19,000 Amerikanaca je umrlo u bolnicama i staračkim domovima 2005. godine. Bili su žrtve zastrašujuće "superbakterije" - bakterijske infekcije stafilokokom za koju sada nema poznatog lijeka. Stručnjaci upozoravaju da se suočavamo sa "medicinskim tajfunom" ako ne djelujemo kako bismo obuzdali ovu prijetnju od Staphylococcus aureus otpornog na meticilin, ili MRSA.
Kada sam odrastao, "superbug" je bio kolokvijalni izraz koji se koristio kao skraćenica za određene Volkswagenove automobile. Ne više. Sada imamo smrtonosnu prijetnju koja se smatra gorom od SARS-a, side i ptičje gripe. Invazija Superbugova prešla je sa kanala naučne fantastike na prvu stranicu. To je bauk koji bi još mogao definirati našu eru.
Posebno zastrašujuće je to što smo za ovu smrtonosnu epidemiju koja uključuje užasnu bolest koja jede meso saznali tek dvije godine nakon što je počelo serijsko ubijanje. Devetnaest hiljada ljudi mrtvih, možda i više, a 'niko ništa nije znao'. Nema sumnje da nas nisu htjeli uzbuniti.
Još više uznemiruje to što su svi ovi ljudi umrli u bolnicama i staračkim domovima, na mjestima gdje su očekivali da će dobiti njegu i lijekove - a ne dobiti superbakterije s okončanjem života.
I ovo nije jedini medicinski super problem. Doktor Paul Farmer upozorio je 999. na širenje multirezistentne tuberkuloze u zatvorima bivšeg Sovjetskog Saveza. Sada je ovo veliki problem u Africi. Jeste li znali da "jedna trećina svjetske populacije, 1.7 milijardi ljudi, ima tuberkulozu u latentnom obliku; osoba zaražena tim organizmom ima 10 posto rizik od razvoja aktivne tuberkuloze negdje u svom životu."
Da li je koncept "superbakterije" postao metafora našeg vremena, znak da naše institucije uspostavljene da rješavaju probleme ih pogoršavaju i da naša štampa beznadežno zaostaje u pričanju o drugim superbakterijama i nesrećama koje prijete našem svijetu?
Superbug velikog nasilnika WARITIS-a izgleda endemično na visokim mjestima gdje se priča o Trećem svjetskom ratu i napadu na Iran slijedi isti obrazac iz iračkog spisatelja dobro orkestriranih poruka. Čini se da su kompatibilni mediji voljni da šire kao da nema tačaka za povezivanje ili kontekst za ponuditi.
Prošle nedjelje, 60-minutni izvještaj pokazao je da milioni hektara gori na američkom zapadu. Vatrogasci kažu da se ovi šumski požari pogoršavaju već deset godina
Zašto tek sada saznajemo za „superbug“ uništavanja šuma?
Nafta je drugo pitanje. Godinama je administracija ismijavala sugestije da je rat u Iraku motiviran potrebom da se kontroliraju veće rezerve nafte. Mediji su se rugali kritičarima koji su skandirali "nema krvi za naftu", dok su političari poricali. A onda, nitko drugi do bivši predsjednik Federalnih rezervi Alan Greenspan je ustvrdio da je nafta uvijek bila glavni motivator. Na to su mediji i vlast utihnuli kao napadnuti superbakterijom amnezije.
Isto za sugestiju da je proizvodnja nafte na vrhuncu. Gluposti su govorile naftne kompanije kada je dat prijedlog. Činilo se da ih je zahvatila superbakterica sigurnosti. Insajderi su argument Peak Oil-a odbacili kao spekulacije o propasti i mračnoj zavjeri. A onda, upravo ove sedmice, Guardian je citirao novi izvještaj kako bi potvrdio strah koji su poznavaoci više puta odbacivali:
"Svjetska proizvodnja nafte već je dostigla vrhunac i prepolovit će se čim 2030. godine, prema izvještaju koji također upozorava da će ekstremna nestašica fosilnih goriva dovesti do ratova i društvenog sloma."
Okrivimo ovo zaostajanje u informacijama na superbug prevare.
Nezgodna istina, nagrađivani film s nagrađivanim političarem Alom Goreom pokazao nam je kako se sante leda tope. Zašto je bio potreban nezavisni dokumentarac da nam grafički pokaže "superbug" klimatskih promjena? Gdje su bili mediji? Možda "izvještavanje" o Britney ili OJ Simpson?
Godine 2004. i ranije, čarobnjaci sa Wall Streeta počeli su preuzimati drugorazredne zajmove i SIVS-Structured Investment Vehicles - kako bi prenijeli milijarde dolara sa siromašnijih Amerikanaca na bogatije.
