“Boksiranje kompasa” je stari nautički izraz za lociranje tačaka na magnetskom kompasu kako bi se odredio kurs. Sa promenljivim vetrovima koji ovih dana duvaju iz Vašingtona, zemlje širom Azije i Bliskog istoka boksuju kompas i ponovo procenjuju tradicionalne neprijatelje i stare saveze.
Indija i Pakistan su vodili tri rata u proteklih pola stoljeća, i oba imaju nuklearno oružje na okidaču. Ali dvije zemlje su sada dio sigurnosne i trgovinske organizacije, Šangajske organizacije za saradnju (SCO), zajedno s Kinom, Rusijom i većinom zemalja centralne Azije. Nakon nedavnih izbora u Pakistanu, Islamabad Strani ministar, Shah Mehmood Qureshi, pozvao je na "neprekidan nastavak dijaloga" sa New Delhijem kako bi se riješili sukobi i uspostavili "mir i stabilnost" u Afganistanu.
Novi premijer Pakistana, Imran Khan, je a kritičar američkog rata u Afganistanu i posebno se protivio upotrebi američkih dronova za ubijanje pobunjenika u Pakistanu.
Rusija se obratila talibanima, koji su prihvatili poziv za mirovni pregovori u Moskvi 4. septembra kako bi se okončao 17-godišnji rat. Prije tri decenije talibani su obarali ruske helikoptere raketama Stinger američke proizvodnje.
Turska i Rusija imaju složio se povećati trgovinu i tražiti političko rješenje za okončanje rata u Siriji. Turska je takođe obećala da će ignorisati sankcije Vašingtona Rusiji i Iranu. Prije manje od tri godine, turski ratni avioni oborili su ruski bombarder, Ankara je osuđivala Iran, a Turska je naoružavala i podržavala islamske ekstremiste koji pokušavaju srušiti vladu Bašara al Asada.
Nakon godina napetosti u Južnom kineskom moru između Kine i niza zemalja jugoistočne Azije, uključujući Vijetnam, Filipine, Tajvan, Maleziju i Brunej, Peking je 2. avgusta objavio "proboj" u razgovorima između Kine i Asocijacije nacija jugoistočne Azije (SEATO). Nakon godina galame— uključujući sučeljavanja između broda—Kina i SEATO održali su zajednički kompjuter pomorske igre 2-3. aug. Kina je takođe predložila kooperativan istraživanje nafte i gasa sa članicama SEATO-a.
Počevši od administracije Georgea W. Busha, SAD su pokušavale namamiti Indiju u savez sa Japanom i Australijom – kvadrilateralnim sigurnosnim dijalogom ili "četvorka"— izazivati Kinu u Južnom kineskom moru i Indijskom okeanu. Amerikanci su zatvorili oči pred Indijskim kršenjem Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i odustali od zabrane prodaje oružja New Delhiju. Pentagon čak preimenovana svoju pacifičku komandu, „Indo-pacifičku komandu” da bi odražavala zabrinutost Indije u Indijskom okeanu. SAD trenutno obučava indijske borbene pilote, a ovog ljeta održale su zajedničke pomorske manevre s Japanom i SAD-Malabar 18- u strateškom Malacca Straits .
Ali nakon aprilskog samita u Wuhanu između kineskog predsjednika Xi Jinpinga i indijskog premijera Narendre Modija, izgleda da se entuzijazam New Delhija za Quad ohladio. Nju Delhi je stavio veto da se Australija pridruži Malabarskim ratnim igrama.
Na junskom Shangri-La dijalogu održanom u Singapuru, Modi je rekao “Indija ne vidi Indo-pacifičku regiju kao strategiju ili kao klub ograničenih članova” i naglašeno izbjegao bilo kakvu kritiku ponašanja Kine u Južnom kineskom moru. S obzirom na to da su se indijske i kineske trupe upustile u šibice i tuče šakama u pograničnoj regiji Doklam, Modijevo ćutanje o kineskoj vojsci bilo je iznenađujuće.
Kina i Indija su nedavno uspostavile vojnu "vruću liniju", a Peking je smanjio carine na indijske proizvode.
Tokom sastanaka ŠOS-a, Modi i Xi su se sastali i razgovarali o saradnji na okončanju rata u Avganistanu. Indija, Pakistan i Rusija strahuju da će se ekstremizam u Afganistanu preliti preko njihovih granica, a njih tri su se udružile u nastojanju da obalu gore talibani kao bedem protiv rasta Islamske države.
Postoji i pritisak na izgradnju dugo odgađanog plinovoda Iran-Pakistan za prirodni gas koji će se na kraju završiti u Indiji kojoj nedostaje energije.
Indija je potpisala "Deklaraciju iz Qingdaoa" SCO-a, u kojoj se upozorava da je "ekonomska globalizacija suočena sa ekspanzijom jednostranih protekcionističkih politika", saopštenje usmjereno direktno na Trumpovu administraciju.
Modijeva vlada je također jasno stavila do znanja da se New Delhi neće pridružiti Američke sankcije protiv Irana i nastaviće da kupuje gas i naftu od Teherana. Indijska ministrica odbrane Nirmala Sitharaman također je rekla da će Indija ignorirati prijetnje SAD da će sankcionirati bilo koju zemlju koja posluje sa ruska industrija oružja.
Čak i takvog čvrstog saveznika kakav ima Australija razmišljanje o tome s kim se želi pridružiti u zapadnom Pacifiku. Australija je trenutno domaćin američkih marinaca i ogromne američke operacije prikupljanja obavještajnih podataka u Pine Gapu. Ali Kina je najveći trgovinski partner Canberre, a kineski studenti i turisti su važan izvor prihoda za Australiju.
Canberra je trenutno zaokupljena argumentima oko utjecaja Kine na politiku Australije, a postoji podjela u vanjskopolitičkom establišmentu oko toga koliko bi Australci trebali biti blisko povezani s Washingtonom, s obzirom na neizvjesnu politiku Trumpove administracije. Neki—poput stratega odbrane Hugh White— tvrde da „Amerika ne samo da ne uspeva da ostane dominantna sila, ona uopšte ne uspeva da zadrži bilo kakvu značajnu stratešku ulogu.“
Whiteova analiza je pretjerana. Sjedinjene Američke Države su najmoćnija vojna sila u regionu, a Pacifički basen i dalje je Vašington broj jedan trgovinski partner. U odnosu snaga, Canberra ne računa mnogo. Ali debata je interesantna i odraz da „azijski stožer“ Obamine administracije da Kinu spoji sa američkim saveznicima nije baš bio zakucavanje.
Naravno, može se napraviti previše od ovih preusmjeravanja.
Još uvijek postoje tenzije između Kine i Indije oko njihovih granica i konkurencije za Indijski okean. Mnogi Indijci ovo drugo vide kao „Mare Nostrum“ [„Naše more“], a New Delhi nabavlja podmornice i površinske letjelice da ga kontroliše.
Međutim, budući da oko 80 posto kineskih zaliha energije prolazi kroz Indijski okean, Kina je zauzeta izgradnjom luka u Pakistanu, Šri Lanki i Džibutiju kako bi zaštitila te rute.
Indija je nedavno testirala dalekomet ICBM— Agni V — koji ima kapacitet da udari po Kini. Indijci tvrde da projektil ima domet od 3000 milja, ali Kinezi kažu da može pogoditi ciljeve udaljene 5000 milja, ugrožavajući tako većinu kineskih naseljenih centara. Budući da je Pakistan već u dometu indijskih projektila srednjeg dometa, Agni V je mogao biti razvijen samo za gađanje Kine.
Indija je također jedna od rijetkih zemalja u regionu koja ne podržava ogroman broj Kine “Jedan pojas, jedan put” infrastrukturna inicijativa za povezivanje Azije, Južne Azije, Centralne Azije, Bliskog istoka i Evrope u ogromnu trgovinsku mrežu.
Određeni broj ovih diplomatskih inicijativa i ponovnog usklađivanja lako bi mogao propasti.
Pakistan i Indija bi se mogli posvađati oko Kašmira, a rješavanje situacije u Afganistanu diplomatski je ekvivalent odvezivanju Gordijevog čvora. Talibani su prihvatili ruski poziv, ali su ga Amerikanci odbili. Isto tako ima i vlada u Kabalu, ali to bi se moglo promijeniti, posebno ako Indijci potisnu avganistansku vladu da se pridruži pregovorima. Sama činjenica da su talibani pristali na pregovore s Kabalom, međutim, predstavlja pomak, a budući da gotovo svi u regiji žele da se ovaj dug i užasan rat završi, inicijativa teško da je mrtvo slovo na papiru.
Tamo ima i drugih grebena i plićaka.
Turska i Rusija još uvijek nemaju povjerenja jedna u drugu, a dok se Iran trenutno nalazi na istoj strani sa Moskvom i Ankarom, ni među njima nema izgubljene ljubavi. Ali Iranu je potreban način da spriječi Trumpove sankcije da uguše njegovu ekonomiju, a to znači da odbaci svoje istorijske sumnje u Tursku i Rusiju. Obje zemlje kažu da se neće pridržavati američkih sankcija, a Rusi čak razmišljaju o uspostavljanju kreditnog sistema za obilaznica korištenje dolara u bankarstvu.
Evropljani su već podložni američkim sankcijama, ali SAD i Evropska unija nisu jedine igre u gradu. Organizacije poput SCO-a, SEATO-a, zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) i Mercosur iz Latinske Amerike stvaraju nezavisne polove moći i utjecaja, i dok SAD imaju ogromnu vojnu moć, one više ne mogu diktirati šta druge zemlje odlučuju o stvarima poput rata i trgovine.
Iz kojeg će pravca na Ruži kompasa duvati vjetrovi iz Washingtona, teško je jasno, ali sve više zemalja zacrtava vlastiti kurs.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Conn, SEATO dissolved in 1977. ASEAN took over most of its useful functions in 1967. I think you may have misinterpreted Hugh White’s comments – his key point is that Australia can no longer rely on the U.S. as an ally, and in fact Australia’s too-close relationship with the U.S. is seriously hampering its tentative endeavours to build new multi-lateral relationships within the “Indo-Pacific” region that could provide better security than the useless ANZUS treaty. Tiny New Zealand recognised in 1986 that ANZUS did not serve its strategic interests well.