Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je 10. aprila 2012. godine donio presudu u slučaju Babar Ahmad i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, čime je donijela značajnu presudu o legitimnosti samice, ekstremne izolacije i života bez uslovne slobode u američkim supermax zatvorima (vidi ECHR press release i vladati). ECHR je odbio žalbu koju je zajedno uložilo šest žalilaca, koje se sastoje od četvorice britanskih državljana (Babar Ahmad, Haroon Rashid Aswat, Syed Talha Ahsan i Mustafa Kamal Mustafa—aka Abu Hamza), državljanina Egipta (Adel Abdul Bary) i Saudijske Arabije državljanina (Khaled Al-Fawwaz) koji su bili zatvoreni u Ujedinjenom Kraljevstvu, čekajući izručenje Sjedinjenim Državama zbog navodnih aktivnosti povezanih s terorizmom.
Na ovu presudu se sada ulaže žalba Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava, a u septembru se očekuje odluka o tome da li će žalba biti saslušana ili ne. Tvrdeći se protiv njihovog izručenja SAD-u, šest žalilaca je tvrdilo da je rizik od zatvora u Sjedinjenim Državama (sa posebnim navođenjem dugotrajne izolacije u ozloglašenom saveznom zatvoru u Koloradu, ADX Florence – također predmet oba junsko ročište u Senatu i nedavna tužba za građanska prava pokrenuto od strane zatvorenika koji tamo navode kršenja ljudskih prava) bi prekršilo njihovo pravo iz člana 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima da „ne budu podvrgnuti mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju“. Presuđujući apelantima, ECHR je u svojoj presudi od 10. aprila tvrdio da je izolacija u američkom zatvoru Supermax “relativna” i da će postati kršenje člana 3 EKLJP (koji zabranjuje mučenje), samo ako se produži na neodređeno vrijeme.
Intervencija treće strane Evropskom sudu za ljudska prava u ovom predmetu zajedno su 2010. godine podnijeli INTERIGHTS, Reprieve, Američka unija za građanske slobode i National Litigation Project Yale Law School, tvrdeći da „U.S. Pravna zaštita protiv zlostavljanja u zatvoru je manja od one predviđene članom 3. EKLJP.” Nadalje, „tvrdi se da je svaka zaštita koju će aplikanti dobiti prema američkom zakonu u najboljem slučaju spekulativna. U protekle dvije decenije zabilježen je snažan trend ograničavanja pristupa zatvorenika sudovima u cjelini i ograničavanja sudskog nadzora, posebno u odsustvu otvorenih fizičkih povreda. Štaviše, američki Ustav pruža malo stvarne zaštite od dokumentovanih štetnosti produžene senzorne i socijalne deprivacije... U meri u kojoj Sjedinjene Države sugerišu da će podnosioci predstavke biti adekvatno zaštićeni administrativnom revizijom, evidencija u slučajevima koji uključuju ADX Florence je da takvi postupci su uglavnom iluzorni.”
U ovom intervjuu razgovaramo s Hamjom Ahsanom i Avivom Stahl – dvije londonske aktivistkinje koje rade na ovom slučaju. Aviva Stahl radi kao istraživač u Sjedinjenim Državama CagePrisoners.com, organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Londonu koja je posvećena odbrani sudskih prava zatvorenika u ratu protiv terorizma. Njen trenutni rad fokusiran je na kriminalizaciju muslimanskih zajednica na američkom tlu, i oslanja se na paralelna prošla iskustva drugih zajednica boja. Ona također pomaže u vođenju programa za dopisivanje u Britaniji koji povezuje ljude preko zatvorskih zidova, s ciljem izgradnje odnosa zasnovanih na solidarnosti i međusobnoj podršci.
Umjetnik i kustos po profesiji, Hamja Ahsan je mlađi brat apelanta Syed Talha Ahsana i vođa Free Talha Ahsan kampanje. Izjavljujući da Talha Ahsan, pjesnikinja i spisateljica britanskog porijekla sa Aspergerovim sindromom, koja je zatvorena od 2006. godine, "zaslužuje slobodu ili pravično suđenje u UK", www.freetalha.org detaljima kako je „Talha Ahsan uhapšen u svom domu 19. jula 2006. kao odgovor na zahtjev SAD-a prema Zakonu o ekstradiciji iz 2003. koji ne zahtijeva predstavljanje bilo kakvih prima facie dokaza. On je u SAD optužen za krivična djela povezana s terorizmom koja su nastala kao posljedica navodne umiješanosti u Azzam seriju web stranica u periodu od 1997. do 2004. godine, od kojih se jedna nalazila na serveru u Americi. Britanska policija ga nikada nije uhapsila ili ispitala, uprkos tome što je izvestan broj muškaraca iz njegovog lokalnog područja u decembru 2003. godine zbog sličnih optužbi. Svi su pušteni bez optužnice. Jedan od njih, Babar Ahmad, kasnije mu je Metropolitan policija nadoknadila 60,000 funti nakon građanskog postupka u martu 2009. za nasilno fizičko zlostavljanje tokom njegovog hapšenja. To su dokazi iz ovog incidenta koji su činili osnovu za Talhino hapšenje dvije i po godine kasnije."
U ovom intervjuu, Ahsan i Stahl raspravljaju o izuzetnoj važnosti predstojeće presude Velikog vijeća na ličnom nivou za šest žalilaca koji se bore protiv njihovog izručenja, kao io širem značaju ove presude za sve američke zatvorenike i zajednice širom svijeta koje su na meti SAD-a. ' takozvani "rat protiv terorizma". Među mnogim istaknutim aktivistima za ljudska prava koji govore je Američki pisac Noam Chomsky, koji tvrdi da "uz naglo pogoršanje zaštite elementarnih građanskih prava u SAD-u, niko ne bi trebao biti izručen zemlji po optužbama za navodni terorizam...zatvori i zatvorski sistem u Sjedinjenim Državama su međunarodni skandal", i “plitke optužbe koje se izbjegavaju” u Ahsanovom slučaju “snažno potvrđuju taj zaključak”.
Robert H. Kralj Angole 3, pušten 2001. nakon 29 godina u samici, nedavno se susreo s Ahsanom i Stahlom (pročitajte Stahlov intervju OVDJE) while na turneji po Velikoj Britaniji sa Amnesty International, kao dio njihove kampanje koja zahtijeva hitno oslobađanje Alberta Woodfoxa i Hermana Wallacea iz Angole 3 iz samice, gdje su sada već više od 40 godina (potpišite peticiju Amnestyja OVDJE).
Angola 3 Vijesti: Hamja, kako je Talhino hapšenje uticalo na tebe i tvoju porodicu?
Hamja Ahsan: Slučaj je izuzetno uznemirujući i uznemirujući. U februaru 2006. policija je došla i izvršila raciju u našoj porodičnoj kući po nalogu Sjedinjenih Država. Ni ja, ni moj brat, ni moja ostarjela majka ili otac, nikada nismo bili u Sjedinjenim Državama. Kako je strana država mogla doći i tako upasti u moju kuću?
Policija je uzela sve – moj dnevnik, mobilni telefon, moju kolekciju CD-a, nećakove crtane filmove, moju kameru, moje univerzitetske umjetničke radove i smiješno, uzeli su mi čak i PlayStation 2 memorijsku karticu. Šest godina kasnije, osim naših kompjutera (koji su sutradan vraćeni sa svim netaknutim sadržajem), nismo dobili ništa nazad, uprkos glasnom uvjeravanju da hoćemo. Ako je na tim kompjuterima bilo nečeg opasnog ili inkriminišućeg, zašto bi oni bili vraćeni netaknuti? I danas koristimo te kompjutere.
Moji roditelji su prosječni azijski roditelji srednje klase – često su pretjerano zabrinuti za školske ocjene i stereotipno pokazuju malo emocija. Sada se redovno rasplakavaju u javnosti i medijima. Julia O’Dwyer, majka britanskog studenta Richarda O’Dwyera, koji se također bori protiv njegovog izručenja u SAD, kaže da je to kazna za cijelu porodicu, a vi ste kažnjeni prije nego što budete proglašeni krivim.
Tokom ovih posljednjih šest godina živjeli smo u neizvjesnosti i strahu. Nisam mislio da će pritvor bez optužbe, suđenja ili dokaza trajati ovako dugo.
A3N: Možete li nam, molim vas, reći ko je vaš brat, Talha Ahsan, kao ljudsko biće i član vaše porodice?
HA: Talha je na dan hapšenja u julu imao razgovor za posao bibliotekara. Takav je on tip osobe, akademski tip bibliotekara. Dijagnostikovan mu je Aspergerov sindrom, slično kao u filmu Moje ime je Khan, koji je postao dio našeg rada na kampanji, i uzrok slavnog hakera Garyja McKinnona. Talha je objavljeni pjesnik koji je izazvao simpatije i priznanje mnogih drugih istaknutih romanopisaca, pjesnika i muzičara, uključujući Michaela Rosena, Shailja Patel, Tariq Mahmood, Zita Holbourne, Avaez Mohammad i Riz Ahmed. Dva najljepša djela napisana u prilog Talhi je romanopisac A.L. Kennedy u Guardianu (1,2).
Talha je prijetnja za američku i britansku javnost koliko i prosječan bibliotekar. Njegovu objavljenu knjigu poezije u zatvoru pokrenuo je A.L. Kennedy u Edinburgu 2011. godine i ona se stalno rasprodaje i mora se ponovo štampati. Mnogi ljudi su dirnuti njegovim riječima, a mladi filmaš je snimio dokumentarac o njegovoj zatvorskoj poeziji pod nazivom “Izručenje”. Kao i mnogi drugi koji mu pišu, Amrit Wilson, dobitnik nagrade Martin Luther King, rekao je da je, uprkos njenim razlikama u godinama, vjeri i spolu, kroz prepisku otkrila da je on duboko brižna osoba.
Uprkos psihološkoj muci zbog pritvaranja bez suđenja, on uspijeva da brine o drugim britanskim uzrocima kao što su smrt crnaca u policijskom pritvoru i ekološka pitanja.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati