“Mi koji vjerujemo u slobodu ne možemo mirovati Mi koji vjerujemo u slobodu ne možemo mirovati dok ona ne dođe (ponavljajte refren) Do ubijanja crnaca, sinova crnih majki je važno kao i ubijanje bijelih ljudi, sinova bijelih majki (refren) Ono što me najviše dirne je to što sam imao priliku da radim sa ljudima Prenoseći drugima ono što je preneto na mene (refren) Meni su mladi ljudi na prvom mestu, oni imaju hrabrosti tamo gde ne uspemo I ako mogu da odbacim nešto svjetlost dok nas nose kroz buru (refren) Što sam stariji, to bolje znam da je tajna moga kretanja kada su uzde u rukama mladih, koji se usuđuju trčati protiv oluje (hor) Ne trebaju uhvatiti se za moć, ne treba mi svjetlo samo da me obasja. Moram biti samo jedan u broju dok se borimo protiv tiranije (hor) Boriti se sa samim sobom ne znači puno, shvatio sam da učim druge ustati i boriti se je jedini način na koji moja borba preživljava (refren) Ja sam žena koja govori glasom i moram biti saslušana Ponekad mogu biti prilično teška, poklonit ću se ničijoj riječi. (refren)
-Ellina pjesma, Bernice Džonson Reagon
U mom domu je slika Elle Baker. Svaki dan prolazim pored ovog vidljivog podsjetnika da nikada ne zaboravim život jednog od najvećih američkih revolucionara 20. stoljeća.
Sjetio sam se Elle Baker prije par dana u sobi punoj mladih ljudi. Proveo sam dva dana na treningu protiv ugnjetavanja sa 70 omladinskih lidera iz cijele SAD i Kanade koji su dio Energy Action Coalition, a u kratkom govoru na kraju drugog dana pomenuo sam gospođu Baker. O njoj sam govorio kao o osobi za koju sam smatrao da je model za to kako pokušavam da živim svoj život, citirao sam gore navedene reči o „mladima, koji se usuđuju da trče protiv oluje“, i zatekao sam sebe kako govorim da „Ella Baker's duh je u ovoj sobi.”
Nikada ranije nisam dao takvu izjavu, a razmišljajući o tome kasnije na povratku kući u Nju Džersi, znao sam da želim da pronađem reči „Elline pesme” i razmislim o njima. Sve riječi u ovoj divnoj pjesmi Bernice Džonson Reagon, koliko ja razumem, su reči koje je izgovorila ili napisala Ella Baker.
Imao sam izuzetnu privilegiju da upoznam gospođu Baker u posljednjim godinama njenog života. Regrutovana je od strane advokata za građanska prava i narodnog advokata Arthura Kinoya da postane potpredsjednica organizacionog odbora masovne zabave u posljednjoj polovini 1970-ih, a kao član te grupe, radeći u nacionalnom uredu New Yorka, komunicirao sam sa njom na brojnim sastancima i okruženjima. Iako je bila u zadnjim godinama, i iako je njen aktivizam bio ograničen, njeno tiho dostojanstvo i snaga bili su opipljivi, a njena duboka mudrost i posvećenost neupitni.
Moramo se sjetiti Elle Baker. Oni koji ne znaju za nju trebalo bi da odvoje vrijeme za učenje. “Ela Bejker i pokret za slobodu crnaca” Barbare Ransby je odličan izvor. Moramo svjesno unijeti njen duh i primjer njenog života, njenu posvećenost demokratiji odozdo prema gore, participativnoj, osnažujućoj demokraciji, u naš današnji pokret za temeljnu društvenu promjenu.
Mislim da bi gospođi Baker bilo drago da zna da je naš pokret veoma živ i zdrav, na šta ukazuje širok spektar velikih akcija za pravdu i mir, mir među sobom i mir sa Zemljom, koje će se odvijati naredna dva i po mjeseca:
- veliki narodni marš za mir, jednakost, poslove i pravdu u Newarku, N.J. ove subote, 25., na 44. godišnjicu Marša na Washington za posao i pravdu 1963. (www.peaceandjusticecoalition.org); -akcije u New Orleansu i drugdje širom Juga na drugu godišnjicu uragana Katrina krajem ovog mjeseca (pisati [email zaštićen]); -Post za klimatske vanredne situacije koja počinje 4. septembra i traje, za neke, nedeljama (www.climateemergency.org); - akcije tokom septembra u Washingtonu, D.C. i širom zemlje, uključujući nenasilnu građansku neposlušnost, dok Kongres razmatra davanje više novca Bushu i Cheneyju za nastavak njihovog zločinačkog rata, akcije koje zahtijevaju da se novac odsječe i da se trupe i privatni izvođači doveden kući i vojne baze demontirane; -masovna nenasilna građanska neposlušnost ujutro 22. oktobra na Capitol Hillu u D.C. i širom zemlje u organizaciji No War, No Warming (www.NoWarNoWarming.org) -regionalne demonstracije 27. oktobra širom zemlje protiv rata u organizaciji Ujedinjenih za mir i pravdu (www.unitedforpeace.org) -hiljade mladih se okupljaju na Power Shift konferenciji Energy Action od 2. do 5. novembra na Univerzitetu Maryland (www.powershift07.org) -drugi Step It Up nacionalni dan akcije za zaustavljanje globalnog zagrijavanja 3. novembra (www.stepitup2007.org)
Ovog ljeta me je začudilo kako se organiziranje za sve ove agende i mnogo, mnogo više nastavilo usprkos uobičajenom ljetnom odlasku zbog odmora i vrućine. Kako sam to iskusio, kao da naš kolektivni narodni pokret razumije da, iako svi pojedinačno trebamo uzeti slobodno vrijeme da napunimo baterije i da ne pregorimo, vremena su previše ozbiljna da bi dozvolila bilo kakvo sveopće popuštanje. Kao da nas je inspirativni uspjeh američkog socijalnog foruma krajem juna održao da budemo jaki.
Kako se ljeto spušta, kako se približava svježiji jesenji zrak, kako organizacija postaje sve intenzivnija na svim ovim frontovima i učenici se vraćaju u školu, sjetimo se, kako je rekla Ella Baker, da „mi koji vjerujemo u slobodu ne možemo mirovati, mi koji Vjerujte u slobodu ne može mirovati dok ne dođe.”
Ljudi širom svijeta, potlačeni i obespravljeni ljudi ovdje u SAD-u, naša destabilizirajuća klima, mnoge ugrožene vrste i buduće generacije računaju na nas da ćemo proučavati, meditirati i živjeti riječi Elline pjesme.
Ted Glick je koordinator američkog Vijeća za vanredne situacije za klimu i vođa napora No War No Warming. Može se dobiti na adresi [email zaštićen] ili poštanski pretinac 1132, Bloomfield, NJ 07003.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati