Veći dio ranih ljevičarskih komentara o "Čajanki" - fenomenu desničarske Republikanske čajanke[1] – bio je prilično naivan. A broj istaknutih liberalnih i levičarskih mislilaca i aktivista u proleće 2010. savetovao je naprednjacima da dopru do „ljudi iz Čajanke” i povežu se sa njenim članovima kao potencijalnim saveznicima. Zastupnici su istaknuti u brojnim lijevim komentarima koji su izašli početkom 2010. godine, uključujući eseje sa sljedećim naslovima: „Mogu li naprednjaci pronaći saveznike u čajanki?“ (Katrina Vanden Heuvel u The Nation); “Razbijanje ranga: čajanke, espreso snobovi, sloboda i jednakost” (David Rovics o CounterPunch); “Kako razgovarati sa aktivistom čajanke” (Chuck Collins in The Nation); “Mirovni aktivisti pružaju maslinovu grančicu na čajanku da pričaju o ratu” (Medea Benjamin o Huffington post); “Mogu li desnica i ljevica raditi zajedno da se suprotstave ratu i carstvu?” (odgovor je bio "da" za Kevina Zeesea Antiwar.com). Na marginama divljih želja, antiratni aktivista Kevin Zeese iz Washingtona pozvao je u ljeto 2010. naprednjake da regrutuju “tradicionalne konzervativne” aktiviste Tea Party – koje je Zeese opisao kao “zbunjene” – da se pridruže grupi “lijevo-desno”. antiratne koalicije” da zahtijevaju “kraj” “američkog carstva” i formiraju „široko zasnovan antiratni pokret koji nije ograničen na 'ljevicu'.[2]
Postojale su dvije fundamentalne greške u ovom ranom diskursu. Prva greška je bila pomisao da mnogi, ako ne i većina pristalica Tea Party uglavnom dolaze iz progresivne baze radničke klase koju su napustili korporativni demokrati i čiji legitimni populistički gnev protiv finansijske i korporativne elite (ono što je ove godine postalo poznato kao 1%) su oteli i pogrešno usmjerili Glenn Beck i njemu slični. Mnogi, možda većina “Tea Partiers”, ova pogrešna (a neki bi mogli reći i očajna) linija, bili su ljudi iz radničke klase “mi [ljevica] treba da se organizujemo”.
Apsolutno je tačno da su korporativistički i imperijalni demokrati u doba Obame nastavili svoju dugu neoliberalnu izdaju i demobilizaciju glasača radničke (i niže) klase za koje tvrde da ih predstavljaju. Ali demografija baze podrške Tea Party nije bila ni izdaleka radnička klasa. Kao brojna istraživanja i sada dvije knjige (Rušim čajanku od ovog pisca i novi Anthony DiMaggio i Theda Skocpol i Vanessa Williamson Čajanka i preoblikovanje republikanskog konzervativizma), ta baza je izrazito malograđanska, relativno udobna, relativno obrazovana. Uključuje posebno veliki broj i veliki postotak solidnih profesionalaca srednje klase (u svom istraživanju upoznao sam značajan broj zubara i agenata osiguranja) i vlasnika malih preduzeća (posebno u građevinskoj industriji, prema nalazima Skocpola i Williamsona) zajedno sa velikim brojem komponenta razumno dobrostojećih penzionera. Ali ono što ga je najviše izdvajalo od ostatka stanovništva bio je njegov stariji (pretežno sredovečni i stariji) sastav, nesrazmjerno ruralno, prigradsko i prigradsko stanovanje, njegova ekstremna bjelina i izrazito „konzervativno” (desno krilo) i partizanski republikanizam.[3]
Druga i povezana greška bila je pomisao da je „Čajanka“ bila prepuna potencijalnih neprijatelja imperije Rona Paulijana. Nikada nije bilo. To je bio moj rani osjećaj, zasnovan 2010. na ličnom zapažanju, ali bez ikakvih sistematskih podataka ankete o vanjskopolitičkim stavovima Tea Partiers. Visoko odobravanje koje je većina čajanki dala otvoreno mesijansko-militarističkom predsjedništvu Georgea W. Busha i militarističkoj Sarah Palin i Glennu Becku (osnivaču „pokreta 9/12“ koji je nastojao „vratiti Ameriku osjećaju jedinstva“ koji se osjećao dan nakon 9. septembra 11. godine u istraživanju CBS-a i New York Timesa iz aprila 2010. godine sugeriralo je da je Tea Party bila daleko više proratna nego antiratna. Tako je i relativno slaba podrška koju su Tea Partiers dali u toj anketi otvoreno antiratnom inspiratoru Čajanke Ronu Paulu[4] i činjenica da su Palin, Beck i drugi vodeći militaristički republikanci bili više puta predstavljeni na skupovima Tea Party.
Kao što je bilo jasno do proljeća 2010., antiratni libertarijanski glasovi brzo su gurnuti na marginu jer su vodeći tradicionalni republikanci potvrdili kontrolu nad prvobitno eklektičnijim fenomenom Tea Party. U martu 2010. godine, antiratna konzervativna aktivistica Allison Gibbs rekla je za Antiwar.com Kelley Vlahos da Tea Party „ljudi zvižde kada spomenete fiskalnu neodgovornost rata na dva fronta u inostranstvu“. Desničarski pisac Tom Mullen rekao je Vlahosu da je pozvan da govori 2009. na skupu Tea Party u Montgomeryju, Alabama, i da je “primio na znanje glavnu proratnu temu”. Prema Vlahosovom izvještaju u martu 2010., „Trenutni pokret slobode/Čajanke – koji je započeo, ako ne kao slobodarski poduhvat treće strane, već kao alternativa preovlađujućem političkom statusu quo – kooptira se od strane republikanaca i desničarski konzervativci koji na kraju ne mogu i neće prihvatiti libertarijanske stavove protiv rata, vojno-industrijskog kompleksa, rata protiv droge i rastuće policijske države.” Uprkos tome što je Čajanka proglašena za najveću zabrinutost za smanjenje deficita i smanjenje veličine vlade, govornici na skupovima Čajanki na kojima smo DiMaggio i ja prisustvovali 2010. ignorisali su ogroman vojni budžet koji povećava deficit — više od 1 bilion dolara svake godine, plaćajući za polovinu svetskog budžeta vojna potrošnja i održavanje više od 800 vojnih baza u više od 100 zemalja širom svijeta - ili skupi američki ratovi u inostranstvu kao odliv američkih poreznih obveznika i američkog društva. Zanimljivo je da su u proleće 2010. bila tri izazivača Rona Pola na čajanki na republikanskim predizborima. Među njihovim kritikama na račun Paula bilo je to što se protivio ratovima u Iraku i Afganistanu. Kao što smo DiMaggio i ja zaključili Rušim čajanku, “Izgledi za obnavljanje antiratnog pokreta kroz lijevu alijansu sa Čajankom su zaista slabi.” [5]
Naš zaključak je bogato potvrđen u nedavnoj i kasnijoj anketi Pew Centra o vanjskopolitičkim stavovima republikanaca Tea Party. Kao što tabela 1 u nastavku pokazuje, republikanci Tea Party drže desno-militaristički, intervencionistički i projektantski kraj spektra vanjskopolitičkog mišljenja. Daleko je vjerovatnije nego demokrate i cjelokupno stanovništvo SAD-a i malo do umjereno vjerovatnije od svojih kolega republikanaca da kažu anketarima: da je vojna snaga, a ne diplomatija, najbolji način da se osigura mir; da potrošnju Pentagona treba povećati; odluka o upotrebi sile u Afganistanu bila je ispravna stvar; i da bi SAD trebale zadržati trupe u Afganistanu “dok se situacija ne stabilizuje”. Mnogo je manje vjerovatno da će se od ukupnog stanovništva i demokrata složiti da bi SAD trebalo da smanje svoj nacionalni dug „smanjenjem svoje vojne obaveze u inostranstvu“. U skladu s velikim brojem i postotkom čajanki koji sebe nazivaju evanđeoskim kršćanima[6] (za koje je odbrana Izraela praktički doktrinarni mandat), republikanci Tea Party imaju znatno veću vjerovatnoću od cjelokupne populacije, demokrata i drugih republikanaca da kažu da bi SAD trebale stati na stranu Izraela protiv Palestinaca i optužiti snažno proizraelske Obama[7] pretjeranog favoriziranja Palestinaca u odnosu na Izraelce (optužbu dijeli 68 posto republikanaca Tea Party i samo 8 posto demokrata). U skladu sa intenzivnim nativizmom i značajnim stepenom rasizma koji preovladava među čajankama,[8] Pew je našao značajnu, posebno izraženu i prepoznatljivu podršku među republikancima Tea Party za drakonski i rasistički zakon o imigraciji Arizone, za pojačanu primjenu zakona o imigraciji i graničnu sigurnost, te za promjenu ustava kako bi se ukinulo državljanstvo po rođenju za djecu ilegalnih imigranata.[9]
Tabela 1: MILITARIZAM I NATIVIZAM ČAJANKE
|
ukupan |
Democrats & Dem.-Leaners |
Svi republikanci & Repub.-Leaners |
Republikanci Tea Party |
“NAJBOLJI NAČIN DA SE OSIGURITE MIR JE…” |
|
|
|
|
Vojna snaga |
38% |
20% |
47% |
60% |
Dobra diplomatija |
51 |
72 |
41 |
26 |
drugi |
11 |
8 |
13 |
14 |
“POTROŠNJA NA NACIONALNU ODBRANU TREBA DA BUDE…” |
|
|
|
|
Povećana |
13 |
9 |
19 |
21 |
Smanjiti |
30 |
41 |
19 |
18 |
Zadržao isto |
53 |
46 |
61 |
60 |
“DA SMANJU NACIONALNI DUG SAD BI TREBALO SMATI SVOJ VOJNI OBAVEZE U INOSTRANSTVU” |
|
|
|
|
složiti |
66 |
74 |
56 |
55 |
Ne slažem se |
30 |
23 |
40 |
44 |
Ne znam |
4 |
3 |
3 |
1 |
U SPOROVIMA BLISKOG ISTOKA, STRANE VIŠE SA .... |
Donirati
|