Zašto kad god pomislim na Pacifik, na pamet mi padne riječ “dumpingâ€?
Američka agencija za smanjenje obrambene prijetnje planira zakopati i pokriti desetine hiljada kubnih metara radioaktivnog otpada na atolu Johnson na Maršalovim ostrvima. Vlada Solomonovih ostrva odobrila je ugovor o uvozu i odlaganju tri miliona tona toksičnog industrijskog otpada sa Tajvana koji sadrži živu, arsen i olovo.
Navodno pregovara i o skladištenju tajvanskog nuklearnog otpada. Nedavni federalni budžet Australije drsko predviđa nastavak korištenja Naurua i Papue Nove Gvineje (PNG) za bacanje i zatvaranje ljudi koji traže azil u Australiji.
Prošlog mjeseca, šetnja do prehrambene prodavnice u Suvi, glavnom gradu Fidžija, prepuna paketića instant rezanaca, konzervi junećeg mesa, konzervirane ribe, keksa, bezalkoholnih pića, čokoladnih pločica i čipsa – sve iz uvoza – slikovito ilustrovao još jednu vrstu dampinga.
To me podsjetilo na upečatljiv paradoks moje posjete Pohnpeiju, Savezne Države Mikronezije (FSM) prije četiri godine. Tamo sam se hranio masnom hranom za poneti i gaziranim pićem dok sam se divio ovom bujnom tropskom ostrvu sa svojim obilnim tropskim voćkama, u okeanu koji vrvi ribom.
Bolesti i smrt od nezaraznih bolesti su na meniju u mnogim pacifičkim ostrvskim zemljama, zahvaljujući potrošnji jeftinih uvoznih namirnica lošeg kvaliteta.
Ovaj jelovnik često uključuje ćureće repove iz SAD-a (masnoće zasićeni komadići hrskavice i kože koji su se koristili za hranu za kućne ljubimce); jagnjeće i ovčetine iz Australije i Novog Zelanda (labavi komadić odrezaka – prethodno prerađen u đubrivo od “krvi i kostiââ€); i pileći okviri (pileće trupove nakon što je meso skinuto sa njih).
Uvezena bijela riža i brašno postepeno zamjenjuju lokalne osnovne proizvode: taro, jam, kruh i slatki krompir. Slatka, masna prerađena hrana uništava pacifičke zajednice i razara ekonomije.
Pol Zimmet, direktor Međunarodnog instituta za dijabetes u Melburnu, kaže: „Ono što je SIDA bila u poslednjih 20 godina 20. veka, dijabetes će biti u prvih 20 godina ovog veka. Briše Nauru, Maršalska ostrva, Tongu. Navedite bilo koje ostrvo, a dijabetes je njegova glavna prijetnja zdravlju.â€
„Genocid u ishrani može biti malo ekstreman, ali ljudi bukvalno jedu sami sebe do smrti“, komentira epidemiolog s Medicinskog fakulteta Univerziteta Auckland Rod Jackson.
Kod FSM-a, kardiovaskularne bolesti su u porastu, dijabetes je u porastu, a nedostatak vitamina A u mnogim slučajevima dovodi do sljepoće i problema s grudima. U državi Kosrae, 90% hirurških prijema odraslih je povezano sa dijabetesom. Često muškarci i žene prvi srčani udar dožive u kasnim dvadesetim godinama.
40-45% stanovnika Naurua su dijabetičari, a djeca od 10 godina imaju dijabetes.
Fidži je jedini pacifički otok, član grupe zemalja izvoznica poljoprivrednih proizvoda Cairns koja lobira za slobodnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Uprkos plodnim obradivim površinama i velikim ribarskim zonama, više od polovine hrane se uvozi. U porastu su kardiovaskularne bolesti, rak, hipertenzija, gojaznost i dijabetes.
Neki to nazivaju „sindromom novog svijeta“ – bolestima i zdravstvenim stanjima uzrokovanim utjecajem brze zapadnjačke orijentacije na tradicionalne kulture.
Pacifički načini života i ishrane bili su pod napadom od kolonizacije. U većem dijelu regije, riba, svježe voće i povrće predstavljaju tradicionalne izvore hrane. Ipak, ukusi ljudi su izmanipulisani od lokalnih, zdravijih opcija.
Vili A. Fuavao, regionalni predstavnik UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), kaže da se „ljudi na nekim otocima navode da vjeruju da je uvezena prerađena hrana hranljivija. Prodaju lokalno povrće samo da bi kupili nezdravu hranu i na kraju imamo zdravstvene probleme. Možda se nećemo suočiti s nedostatkom hrane. Ali mnogo onoga što jedemo uzrokuje zdravstvene probleme.â€
Urbanizacija i pritisci da se pređe sa egzistencije na ekonomiju gotovine uzeli su danak tradicionalnim oblicima proizvodnje hrane. Rastući nivo siromaštva povezan je sa sve većom zavisnošću od gotovinske ekonomije i ekonomskih reformi. Većina pacifičkih zemalja ima trgovinski deficit u prehrambenim proizvodima i stoga zavise od uvoza hrane.
Sa ovim promjenama, ljudi manje jedu i mnogo manje vježbaju. Pritisci za daljom integracijom u 'globalnu ekonomiju slobodnog tržišta' samo će se pogoršati i zaključati ovu tihu epidemiju.
Gojaznost među stanovnicima pacifičkih ostrva košta Novi Zeland toliko neplaćenih računa za dijalizu da zdravstvene vlasti razmatraju ograničavanje pristupa bolnicama prekomorskim stanovnicima pacifičkih ostrva. Ostrvski medicinski resursi očajnički se bore da se izbore.
Prošle godine su pacifička ostrva uvezla skoro 28000 tona novozelandske jagnjetine i oko 3000 tona ovčetine. Jagnjeća i ovčetina činila su oko 35% ovih količina. PNG uvozi uglavnom australske ovčetine, dok NZ opskrbljuje zapadni Pacifik.
Ministar zdravlja Samoe, Mulitalo Siafausa Vui, opisuje ćureće repove i ovčetine široko dostupne većini Samoanaca kao 'junk food koju bogatije zemlje bacaju u siromašnije zemlje.'
Mnoge vlade pacifičkih ostrva pokušavaju da promovišu zdraviju, tradicionalnu ishranu. FAO i neki programi pomoći ciljali su podršku lokalnoj proizvodnji hrane.
Nedostatak podrške domaćoj proizvodnji je čest problem. PNG-ova vlada je započela projekte za poboljšanje i promociju lokalne proizvodnje hrane, ali pokrajinskim vladama nije bilo dodijeljeno dovoljno sredstava za njihovu implementaciju.
Bivši premijer Vanuatua Barak Sope proglasio je 2001. godinu Yia Blong Aelan Kakae – godinom ostrvske hrane. Rekao je da Vanuatu 'ne može prihvatiti da bude smetlište za hranu koja ima vrlo nisku nutritivnu vrijednost' i koja doprinosi visokoj učestalosti smrtonosnih bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i raka od kojih pati ni-Vanuatu.
Fidži je najavio zabranu uvoza ovčećeg ili jagnjećeg mesa sa Novog Zelanda zbog dokazane povezanosti s gojaznošću. Novozelandski proizvođači mesa su se napali. Pobijajući tvrdnje da se radi o bacanju masnog mesa u region, generalni direktor trgovinske politike Meat New Zealanda Gerry Thompson nazvao je zabranu “zaista veoma nepoželjnim presedanom u međunarodnoj trgovini.– Vijeće potrošača Fidžija upozorilo je da je teret na Fidži (član WTO-a) da pruži naučne dokaze o zdravstvenim efektima janjećih klapni ili bi u suprotnom Novi Zeland i Australija mogli uložiti žalbu WTO-a protiv njih.
Tonga je pozvala Novi Zeland ranije ove godine da prekine izvoz ovčetine i drugog masnog mesa u pokušaju da ohrabri stanovnike pacifičkih ostrva da se vrate tradicionalnoj ishrani ribe i povrća.
Ministarstvo zdravlja Samoe priprema podnesak svom parlamentu o uticaju uvezene masne hrane na zdravlje ljudi. Premijer Samoe Tuilaepa Sailele Malielagaoi, govoreći na prošlomjesečnom Svjetskom samitu o hrani u Rimu, rekao je da je 'smanjenje trgovinskih barijera rezultiralo prilivom inferiornog uvoza hrane', što 'ima uticaj na zdravlje porodica sa nižim primanjima†.
Ko zapravo ima koristi od prisilne zavisnosti od uvozne, nekvalitetne hrane? Ko ima koristi od manipulacije ukusom da preferira uvozne proizvode u odnosu na ono što je lokalno dostupno? Od obezvređivanja tradicionalne hrane? Pacifička tržišta su možda mala u svjetskim razmjerima, ali tržišta ostaju, posebno za izvoznike iz Australije i Novog Zelanda.
Iste vlade pacifičkog ruba koje su s entuzijazmom izvozile ekonomske reforme, liberalizaciju trgovine i smanjenje javnog sektora na pacifička ostrva samo podstiču te vlade u nedostatku novca da provedu više zdravstvenog obrazovanja kako bi riješile ove probleme. U međuvremenu, pacifičkim zemljama je rečeno da više izvoze kako bi zaradile više deviza i otplatile kredite, dok su cijene roba na svjetskim tržištima naglo pale.
Vlade poput Novog Zelanda i Australije odlučno se protive da se trgovinska ograničenja koriste u svrhe javnog zdravlja. Odgovarajući na Tongin poziv njegovoj vladi, novozelandski samoanski poslanik Taito Philip Field stao je na stranu novozelandske mesne industrije. „Postoji sloboda poslovanja i trgovine“, rekao je. Novi Zeland se ne bi 'miješao' u ono što tonganski poslovni ljudi odluče kupiti u Tongi.'
Koju svrhu služe programi pomoći kada vlade donatora sprovode i promovišu trgovinsku i ekonomsku politiku koja dodatno potkopava zdravlje naroda Pacifika?
Kao dio grupacije Africa Caribbean Pacific (ACP), vlade Pacifika uskoro će ući u trgovinske pregovore s Evropskom unijom kako bi zaključile sporazume o “ekonomskom partnerstvu‫ – sporazume o slobodnoj trgovini kompatibilne s pravilima STO.
EU očekuje da će to dovesti do bescarinskog uvoza uglavnom sve robe EU u zemlje AKP-a u roku od deset godina. Početak ovih pregovora u septembru će zauzvrat pokrenuti razgovore o slobodnoj trgovini između zemalja pacifičkih ostrva i Australije i Novog Zelanda u okviru Pacifičkog sporazuma o bližim ekonomskim odnosima (PACER).
Potop uvezene hrane i bolesti mogu se samo povećati. U međuvremenu, raspon političkih opcija koje su dostupne vladama pacifičkih ostrva za rješavanje ovih problema brzo se smanjuje kako se one obavezuju na dalje tržišne reforme i liberalizaciju trgovine.
Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2001. „Globalizacija, ishrana i zdravlje: primjer iz Tonge“ navodi: „Iako su obrazovni programi povećali svijest o zdravoj ishrani i nutritivnoj hrani, ljudi na Pacifiku ipak odlučuju da konzumiraju manje zdravu hranu jer troškova i dostupnosti (tj. donose ekonomski racionalne, ali nutritivno štetne odluke o konzumiranju određene hrane).
Dakle, loša ishrana nije samo problem zdravlja ili zdravstvenog obrazovanja, već je i ekonomska.“ Lokalni, zdraviji izvori proteina s niskim udjelom masti poput ribe koštaju 15-50% više od ovčetine i uvezene piletine iu mnogim područjima Tonge se teže kupuje. Hleb i pirinač su jeftiniji i dostupniji od taroa.
Izvještaj povlači veze između ovisnosti o uvezenoj hrani, bolesti povezanih s ishranom, 'razvoja' i liberalizacije trgovine. Upozorava se da bi pristupanje Tonge WTO-u moglo ozbiljno ograničiti njenu sposobnost da donese politiku koja promovira zdravlje lokalnog stanovništva korištenjem tarifa ili zabrana određenih namirnica. Liberalizacija trgovine će također vjerovatno nastaviti da narušava održivost razvoja domaće proizvodnje hrane kroz povećanu konkurenciju, zaključuje se.
Studija FAO iz 1999. razmatrala je uticaje implementacije GATT Urugvajske runde u 16 zemalja u razvoju (uključujući Fidži). Pokazalo se da je uvoz hrane rastao mnogo brže od izvoza i da je porast uvoza određenih proizvoda (posebno mliječnih proizvoda – posebno mlijeka u prahu – i mesnih proizvoda – uglavnom živine) bio uobičajeno iskustvo.
Konkurencija od uvoza hrane imala je za posljedicu podrivanje lokalne (prehrambene) proizvodnje, tjerajući manje proizvođače iz poslovanja, dok je smanjena domaća podrška poljoprivrednicima u skladu s mjerama liberalizacije trgovine otežavala poljoprivrednicima zainteresiranim za proizvodnju za izvoz da iskoriste prednosti navodno proširene pristup tržištu.
Prošlog mjeseca, novozelandska vlada se službeno izvinila Samoi za nepravde i greške počinjene tokom njene kolonijalne administracije. Godine 1918. vlasti Novog Zelanda su dozvolile SS Taluneu, koji je prevozio putnike oboljele od gripe, da pristane u Apii. To je dovelo do epidemije koja je uništila oko 22% stanovništva ostrva. Studija UN-a iz 1948. nazvala je to „jednom od najpogubnijih epidemija zabilježenih bilo gdje u svijetu tokom ovog stoljeća.“
Zahvaljujući namirnicama koje Novi Zeland i druge zemlje još uvijek prodaju regionu, pacifički narodi umiru jednako sigurno kao i hiljade Samoanaca koji su umrli 1918. godine. kovčezi širom Pacifika. Izvinjenje Novog Zelanda je prazno dok takve vlade odbijaju preuzeti svoj dio odgovornosti za izazivanje ove moderne zdravstvene katastrofe.