Ove sedmice sponzoriram zakon u Kongresu Sjedinjenih Država koji će okončati američko vojno učešće u Libiji iz sljedećih razloga:
Prvo, rat je ilegalan prema ustavu Sjedinjenih Država i našem Zakonu o ratnim ovlastima, jer samo američki Kongres ima ovlaštenje da objavi rat, a predsjednik nije mogao pokazati da se SAD suočavaju s neposrednom prijetnjom od Libije. Predsjednik je čak ignorirao svoje glavne pravne savjetnike u Pentagonu i ministarstvu pravde koji su insistirali da mu je potrebno odobrenje Kongresa prije bombardiranja Libije.
Drugo, rat je dospio u ćorsokak i ne može se dobiti bez raspoređivanja kopnenih trupa NATO-a, što je zapravo invazija na Libiju. Čitava operacija je od početka bila užasno nepromišljena. Dok NATO podržava opoziciju sa sjedištem u Bengaziju (koja se nalazi na naftom bogatom sjeveroistoku), malo je dokaza da opozicija ima podršku većine Libijaca. Vodeća opoziciona grupa, Nacionalni front za spas Libije (koju je navodno podržala CIA 1980-ih), nikada nije smjela pokrenuti oružani građanski rat protiv vlade da nije imala šanse bez masovne zračne kampanje NATO-a i uvođenje NATO trupa. Njihove nepromišljene akcije, ohrabrene zapadnim političkim, vojnim i obavještajnim interesima, stvorile su humanitarnu krizu koja je tada korištena za opravdanje NATO ratne kampanje.
Treće, Sjedinjene Države si to ne mogu priuštiti. Predviđa se da će američki troškovi misije uskoro dostići više od milijardu dolara, a mi smo već uključeni u masovno smanjenje državnih službi za naše ljude.
Nije iznenađujuće da većina republikanaca, demokrata i nezavisnih smatra da SAD ne bi trebalo da budu uključene u Libiju.
Ovaj rat je pogrešno vođen. Invazija bi bila katastrofa. NATO je već izmakao kontroli, koristeći mandat UN-a koji omogućava zaštitu civila kao slab izgovor za neovlašćenu misiju promjene režima putem masovnog nasilja. U pravednom svijetu, komandant NATO-a bi se smatrao odgovornim za svako kršenje međunarodnog prava. Kao sredstvo za nastavak građanskog rata, članica NATO-a Francuska i koalicioni saveznik Katar priznali su isporuku oružja Libiji, što je otvoreno kršenje embarga Ujedinjenih naroda na oružje.
Na kraju, najveća žrtva ove igre nacija bit će legitimitet UN-a, njegovih rezolucija i mandata, te međunarodna vladavina prava. Ovaj uslov mora biti obrnut. Zabrana isporuke oružja Libiji mora biti sprovedena, a ne potkopana od strane NATO zemalja. SAD sada moraju prekinuti svoju nezakonitu i kontraproduktivnu podršku vojnoj rezoluciji.
Američki Kongres mora djelovati kako bi ukinuo sredstva za rat jer u Libiji nema vojnog rješenja. Ozbiljni pregovori za političko rješenje moraju početi da se okonča nasilje i stvori okruženje za mirovne pregovore kako bi se ispunile legitimne, demokratske težnje naroda. Političko rješenje će postati održivo kada opozicija shvati da je promjena režima privilegija libijskog naroda, a ne NATO-a.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati