlačenje sa samita SAARC-a zakazanog za kraj 2016. u Islamabadu, što je Indija doživjela kao diplomatsku pobjedu nad Pakistanom.
BIMSTEC ima svoja ograničenja, ali njegov razvoj zaslužuje pažnju Pakistana, posebno u onome što govori o budućnosti SAARC-a. Uz sve svoje probleme, SAARC nudi potencijalni prostor Pakistanu da se angažuje s Indijom u potrazi za normalizacijom i trgovinom. Pakistanske diplomate bi mogle učiniti dobro da vide kako bi se njegovo bogatstvo moglo oživjeti.
Gdje će se dalje stvari odvijati bit će jasno tek nakon indijskih izbora. Jaka vlada BJP-a možda neće osjećati potrebu da sjedi za pregovaračkim stolom s Pakistanom, iz razloga koji uključuju njegovu duboko ukorijenjenu anti-pakistansku i antimuslimansku politiku—ili, optimistično, Modi koji je potpuno siguran u svoju domaću nepovratnost mogao bi osjećati da ima prostor za nastojanje da se poboljšaju veze. Ne krije se, međutim, da je ovaj potonji scenario u najboljem slučaju daleka mogućnost, kao i opšta mogućnost odnosa između Indije i Pakistana u kinesko-indijskom stilu. Postoji ključna razlika između veza Indije sa Pakistanom i njenih veza sa Kinom: Indija i Kina nemaju zajednički ugao u pogledu svog teritorijalnog sukoba. Čak i ako Pakistan želi da se odmakne od svog oslanjanja na nedržavne aktere u Kašmiru kako bi postigao značajno poboljšanje bilateralnih odnosa, Indija predvođena Modijem, sa svojom institucionalno gajenom mržnjom prema muslimanima i Pakistanu, teško da će poduzeti bilo kakav korak koji bi mogao potkopavaju njen politički položaj kod kuće.
Ako Modijeva Indija nastavi neumorno slijediti svoje hinduističke nacionalističke ideale, s agresivnom antipatijom prema muslimanima i potiskivanjem osnovnih prava indijske muslimanske zajednice, pakistanskoj vladi će biti podjednako politički teško da se ozbiljno zalaže za poboljšanje trgovine i odnosa, uprkos njegov ekonomski očaj.
Ovaj članak je dio “Modijeva Indija s rubova”, specijalna serija autora Himal južnoazijski predstavljajući južnoazijske regionalne perspektive o deceniji Narendre Modija na vlasti i mogućem povratku na mjesto premijera na indijskim izborima 2024. Članak se distribuira u partnerstvu sa globetrotter.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati