DEMONSTRATORI su sredinom februara uzdrmali vladu bolivijskog predsjednika Gonzala Sancheza de Losade u izlivu bijesa zbog novih napada na njihov životni standard.
Pobuna na ulicama La Paza, Cochabamba i drugih gradova počela je dva dana nakon što je Sanchez de Losada odredio povećanje poreza na dohodak za 12.5 posto za radnike koji zarađuju četiri minimalne plaće. U zemlji koja je razorena nezaposlenošću - procjene nezaposlenosti kreću se i do 80 posto - novi porez bi uništio radnike s punim radnim vremenom tako što bi odbitke od plate podigao na više od 30 posto.
Kada su Bolivijci saznali da se iza vladine uredbe krije plan 'strukturnog prilagođavanja' Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), progovorili su u znak protesta. Sanchez de Losada je rekao da je porez neophodan da bi se ispunio zahtjev MMF-a da Bolivija smanji državni deficit. Mnogima je predsjednik izgledao kao lakej međunarodnih bankara.
U nasilnim sukobima u danima koji su uslijedili u La Pazu, Cochabambi i drugdje poginule su 33 osobe, a 170 je ranjeno. Nakon što je odgovorio gvozdenom represijom, Sanchez de Losada je pokušao spasiti svoju kožu, stavljajući omraženi porez na čekanje i obećavajući da će zadržati kupovnu moć radničkih plata. Kasnije je zatražio ostavke iz cijelog svog kabineta. Ali da li će ova kombinacija represije i ustupaka spasiti njegovo predsjedništvo, otvoreno je pitanje.
Ulične borbe izbile su u utorak, 11. februara. Policija La Paza napustila je posao uveče nakon što je čula da će dobiti povišicu od samo 2.2 posto – ni približno dovoljno da nadoknadi novi porez. Tražili su ukidanje poreza i povećanje plata za 40 posto. Vatrogasci iz La Paza, kao i policija u gradovima Cochabamba i Santa Cruz de la Sierra, pridružili su se akciji posla kasnije te noći.
Sljedećeg dana, marš srednjoškolaca iz Colegio Fiscal Ayacucho de La Paz pokrenuo je događaje koji su izveli desetine hiljada Bolivijaca na ulice. Dok su studenti protestirali ispred predsjedničke palate na Plaza Murillo u La Pazu, vojna policija unutar palate upotrijebila je suzavac protiv njih. Studenti su odbili da se raziđu i bacali su kamenje na vojnike.
Bombardovani sa još plinskih kanistera, studenti su se povukli na ugao ulice koji kontroliše pobunjena gradska policija. Kako je vojna policija napredovala u potjeru, gradska policija je sklonila učenike i uzvratila vatru prvo suzavcem, a potom i bojevom municijom.
Prozori u predsjedničkoj palati u blizini kancelarije Sančeza de Losade bili su poprskani mecima dok se skrivao unutra. Mase ljudi uskočile su u sukob na strani studenata i gradske policije, tražeći ostavku Sancheza de Losade i njegovog potpredsjednika i kabineta.
Demonstranti su zapalili tri vladine zgrade u La Pazu, kao i sjedište dvije političke stranke koje čine vladajuću koaliciju Sancheza de Losade. U centru grada su opljačkane poslovne zgrade i neka lokalna preduzeća.
U El Altu, najsiromašnijem dijelu većeg gradskog područja La Paza, demonstranti su zapalili gradsku vijećnicu, carinarnicu i fabriku Coca-Cole. U gradu Cochabamba - bastionu otpora Bolivije politici štednje - uhapšeno je 200 ljudi, a aktivisti su blokirali puteve, ometajući saobraćaj između njihovog grada i tropske prijestolnice Santa Kruza.
Do srijede kasno, širom zemlje mobilizirana su oklopna vozila koja su prevozila vojnike sa obojenim licima i pričvršćenim bajonetima. U 4 sati Sanchez de Losada je najavio da će povući prijedlog poreza iz Kongresa.
Ali generalni štrajk koji je ranije sazvala Konfederacija bolivijskih radnika (COB) nastavio se prema rasporedu u četvrtak ujutro – radnici su zahtijevali da Sanchez de Losada napusti funkciju.
Poreska pobuna se temelji na borbi protiv MMF-a, Svjetske banke i neoliberalnog ekonomskog programa Washingtona - koji datira još od velike pobjede protiv privatizacije vode u Cochabambi tokom proljeća 2000. Od tada Bolivijom upravljaju tri predsjednika, ali svaki je izgubio još više legitimitet.
Februarska pobuna može samo dodatno diskreditovati vladu koja stavlja MMF – i interese bolivijskih i transnacionalnih kapitalista – ispred očajničkih potreba većine.
Sanchez de Losada obećava 'ljubazniji, nježniji' tempo štednje nakon pokolja. Čak je i MMF ublažio svoj zahtjev za smanjenjem deficita – kako bi olakšao vladi da se 'krene u pravom smjeru' bez izazivanja novih protesta.
Ali politički zamah je očito na strani poreskih demonstranata, uzgajivača koke, pokreta autohtonih naroda, te zaposlenih i nezaposlenih – svih onih koji su posljednjih mjeseci ustali protiv sistema koji ne nudi ništa osim bijede i nepravde.
Vlada i MMF se cjenkaju oko vremena za pregrupisavanje. Trenutak da se krene u borbu protiv njih je sada.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati