“Oni su advokati. Mi smo lideri.”
– Predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi u vezi sa “antiratnim aktivistima”.
Narode Amerike, ovo je zaista problem onoga što je nekada bila Predstavnička republika, a sada je zemlja koju vode “izabrani” zvaničnici koji vjeruju da su oni, pojedinačno i kolektivno, iznad svake odgovornosti i da nisu odgovorni svojim biračima. Naši državni službenici pogrešno vjeruju da su oni lideri!
Gospođa Pelosi je dala ovu izjavu grupi novinara na nedavnom ručku, a takođe je napala aktiviste koji su učestvovali u bdenjima ispred njene kuće či-či u okrugu Pacifik Hajts u San Francisku. Ljudi koji redovno bdiju ispred njene kuće, u a Pelosi Watch samo ostvaruju svoja prava kao američki građani da svoju zabrinutost iznesu predstavniku koji je izabran iz distrikta koji je svim srcem protiv okupacije Iraka i zbog opoziva lažova koji su nas doveli u nezakonitu i nemoralnu situaciju.
Ne, gospođo Pelosi, vi niste vođa. Više puta ste dokazali u onome za šta smiješno vjerujete da je "greška" slobodna trčanja kao predsjedavajući demokratskog doma da ćete učiniti sve da zaštitite Imperijalno Predsjedništvo na štetu ove nacije i svijeta, posebno naroda Iraka i Afganistan.
Ovaj demokratski kongres podržao je katastrofalni i smrtonosni porast BushCo-a; predao mu milijarde dolara poreza svojih birača da izvrši ovo ubistvo; svojim ćutanjem i glasovima podržavali invaziju na drugu zemlju; odobrila veća ograničenja prava građana na zaštitu od nerazumnog pretresa i zapljene; Gospođa Pelosi čak i ne zna da li je “mučenje” (koje krši međunarodno pravo i 8. amandman naše Povelje o pravima) krivično djelo koje se može opozvati; i što je najgore od svih, klauzule o opozivu su skinute sa stola u tekućem partnerstvu sa BushCo-om kako bi kancelarija predsjedništva postala kongresno zaštićeni kriminalni konglomerat koji brzo šalje ovu naciju u rupu od fašizma. Dakle, Kongres nas je doveo do nekoliko stvari: rata, siromaštva, ugnjetavanja, nezaposlenosti i neobjašnjivog nastavka Bushovog režima.
Ne, gospođo Pelosi, vi niste ni lider u najužim definicijama. Mi ne biramo naše predstavnike u Kongresu da budu lideri, ne da se koriste kao dobrovoljne marionete za ratnu mašinu i druge posebne interese koji služe eliti na štetu nas ostalih, već da predstavljaju volju naroda. Šaljemo naše izabrane zvaničnike u DC i isplaćujemo im plate i subvencioniramo njihove beneficije kako bi izvršili „Volju naroda“.
Bez obzira koliko puta gospođa Pelosi i George Bush dijele čaj i kikoću se i koliko god se ona često “molila” za njega, George nije odlučujući i ona je samo vođa Predstavničkog doma, a ne narod. Mi smo suvereni u ovoj zemlji i to sam pokušao da pokažem kada sam zahtevao sastanak sa još jednim oholim državnim službenikom: Džordžom Bušom.
Ne mogu govoriti u ime svakog demokrata, nezavisnog, zelenog ili razočaranog republikanca (a ima ih mnogo) u Americi, ali konsenzus sa mojih putovanja širom ove zemlje je da smo vratili demokrate na vlast u oba doma Kongresa da bi bili opozicija Bushovog režima i zaustaviti dosadno odobravanje svega kriminalnog i ubilačkog. Nismo željeli da nastavimo dalje u istom smjeru, ali smo željeli ići drugim putem, što bi zahtijevalo od Dems-a da se konačno pojačaju i snažno se suprotstave i zaustave velike zločine BushCo-a. Oni su propali.
Muka nam je od izgovora. Umorni smo od toga da se krivica prebacuje na Senat, demokrate Blue Dog, republikance ili čak, nevjerovatno, narod Iraka. Pravi vođa prihvata odgovornost na načine o kojima BushCo ili Congress Inc ne sanjaju. Pravi vođa bi ustao i uradio ono što je inteligentno i što je ispravno, a da je on/ona lider, ljudi bi ga sledili. Vođa ne čeka skrštenih ruku da se oko nje okupi gomila ulizica prije nego što odradi svoj posao pošteno i hrabro; lider vodi i Demokratski kongres sa čak nižim rejtingom od Džordžovog bolje da se probudi kome treba da slede: nama!
Imamo bezbroj primjera pravih lidera kroz američku historiju i da nije bilo njih, žene ne bi imale pravo glasa, a još manje da budu predsjednice Doma; Crni Amerikanci bi i dalje bili robovi ili u najmanju ruku i dalje pili iz zasebnih fontana; radnici ne bi imali pravo na sindikalno udruživanje, a djeca bi i dalje kopali ugalj; i dalje bismo imali trupe u jugoistočnoj Aziji, a i dalje bismo bili pod okriljem naših bliskih rođaka u Carstvu: Britanaca. Neki od naših hrabrih lidera morali su da plate najveću cenu za svoju hrabrost i viziju, a gospođa Pelosi bi trebalo da se stidi što arogantno kuka nad svojim gumenim piletinom da postoje Amerikanci koji žele da ona radi svoj posao jer ljudi umiru i životi se uništavaju sa njenim saučesništvom.
Imamo pravo da obje političke stranke pozivamo na odgovornost. Ne samo da imamo pravo, imamo i odgovornost.
Ne samo da imamo pravo i odgovornost imamo moć.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati