Dio odluke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Bushove administracije da puste Argentinu da stane pred zid prošle jeseni uključivao je njihovu kalkulaciju da bi se argentinski slom mogao bezbedno obuzdati. Otišli su toliko daleko da su cijepili Brazil - najveću ekonomiju Latinske Amerike - protiv moguće zaraze pojačavanjem zajma od više milijardi dolara. To nije bio prvi put da su 'W' i MMF potpuno pogriješili.
Proteklih nekoliko sedmica svjedočili smo dramatičnom širenju ne samo ekonomske krize već i narodne borbe na susjedni Urugvaj, Paragvaj, Peru i Brazil. Osim toga, politička nestabilnost u Boliviji, Ekvadoru i Venecueli dala je novi podsticaj društvenim pokretima. Latinska Amerika trenutno kipi od gneva protiv sopstvenih vladara i od mržnje prema američkom imperijalizmu.
Pobjede protiv privatizacije
Od kraja vojne diktature 1985. Urugvaj je predstavljao jedno od najstabilnijih društava u Latinskoj Americi. Svoj prosperitet umnogome duguje takozvanom argentinskom 'čudu' s početka i sredine 1990-ih. Ali ovog juna zemlja je uzavrela u znak protesta. Bliske veze sa Argentinom koje su nekada koristile Urugvaju počele su da truju njegovu ekonomiju.
Konfiskacija dolarskih računa u Argentini ozbiljno je oštetila glavnu turističku industriju Urugvaja ovog ljeta (zime u SAD-u) - toliko da je bruto domaći proizvod Urugvaja pao deset posto između januara i marta 2002. Poverenje investitora je, štaviše, isparilo. Moody's 'rizik zemlje' za strane investicije u Urugvaju zadržao se na 200 poena tokom argentinske pobune prošlog decembra. Povjerenje je danas toliko nisko da je rizik zemlje Urugvaja skočio na 1,250 bodova.
Urugvajska vlada je 20. juna bila primorana da napusti svoj valutni odbor i stavi svoj pezos - koji je zatim pao za 10 posto za dva dana. Ekonomska destrukcija pokrenula je višednevne proteste u kojima su desetine hiljada marširali u argentinskom stilu protiv vlade cacerolazos (demonstracije udaranja u lonac).
Od sredine maja do početka juna, masovne borbe paralizirale su Paragvaj i njegov glavni grad Asunción. Congreso Democratico del Pueblo (Narodni demokratski kongres)-koji se sastoji od 1,500 delegata iz glavnih seljačkih organizacija, radničkih sindikata, lijevih političkih stranaka, feminističkih i grupa beskućnika-pozvao je 15. maja na neograničenu masovnu mobilizaciju protiv planova koje je nametnuo MMF da privatizovati nekoliko banaka i javnih službi. Mobilizacija je takođe imala za cilj da zaustavi vladin predlog novog „antiterorističkog” zakona. Nakon tri sedmice intenzivnih obračuna, vlada se predala i odustala od privatizacije i represivnog zakonodavstva.
Druga spektakularna pobjeda protiv privatizacije dogodila se u Arequipi u Peruu sredinom juna. Predsjednik Alejandro Toledo, čiji je izbor prošle godine odrazio anti-neoliberalno raspoloženje u cijeloj zemlji, ipak se pokazao kao da nema kičme u poslovanju s MMF-om.
Ali kada je Toledo nedavno pokušao da sprovede privatizaciju električne energije u Arequipi, kako je zahtevao MMF, iznenada se našao suočen s jednim od najvećih masovnih pokreta u Peruu poslednjih godina. U organizaciji Frente Amplio CÃvico de Arequipa (Široki građanski front Arequipe), pokret je započeo 13. juna i brzo se proširio na gradove Puno, Tacna, Cuzco i Moquega.
Peruanska mobilizacija uključivala je blokade puteva, urbane barikade i borbe s policijom koje su rezultirale jednom smrću i 152 ranjenima samo u Arequipi. Nakon što proglašenje vanrednog stanja nije uspjelo ugušiti proteste u regiji Arequipa, vlada Toleda je konačno pristala da odloži svoje planove privatizacije na neodređeno vrijeme.
Sudnji dan za Brazil
Kriza razmjera koja potencijalno može parirati onima iz prošle godine u Argentini sada vreba na horizontu za Brazil.
Unutrašnji i vanjski dug Brazila porastao je na 55 posto BDP-a. Njeni glavni dužnici za unutrašnji i vanjski dug, za razliku od argentinskog, su brazilske institucije. U posljednja dva mjeseca kamatna stopa na kombinovani javni dug porasla je na 18.5 posto, uprkos stopi inflacije manjoj od 6 posto.
To znači da vlada plaća 12 posto stvarnih kamata, dok zemlje poput Meksika i Čilea plaćaju manje od 3 posto. Veliki dio brazilskog duga je također indeksiran na dolar, što podiže spektar viših kamatnih stopa i većeg udjela duga u odnosu na BDP. Očekuje se da će se Brazil suočiti sa neplaćanjem jednog ili oba svoja unutrašnja i spoljna duga u prvom kvartalu 2003. godine.
The real je pao na najnižu tačku u odnosu na dolar od svog osnivanja 1994. Strane investicije takođe usporavaju, pošto je rizik zemlje Brazila sada drugi nakon argentinskog u Latinskoj Americi i popeo se kao nigerijski. Ovo stvara gušenje osme najveće svjetske ekonomije. Scenario koji se krije je poznat: bijeg kapitala, opadanje valute i kolaps bankarskog sistema – sve to podstaknuto očekivanjem neplaćanja duga.
Povratak državnom teroru?
U Argentini su događaji dobili još jedan smrtonosni preokret. Izuzetno nepopularna vlada predsjednika Eduarda Duhaldea pribjegla je ubistvu 26. juna kako bi zastrašila demonstrante i zajamčila 'zakon i red' u cijeloj zemlji. Dvoje mrtvih, 90 ranjenih i blizu 200 uhapšenih u Buenos Airesu predstavljali su ravnotežu državnog terora nakon napetog dana borbe između piqueteros (nezaposleni radnici) i policija.
The piqueteros' prepoznatljiva taktika blokiranja puteva poznata je po svom mirnom karakteru. Ali kao 1,000 piqueteros pokušao da blokira most u radničkom predgrađu Buenos Airesa, policija je ničim izazvana pucala u masu. Broj mrtvih porastao je na 37 otkako su masovne demonstracije srušile vladu bivšeg predsjednika Fernanda de la Rúa prošlog decembra.
Dan nakon masakra, narodno ogorčenje navelo je 40,000 ljudi da protestuju zbog ubistava ispred Predsjedničke kuće na Plaza de Mayo. Ovaj pritisak i prijetnja još veće masovne reakcije natjerali su Duhaldea da smijeni šefa policije Buenos Airesa.
Ipak, šef policije je samo izvršavao naređenja. Početkom juna Duhalde je izjavio da će odgovoriti pojačanom represijom na gotovo svakodnevne marševe i mitinge koji imaju za cilj osuditi kapitulaciju vlade pred Međunarodnim monetarnim fondom. MMF je zatražio nove i oštrije mjere štednje kao uslov za ponovno pokretanje kredita usred argentinskog ekonomskog sloma.
Duhalde, koji je prekršio sva svoja obećanja da će se suprotstaviti MMF-u i američkim bankarima, ispunio je još jedno obećanje – da će biti oštriji s demonstrantima. Ironično, istog dana kada je Duhaldeova policija ubijala i sakatila argentinske radnike, njegov ministar ekonomije Roberto Lavagna bio je u Washingtonu, DC i vukao krave zvaničnicima MMF-a.
Ubrzo nakon Lavagninog povratka, Duhalde je najavio da će raspisati predsjedničke izbore za mart 2003. godine, šest mjeseci prije roka. Ovo vjerovatno ukazuje na to da je MMF pristao da obezbijedi dovoljno novca da pomogne držanju međunarodnih kreditora Argentine na odstojanju, ali znatno manje nego što je potrebno za saniranje masovne gladi i nezaposlenosti
Ubistva od 26. juna predstavljaju samo početak jačanja nasilja. Nezadovoljni izgladnjivanjem stanovništva do smrti, argentinski vladari nisu ostavili nikakvu sumnju da će prebiti ili ubiti sve one koji pokušaju da izazovu sistem.
Proces klasne polarizacije i razvoj potencijalno revolucionarnog preokreta nastavljaju se odvijati čak i pred suočenjem s represijom. Druge masovne demonstracije u znak protesta protiv vladinih ubistava održane su tokom prve sedmice jula. Već krajem juna, bivši predsjednik Carlos Menem – koji se zalaže za punu dolarizaciju argentinske ekonomije – rekao je novinarima da su 'ulice Argentine pune marksista'.
Duhaldeov sadašnji ministar vanjskih poslova, Carlos Ruckhauf, također je krajem juna održao govor od koga se diže kosa za kosu pred visokim oficirima zračnih snaga. Podsjetio je da je sredinom 1970-ih bio ministar u vladi koji je potpisao zakon koji je postao osnova argentinskog 'prljavog rata' i 'kampanje protiv terorizma'. Više od 30,000 ljevičarskih militanata je ili ubijeno ili 'nestalo' tokom prljavog rata. Ruckhauf je uvjeravao oficire zračnih snaga da će ponovo potpisati takav zakon - "bez ikakvog oklijevanja" - ako se ponovo pojave "teška vremena".
U ovoj klimi, jedinstvo među snagama koje se suprotstavljaju Duhaldeovoj vladi i politici američkog imperijalizma postalo je posebno važno. Borba za izbacivanje Duhaldea i odbacivanje jarma MMF-a može se samo intenzivirati. Takođe bi trebalo da sadrži planove za organizovanu samoodbranu.
Izborni barometar
Duhalde se neće kandidovati na martovskim izborima - bez sumnje pametna odluka s obzirom da je njegov rejting pao na 8 posto početkom jula. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da su Elisa Carrió, progresivna kongresmenka, i Luis Zamora, ljevičarski kongresmen i bivši vođa nekada utjecajnog argentinskog trockističkog Movimiento al Socialismo (MAS), udobne kandidate ako izbori budu održani ovog ljeta.
Menem, bivši predsjednik koji je najviše učinio za provedbu destruktivne neoliberalne ekonomske politike 1990-ih, i Carlos Reutemann, bivši trkač Formule 7 i sadašnji guverner države Santa Fe, bili su izjednačeni sa po XNUMX posto. Reutemann je preferirani kandidat SAD-a
U Boliviji su nedavni predsjednički izbori pokazali zapanjujući napredak za seljake i seljake cocalero (uzgajivač koke) vođa Evo Morales i njegov Movimiento al Socialismo. Dok su dva vodeća kandidata iz establišmenta dobila po 22 posto glasova, Morales je dobio iznenađujućih 21 posto. Novoizabrani bolivijski kongres odrediće ko će biti novi predsednik u avgustu, tako da je malo verovatno da će Morales na vlast doći parlamentarnim putem. Ipak, veličina Moralesovog glasa signalizira jasnu radikalizaciju u bolivijskoj politici.
Značajno vodstvo koje u anketama ima Luis Inacio Lula da Silva, predsjednički kandidat Partido dos Trabalhadores (PT, Radnička partija), dolijeva ulje na vatru ekonomske neizvjesnosti u Brazilu. Volstrit i MMF percipiraju Lulu kao nekoga ko će vjerovatno povećati državnu potrošnju. Kako bi smirio strahove investitora, Lula je obećao međunarodnoj finansijskoj zajednici da će servisirati vanjski dug i poštovati fiskalnu odgovornost.
Lula i PT takođe podržavaju učešće Brazila u Zoni slobodne trgovine Amerike (FTAA) koju predvode SAD. Ipak, velika brazilska kampanja protiv FTAA u narednih nekoliko mjeseci trebala bi kulminirati narodnim plebiscitom o FTAA u septembru. Prije tri godine na sličnom plebiscitu o otkazivanju plaćanja vanjskog duga dato je 6 miliona glasova – uz 95 posto glasova za potpuno odbijanje duga. Investitori strahuju da bi rezultati FTAA plebiscita mogli pritisnuti Lulu da se vrati ka opreznijoj poziciji po pitanju ekonomske integracije hemisfere.
Drugi događaji širom Latinske Amerike otkrili su dokaze široko rasprostranjene političke nestabilnosti. Meksički predsjednik Vicente Fox je 20. juna priznao da krize u Argentini i Brazilu počinju da pogađaju Meksiko. Ministar finansija Ekvadora podnio je ostavku 23. juna, uhvaćen u skandal s podmićivanjem.
Početkom jula, jedan odred vojnika razmijenio je vatru sa pripadnicima nacionalne policije u Gvatemali tokom epizode koja je umiješala vojsku u nedavne otmice. Očigledno su vojnici došli da pokupe novac za otkupninu. Incident je javno razotkrio prazninu takozvanog 'mirovnog procesa' u kojem korupcija vlade i vojske efektivno blokira političke reforme.
U međuvremenu, Kostarika je potpisala sporazum sa SAD o otvaranju Međunarodne policijske škole (Escuela Internacional de PolicÃa) pod kontrolom SAD-a kao sredstva za jačanje latinoameričkih oružanih snaga.
Možda najzlokobnija pojedinačna slika koja se pojavila proteklih sedmica bila je slika koja je emitovana preko latinoameričkih televizijskih stanica i Univisión maskiranog desničarskog paravojnog komandosa koji obećava da će započeti kontra rat s ciljem svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Venecuele Huga Chaveza. Ova izjava slijedi nakon neuspjelog puča protiv Chaveza koji su izveli desničarski poslovni lideri i generali - uz odobrenje i podršku američke ambasade i CIA-e. To sigurno ukazuje na potez Bushove administracije da otvori vojnu, kao i političku strategiju da se riješi Chaveza.
Nema sumnje da je velika američka imperijalistička ofanziva u toku u Latinskoj Americi, koju predvode Plan Kolumbija, MMF i FTAA. To čini još jedan razlog više zašto je izgradnja antiimperijalističkog pokreta ovdje kod kuće potrebnija nego ikad.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati