Occupy Wall Street se ne bavi nekretninama, a njegovo signalno postignuće nije bilo okupljanje drhtavih spavača u parku. Visina koju su demonstranti zauzeli nije arhipelag parkova u Americi, već nacionalna agenda. Pokret je usadio ekonomsku nejednakost u svijest nacije i bilo kojem gradonačelniku ili policiji bit će teško da je istisnu.
– Nikolas Kristof, New York TimesNovembar 20, 2011
Gvozdeni zakon
Vladini agenti i sluge bogatih gospodara zadržavaju pravo da brutalno napadnu narodne proteste kada i tamo gdje demokrate preuzimaju nominalni autoritet ne manje nego gdje i kada republikanci zauzimaju najviše izabrane funkcije.[[1]]. Gvozdeni nenavedeni zakon drži preko oplakane „polarizacije“ američkog jednoipopartijskog sistema. U redu je, smatra ovaj zakon, pozivati na više slobode i demokratije u zvanično označenim neprijateljskim i nesavezničkim državama kao što su bivši Sovjetski Savez, Kina, Venecuela i Iran (danas). Ali Amerikanci koji kod kuće dovode u pitanje neizabrane i međusobno povezane diktature novca i imperije nacije, bolje je da se pripreme za napad kada uspiju dobiti podršku naroda. Ako vlasti smatraju da su standardne metode ismijavanja, osuđivanja i nestajanja medija (nevidljivost) nedovoljne za poraz domaćih neslaganja, bolje bi bilo onima koji bi demokratiju u „domovinu“ (u najmanju ruku otkrivajući izraz) odozdo prema gore imali pazite na noćne jahače 21st veka policijska država. Oni se mogu suočiti licem u lice (pa, licem u lice vizir Darth Vadera) s visokotehnološkim palicama dobro hranjene desne ruke američke vlade, koja postaje sve jača uprkos (i u skladu s) neoliberalnom gladovanju “ lijeva ruka države” (Pierre Bourdieu) – dijelovi javnog sektora koji pomažu i podržavaju obične ljude..
Vojna policija u domovinskim gradovima kojima upravljaju demokrate i na liberalnim kampusima
Držanje željeznog zakona pokazalo se u nedavnoj represiji oružanih snaga nad Pokretom Occupy u brojnim gradovima kojima većinski upravljaju demokrate i na vanjsko liberalnom Univerzitetu u Kaliforniji. Napad koji je privukao najveću nacionalnu pažnju dogodio se u parku Zucotti na Menhetnu, mestu rođenja i epicentru nacionalnog i globalnog pokreta protiv ekonomske nejednakosti otkako su demonstranti Okupirajmo Wall Street prvi put preuzeli taj prostor 17. septembra 2011. Bila je to ružna stvar. Iskaz očevidaca iz Naked Capitalism blog prošlog utorka sugerira totalitarnu državu koja djeluje po nalogu 001-postotnog finansijskog poglavara koji je postao gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg (nezavisni koji nominalno predsjeda pretežno demokratskim gradom) – dvanaeste najbogatije osobe u Sjedinjenim Državama , sa neto vrijednošću od 19.5 milijardi dolara:
“Područje oko Zuccotti parka sinoć je bilo podvrgnuto izolaciji od 9. septembra zbog mirnih, zakonitih protesta malog broja ljudi... Na snazi su bila ograničenja na nivou vanrednog stanja. Podzemne željeznice su zatvorene. Lokalnim stanovnicima nije bilo dozvoljeno da napuštaju svoje zgrade. Ljudima je bilo dozvoljeno da uđu u prostor samo ako su pokazali ličnu kartu sa adresom u „haubi“. Pristup medijima bio je ograničen na one sa zvaničnim novinarskim akreditivima, što je gotovo sigurno mala manjina onih koji su željeli izvještavati o obračunu ( puta’ Blog Media Decoder kaže da novinari opisuju taktiku kao zamračenje medija). ..čitajući razne vijesti, čini se da su ih držali daleko od stvarne konfrontacije (na primjer, prijavljeno korištenje suzavca od strane okupatora u onome što je nekada bila kuhinja, kao i odvojeni izvještaji o upotrebi biber spreja i pendreka ). Novinski helikopteri su prisilno sletjeli. Od 10 ujutro, čitalac Wentworth je izvijestio da su policijski helikopteri bili na snazi i zujali u donjem dijelu Manhattana.” [[2]].
Na zapadnoj obali, otprilike u isto vrijeme i kasno u kasnu noć, policija iz Oaklanda i okolnih jurisdikcija istjerala je okupatore iz centra Oaklanda suzavcem, "nesmrtonosnom municijom" (vreće za pasulj i gumeni meci) i blic- granate za potres mozga. Odvjetnik za građanska prava Grada Oaklanda Dan Siegel podnio je ostavku na svoj položaj u gradu nakon što je donesena odluka o pokretanju druge racije na Occupy Oakland od strane njegovog nekadašnjeg prijatelja sa Univerziteta Kalifornije u Berkeleyju, "progresivnog" demokratskog gradonačelnika Oaklanda Jean Quana. Prvi napad koji je naredio Quan stavio je vojnog veterana na intenzivnu njegu, a zaštitar ga je opisao jezivim riječima koji je 100. oktobra promatrao ogromnu policijsku juriš na 25-tinjak mirnih okupatora nalik nacistima.th:
“Bilo je zastrašujuće vidjeti…bilo je samo toliko policajaca…broj je bio nevjerovatan….postrojili su se skoro kao u falangi, na ulici, a onda su se uselili….Lijetali su helikopteri i sa dugim svjetlima logori…grede su se kretale na sve strane…u tim kampovima je bilo mladih ljudi i djece, dojenčadi u mnogim šatorima i ovo je jednostavno, izgledalo je kao da je ovo potpuno van situacije….pucali su u suzavac u sredinu logora, a u tom trenutku ispred, na ulazu, na uglu su bili poredani kontejneri jer su okupatori pokušavali da se povinuju novim propisima koje im je dao grad Oakland... .policija je te kontejnere pomerila u stranu i onda je prešla na sledeću fazu zauzimanja barikada i njihovog rušenja. A onda su se uselili i prva stvar u koju su udarili bio je informacioni šator, i počeli su samo da ruše sve... ovo bila je operacija vojnog tipa, način na koji su se uselili. Podsjećala je na stare snimke nacističke Njemačke koje sam vidio gde znate da ste imali naciste, SS koji su ulazili i pokupili nevine ljude. Imao je taj tenor. …helikopteri, i svjetla, i razglas, sve je to bilo namijenjeno stvaranju panike i užasa za ljude unutra…. Bilo je to nešto kao iz filma Ratovi zvijezda samo što su umjesto u bijelom svi bili u crnom . ...svi su bili u opremi...sa vizirima, izgledali su kao automati, samo su se uselili, u redu...Imali su ta vozila koja su izgledala kao blindirane kutije, crna, specijalna vozila za nerede....stvar koja mi ostaje u mislima oko je u sredini sa svjetlima iz helikoptera, policija ulazi i samo gazi ove šatore, i kreće se u jednom sloju, za drugim, ulazeći sve dublje i dublje.”[[3]]
Represija koju su naredili liberalni demokrati podigla je svoju ružnu glavu nedaleko od centra Oaklanda, u Berkliju u Kaliforniji, jedanaest dana kasnije. Studenti Kalifornijskog univerziteta u Berkliju bili su inspirisani idejom zauzimanja javnog prostora u odbranu opšteg dobra od bogatih i moćnih. Uveče 9. novembra 2011. počinju da grade kamp ispred Sproul Halla, mesta gde su studenti pokrenuli Pokret za slobodu govora pre skoro pola veka. Sproulove stepenice su nazvane po Mariju Saviju, elokventnom diplomiranom studentu koji je slavno rekao: „Postoji vrijeme... kada rad mašine postane toliko odvratan, da te tako razboli u srcu da ne možeš sudjelovati. Ne možete čak ni pasivno učestvovati! I morate staviti svoja tijela na zupčanike i na kotače, na poluge, na sve aparate, i morate ga natjerati da se zaustavi! I morate da naznačite ljudima koji ga vode, ljudima koji ga poseduju – da će mašina uopšte biti sprečena da radi, osim ako niste slobodni!”
Odvratna mašina krenula je u krvavu akciju sledećeg dana, premlaćivajući studente pri punom svetlu dana. [[4]]. Profesor poezije sa Univerziteta u Kaliforniji Robert Hass, bivši pesnik laureat Sjedinjenih Država, opisao je dalje događaje u poznatom liberalnom kampusu:
„niz zamjenika šerifa okruga Alemeda u opremi Dartha Vadera formirao je kordon ispred mene.... Zamjenici šerifa, svi bijelci, osim mlade žene, možda Filipinke... imali su crne pendreke u rukama u rukavicama koje su kasnije novinari zvali palicama….Ranije tog dana jedan kolega je napisao da se uselila policija u kampusu…i da su studenti „žesto premlaćeni.“ Nisam vjerovao. Usred bela dana? I to bez provokacija? Dakle, kada smo čuli da se policija vratila, moja supruga Brenda Hillman i ja smo požurili u kampus. Hteo sam da vidim šta se dešava i kako se ponaša policija, a kako studenti…”