Predsjednik George W. Bush je naglasio da će, u najmanju ruku, biti bačen u mračnu rupu, ako jedna od bezbroj američkih policijskih agencija i posumnja u planiranje, podržavanje ili izvođenje terorističkog akta. Zaista, Bush je bacio Magna Cartu na đubrište kada su u pitanju muslimani osumnjičeni za pogubne misli prema Sjedinjenim Državama. Ali ako osumnjičeni teroristi okrenu svoj bijes prema omraženom Fidelu Kastru, ova pravila ne vrijede.
Zaista, oni koji pokušavaju bombardovati kubanske mete, ili oni koji su povezani sa Kubom, dobijaju poseban tretman. Ovaj dvostruki standard baca senku na predsednikovu posvećenost borbi protiv terorizma.
Na primjer, TV snimci pokazuju da policajci Državne sigurnosti hapse Posadu sredinom maja. Ali policajci koji su uhapsili nisu čak ni stavili lisice na najozloglašenijeg teroriste zapadne hemisfere. (Sjećate se kako je Bushov prijatelj Ken “Kenny Boy” Lay? Izvršni direktor ENRON-a? dobio lisice na rukama?) Glasnogovornici Ministarstva pravde rekli su da planiraju optužiti najvećeg teroriste na zapadnoj hemisferi za “ilegalni ulazak u Sjedinjene Države”.
FBI ima gomilu dosijea o Posadi, koju njegovi prijatelji teroristi od milja zovu "Bambi". Bivši specijalni agent FBI-a Carter Cornick rekao je novinaru New York Timesa Timu Weineru da je Posada bio "do nogu" u uništavanju kubanskog komercijalnog aviona iznad Barbadosa u oktobru 1976. godine. Poginulo je svih 73 putnika i članova posade. Nedavno objavljeni dokumenti FBI-a i CIA-e ne samo da potvrđuju Cornickovu izjavu, već i otkrivaju da su američke agencije imale saznanja o zavjeri i da nisu obavijestile kubanske vlasti niti pokušale da zaustave bombaški napad.
Posada je tada negirao umiješanost, ali je policija uhvatila dvojicu zavjerenika koji su se iskrcali na Barbadosu. Naveli su Posadu kao čovjeka koji ih je unajmio da postave bombu u avion. Njegovo ime postalo je sveprisutno u dosijeima agencija koje su pratile teroriste. Ipak, nekoliko sedmica nakon što je Posada najavio svoje prisustvo na tlu SAD-a, Roger Noriega, pomoćnik državnog sekretara za međuamerička pitanja, i dalje je tvrdio da nema informaciju da je Posada uopće ušao u zemlju.
Sam Posada je promovirao svoj visoki međunarodni ugled. Kako bi svijet znao za njegove podvige, hvalio se novinarima New York Timesa Anne Bardach i Larryju Rohteru 1998. godine da je organizovao kampanju sabotaže kubanskih turističkih mjesta. Godine 1997. jedan od Posadinih agenata na Kubi detonirao je bombu u kubanskom hotelu u kojoj je ubijen italijanski turista. Posada je odgovorio da je "to bila čudna nesreća, ali ja spavam kao beba." Prekaljeni terorista ne može sebi priuštiti da bude sentimentalan!
Panamska policija je 1999. godine otkrila da je 71-godišnji Posada, između posjeta svom proktologu, urotio sa još trojicom anti-Kastrovih mudraca da ubiju kubanskog vođu u Panami. Kastro je tamo trebao održati javni govor.
Ovaj kvartet seniora, Guillermo Novo, Pedro Remon, Gaspar Jimenez i Posada, planirao je da digne u vazduh platformu sa koje će Kastro govoriti. Nakon što ih je panamska policija uhapsila, oni su negirali bilo kakvu umiješanost. "Kakav dokaz imaju?" nasmijao se Posada et. al. ? samo skup njihovih otisaka prstiju na eksplozivu pronađenom u njihovom iznajmljenom automobilu.
Ovog marta, Posada je krišom ušla u SAD. Napustio je Panamu manje od godinu dana nakon što je odlazeća predsjednica Paname Mireyea Moscoso pomilovala njega i njegove saučesnike.
Moscoso je takođe očigledno prekršio panamski zakon izdavanjem pomilovanja pre nego što je okončan žalbeni proces. Panamska štampa je razmišljala o „koincidenciji“ između izdavanja pomilovanja i istovremenog deponovanja 4 miliona dolara na njen račun u švajcarskoj banci.
Nakon pomilovanja čudaka, Moscoso je nazvala američkog ambasadora Simona Ferroa, rekavši da je postupila po zahtjevu Washingtona da pusti muškarce.
Dana 20. maja 2004. četvorica su uhvatili avion koji ih je čekao i odvezao ih je u Honduras. Tamo se Posada, pravi padrino latinoameričkog terorizma, iskrcao dok su ostala trojica nastavili ka Majamiju kako bi se njihov dolazak mogao poklopiti sa zaustavljanjem kampanje predsjednika Busha. U Sjedinjene Države su ušli bez problema, uprkos svojim terorističkim prijavama.
Da li je osoblje domovinske sigurnosti pročitalo Bushovu deklaraciju od 26. novembra 2001? “Ako neko krije teroriste, on je terorista.” Da li je Bush poslao poruku antiterorističkim agencijama u kojoj objašnjava da bi trebalo da naprave izuzetke za „revne patriote“ koji su hteli da ubiju Kastra? i još neko ko se našao u njegovoj blizini kada je bomba eksplodirala?
Zaista, sva četvorica pomilovanih mrzitelja Kastra su decenijama pokušavali da izvrše atentat i počine sabotažu protiv kubanskih i drugih zvaničnika i imovine u Njujorku, Meksiku i na Karibima.
Porota u Washingtonu DC je prvo osudila Guillerma Novoa za zavjeru za ubistvo bivšeg čileanskog kancelara Orlanda Leteliera. Kada je žalbeni sud poništio tu osudu iz proceduralnih razloga, druga porota je 1982. godine proglasila Novo krivim za krivokletstvo jer je lagao velikoj poroti o svom znanju za zavjeru za atentat. U septembru 1976. petorica Kubanaca koji su radili sa agentima čileanske tajne policije po naređenju generalisimosa Augusta Pinocheta bombardirali su automobilom Letelier u Washingtonskom redu ambasada.
Ronni Moffitt, Letelierov mladi kolega na Institutu za političke studije, također je poginuo u bombardovanju. FBI je također znao da je Posada znao za zavjeru da se ubije Letelier.
Rođen kao Luis Clemente Faustino Posada Carriles u Cienfuegosu na Kubi 1928. godine, ovaj kubanski iseljenik služio je u represivnim snagama diktatora Fulgencia Batiste do revolucionarnog preuzimanja vlasti u januaru 1959. godine. Posada se tada zakleo na osvetu.
CIA ga je regrutovala za svoju invaziju na Kubu u Zaljevu svinja 1961. godine. Međutim, Agencija je smjestila Posadu u anti-Castro verziju Waffen SS-a, odreda koji bi "očistio" nakon što su osvajači prevladali. Nakon aprilskog fijaska, CIA je poslala Posadu na "obuku" u Fort Benning, Georgia, kako bi naučila o špijuniranju, korištenju eksploziva i drugih smrtonosnih naprava. 1971. godine, radeći u Venecueli, udružio se s Antoniom Vecianom, osnivačem Alpha 66, još jedne anti-Castro terorističke grupe, kako bi isplanirao razrađenu zavjeru za atentat na Castra.
U intervjuu iz 1996. godine, Veciana mi je ispričao kako su on i Posada regrutovali dva venecuelanska ubica, prerušili ih u ekipu TV vijesti i poslali ih u Santiago, Čile, prije nego što je Castro stigao u posjetu. U međuvremenu, atentatori su se "sklopili" sa novinarima. CIA tehničari su svoju kameru za vijesti opremili pištoljem. Srećom po Fidela, atentatori su propali. Posada, bijesan zbog takvog kukavičluka, regrutirao je druge ubice da koriste istu smrtonosnu kameru na Kastra kada je svratio u Karakas na konferenciju za štampu po povratku na Kubu. I oni su se lopovi predomislili i zaplet je ponovo propao.
Možda je Posadina frustracija zbog neuspjelih hitova iz 1971. nestala nakon "uspjeha" njegove vazdušne sabotaže na Barbados 1976. godine. Nakon što su ga venecuelanske vlasti optužile za odgovornost za bombaški napad iz aviona, bacile su ga u zatvor dok su se ulagale žalbe za žalbom? do avgusta 1985. Onda, neko ko je poznavao i divio se Posadi? možda Jorge Mas Canosa, lider kubansko-američke fondacije u Majamiju, koji je naveden sa novčanicom od 50 dolara pored svog imena u sveskama potpukovnika Olivera Northa, koje su objavili pododbori Kongresa Iran-Contra –? podmitio zatvorske vlasti da pomognu Posadi da "pobjegne".
Nakon njegovog "bijega", Nort je tada angažirao ovog bjegunca da ponovo snabdije Kontraše iz El Salvadora koje podržava CIA. Kada su Sjedinjene Države prestale da finansiraju Kontra rat, izbornim porazom sandinističke vlade u Nikaragvi 1990. godine, Posada se vratio biznisu bombardovanja. Ovaj put je odabrao bombardovanje hotela na Kubi, strateškog cilja koji bi narušio Castrov izvor deviznih sredstava tako što bi ostrvo učinio opasnim mestom za evropske turiste. Posada je novinarima Timesa Bardachu i Rohteru rekla da je novac došao od bogatih Kubanaca u Majamiju.
S obzirom na Posadino vlastito hvalisanje i na osnovu dostupnih dokaza u objavljenim dokumentima, Ministarstvo pravde je moralo da mu sudi za terorističke akte ili da ga deportuje u Venecuelu, koja je zatražila njegovo izručenje. Planirao je bombaški napad avionom iz Karakasa 1976. i pobegao iz tamošnjeg zatvora. Očigledno je i tamo počinio ubistvo i mučenje. Međutim, uprkos ovoj ogromnoj dokumentaciji, Ministarstvo pravde je odbilo Venecuelanski zahtev za ekstradiciju u maju 2005. da se sudi Posadi za ovaj zločin na osnovu toga što zahtev nije imao dovoljno detalja.
Čovjek se pita: da li je Posada najavio svoje ilegalno prisustvo u Sjedinjenim Državama s idejom da će ga saučesništvo američke vlade u pomaganju i podržavanju njegovih prošlih terorističkih akata zaštititi? Američke vlasti nisu obavestile Kubu niti pokušale da zaustave zaveru vazdušnog bombardovanja iz 1976. godine, a 1971. godine, kako je Veciana naveo, CIA je napravila pištolj koji su Posadini agenti stavili u kameru da ubiju Kastra. I Ollie North ima saznanja o Posadinim tajnim aktivnostima za američke obavještajne službe.
Imajući u vidu deceniju dugu istoriju terorizma Vašingtona usmerenog na Kubu, Buš bi mogao da zatraži od svog osoblja da preformuliše doktrinarne antiterorističke izjave koje pišu za njegove konferencije za štampu.
Nakon grdnih djela 9. rujna, nekoliko mudrih savjetnika preporučilo je Bushu da prepusti antiterorističku kampanju policijskim i pravosudnim agencijama. Ali Buš je insistirao na ratu. Angažiranjem vojske na ovom zadatku iu procesu opravdavanja erozije ljudskih prava neophodnih za borbu protiv terorizma, svijet je počeo razmišljati o vladi SAD-a kao o licemjernoj? U najboljem.
Posada, stara američka teroristička kokoš, došla je kući da se prenoći u Bushovo gnijezdo. On je takođe razotkrio Bushovu antiterorističku politiku kao prevaru.
Saul Landau predaje na Univerzitetu Cal Poly Pomona i član je Instituta za političke studije. Napisao je Assassination on Embassy Row, prikaz ubistava Letelier-Moffitt, (sa Johnom Dingesom).