Superbug pohlepe napao je svijet finansija.
Malo je novinara upozorilo na opasnost za zajmoprimce kojima sada prijeti desetine hiljada ovrha. Regulatori i rejting agencije i komesari poslovne etike su ćutali. Mediji su napumpali mit o živahnoj ekonomiji radije nego da razotkriju prevare koje će za nekoliko kratkih godina razotkriti tržišta i produbiti nejednakost.
Holly Sklar piše: "Do 2005. multimilioneri su još mogli da budu na Forbsovoj listi 400 najbogatijih Amerikanaca. Godine 2006. Forbes 400 je postao samo milijarder. Kada je Forbes 400 počeo 1982. godine, dominirala je nafta i bogatstvo u proizvodnji. Danas, kaže Forbes, "Wall Street je kralj."
A kakve su posljedice? Ona piše: "25. godišnjica Forbesa 400 nije vrijeme za žurke za Ameriku. Imamo rekordnih 482 milijardera - i rekordna oduzimanja imovine.
Imamo rekordnih 482 milijardera — i rekordnih 47 miliona ljudi bez ikakvog zdravstvenog osiguranja.
Od 2000. dodali smo 184 milijardera - i još 5 miliona ljudi koji žive ispod granice siromaštva."
Ova superbakterica pohlepe uglavnom je ostala neprimećena na TV kanalima i poslovnim vestima. Sada, dok kriza sazrijeva s paralelama sa 1929. na usnama trezvenih stručnjaka, imamo novu superbuglicu na horizontu: superbug bezumnih "vijesti" osmišljenih da skrenu našu pažnju s onoga što se stvarno događa
Pod krinkom izvještavanja o poslu, imamo Foxovu novu fuziju pornografije i partriotizma ispumpana bimbokratijom brbljanja i dobro proračunatog lažnog optimizma kao što je Jim Nocera primijetio u New York Timesu.
Jednog minuta Fox je radio segment koji je uključivao dijamant od milion dolara; sljedeće je bilo davanje savjeta o tome kako izbjeći oduzimanje imovine. Pojavio bi se na berzi, a zatim izvijestio o smrti tinejdžera u Virdžiniji od infekcije stafilokokom, izvještaji koji su uključivali nekoliko zaista glupih pokušaja da se tragedija uokviri kao poslovna priča. U utorak popodne, dok je CNBC analizirao Intelovu zaradu, Fox je vodio svoju emisiju "Happy Hour" koja je smještena u baru. Kovoditelj po imenu Cody, tip koji je toliko moderan da ne zavlači košulju, intervjuirao je slučajnu mušteriju o njegovim planovima za božićnu potrošnju. "Skupe čokolade", bio je čovjekov odgovor.
Dakle, koja superbug je ovdje na djelu? Možda superbug sranja. Ali čini se da to nije važno jer se više novca ulaže na više načina da se novac potroši i skrene pažnja s opasnosti s kojima se suočavamo. Oglasi i promocije legitimiraju ove informacije o pobačaju.
Jasno je da su nam potrebni protuotrovi za sve ove superbakterije. I oni su otišli dalje od pranja ruku i/ili dopuštanja pranju mozga. Neće pomoći ni lijek za sve, piše Mike Adams na NewsTarget.com
Mislim da je ova lažna antibakterijska sredstva otišla predaleko. Jučer sam kupovao u Office Depotu, i pogodite šta sam našao? Antibakterijske olovke. Da, to je istina. Pronašao sam neke mehaničke olovke koje proizvodi PaperMate koje imaju antibakterijski premaz... Vidjeli smo antibakterijske sapune za ruke i sapune za suđe, šampone i razne druge proizvode za ličnu njegu i čišćenje. I vidjeli smo sve loše vijesti o ovome, uključujući i činjenicu da su potpuno i potpuno beskorisni u stvarnoj zaštiti ljudi od klica, virusa ili zaraznih bolesti."
Dakle, odakle bismo trebali početi u borbi protiv ovih brojnih superbakterijskih prijetnji?
Iskreno otkrivanje moglo bi biti dobar početak. Opreznije novinarstvo pomoglo bi zajedno sa jasnijim razumijevanjem da često postoje nepredviđene posljedice programa pokrenutih u najboljoj namjeri.
Ali najviše od svega nam je potreban nacionalni protest da pokrenemo mase, gurnemo medije i pritisnemo političare da progovore prije nego što neka nova bakterija tebe i mene pretvori u doručak. Disektor vijesti Danny Schechter uređuje Mediachannel.org. Njegov novi film IN DEBT WE TRUST istražuje superbakterije kredita i duga. (Indebtwetrust.org) Komentari na [email zaštićen]