Osim njegove istinske strasti prema okolišu, Monbiotov stav o svakom većem pitanju u potpunosti se podudara sa stavom njegovog poslodavca, Guardiana. On nije svoj čovjek. On je u vlasništvu
Kolumnist Guardiana George Monbiot je, prema vlastitom priznanju, vrlo zaposlen čovjek. Budući da je posvećen pitanjima kao što je gubitak tla, tek treba naći vremena staviti svoju težinu iza kampanje za oslobađanje Juliana Assangea.
Kad su se tijekom vikenda tisuće pristaša slile u London iz cijelog svijeta kako bi opkolile britanski parlament, stvarajući ljudski lanac oko njega, Monbiot, kao i njegove novine Guardian, ignorirali su događaj.
Mediji uglavnom lažu o slučaju Juliana Assangea prešućujući informacije, čime su pomogli da on nestane iz javnosti. Učinili su to ovog vikenda ignorirajući tisuće ljudi koji su živim lancem opkolili Parlament.
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Listopada 10, 2022
Očito je to bio plod moje mašte pic.twitter.com/0QNDbf6kdf
Assange, osnivač Wikileaksa, godinama trune u britanskom zatvoru visoke sigurnosti, dok Sjedinjene Države rade na nizu pravne strategije izručiti ga i zaključati na neodređeno vrijeme u maksimalno čuvani zatvor s druge strane Atlantika.
Assangeov zločin čini pravo novinarstvo: objavio je nepobitne dokaze američkih i britanskih ratnih zločina u mjestima poput Afganistana i Iraka. Washington je takvu vrstu novinarstva sada prekvalificirao kao špijunažu i izdaju, iako Assange nije američki državljanin i nije radio ništa od posla u SAD-u. Zavjere CIA-e za ubojstvo i otmica Assange je također izašao na vidjelo.
Ako njegovi tlačitelji uspiju, bit će poslana vrlo jasna poruka drugim novinarima diljem svijeta da su SAD spremne krenuti i na njih ako otkriju njihove zločine. Zastrašujući učinak na istraživačko novinarstvo već je opipljiv.
Dakle, možete zamisliti, čak i novinar poput Monbiota – onaj koji je prvenstveno zabrinut zbog gubitka tla i drugih ekoloških problema – trebao bi biti zabrinut zbog Assangeove sudbine. U ovim okolnostima mogao bi smatrati vrijednim objavljivanja ove prijetnje najosnovnijoj od naših sloboda: sposobnosti da znamo što naše vlade namjeravaju i pozovemo ih na odgovornost.
Izvanredno je što Guardianov George Monbiot žurno briše rijedak tweet u obranu Juliana Assangea, a zatim opravdava taj potez tvrdnjom da nije mogao pronaći vremena za praćenje detalja britanskog zatvaranja kolege novinara i vodećeg političkog disidenta https://t.co/WSwaEkfPb1
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Rujna 12, 2019
Uostalom, Monbiotove kolumne koje razotkrivaju prijetnje našem tlu bit će utoliko siromašnije ako istraživačko novinarstvo kakvom je Assange briljirao prije nego što je njegovo ušutkavanje nastavi biti ugušeno zajedničkom terorističkom kampanjom SAD-a i UK-a protiv zviždača i onih koji im nude sigurnu platforma. Kako ćemo ikada znati što iza naših leđa rade vlade i velike korporacije, ili kako nas drže u neznanju o svojim političkim i ekološkim zločinima i nedjelima, ako borci za transparentnost poput Assangea mogu jednostavno nestati?
Ali Monbiot se očito nije dao uvjeriti. Za kolumnu o ovoj, najvećoj prijetnji medijskim slobodama u životu, tek će naći prostora i vremena.
Kad je kolumnist Guardiana uzeo tjedan dana odmora od pisanja o gubitku tla i srodnim temama, Assangeova nevolja se, nažalost, i dalje smatrala nedovoljno važnom. Kao što sam već primijetio, Monbiot je odlučio da je važnije popuniti svoje prazno mjesto na stranicama s komentarima u novinama osudama novinara poput Johna Pilgera jer nisu bili dovoljno glasni u osudi Rusije za invaziju na Ukrajinu.
Monbiot nikada nije napisao kolumnu o najgorem napadu na slobodu tiska u generaciji: političkom progonu Juliana Assangea. Erozija tla je, rekao je, imala primat. Sada je dao prednost lovu na vještice na lijeve heretike u Ukrajini umjesto Assangeovoj slobodi. On je čisti prevarant pic.twitter.com/OtJ7pTE6gx
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Ožujak 2, 2022
Monbiot je, čini se, smatrao da mora dati prednost obrani novinarstva od prijetnje koju predstavljaju nezavisni novinari s ljevice u odnosu na bilo kakvu prijetnju koju predstavljaju združene snage američkih i britanskih država nacionalne sigurnosti.
Ali možda je problem za Monbiota doista, kao što je i ranije otvoreno brinuo, da on nema ništa dovoljno zanimljivo za dodati na tu temu jer Assangeov progon već tako detaljno opisuje … šačica neovisnih novinara – onih poput Johna Pilgera želi natjerati u šutnju.
Monbiot očito ne treba posvetiti kolumnu Assangeu, kolumnu koja bi mogla upozoriti milijune čitatelja Guardiana na kontinuirani progon zapadnog novinara i povezani napad na novinarstvo, jer nezavisni ljevičarski pisci – oni koje platforme društvenih medija algoritmima stavljaju u zaborav – već pokrivaju problem.
Kršenje pravilnika
Oni koji nisu sigurni raspravlja li Monbiot u dobroj vjeri – i predstavlja li on, osim stvari koje se izravno dotiču njegove brige o okolišu, bilo što što se ozbiljno može nazvati “ljevicom” – mogli bi razmisliti o njegovom najnovijem zapanjujućem tweetu. Ovo je objavio tijekom vikenda, vjerojatno toliko dodatno opterećujući posao da nije mogao naći vremena da izrazi svoju podršku ljudskom lancu koji očajnički pokušava skrenuti pozornost na beskrajne proceduralne i pravne zlouporabe u srcu slučaja Assange.
Unatoč tome, trebali bismo slaviti činjenicu da je Monbiot odvojio vrijeme od svog pretrpanog ekološkog rasporeda kako bi pogledao prvi od The Labor Files, Al Jazeerin eksploziv dokumentarni film u četiri dijela. Programi se oslanjaju na golemu količinu procurjelih internih dokumenata Laburističke stranke koji pokazuju kako je stranačka desničarska birokracija prekršila vlastiti pravilnik Laburista – kao i zakon – kako bi nadzirala, blatila, maltretirala i izbacivala članove koji su smatrani ljevičarima ili pristašama Corbyna. Čini se da je trenutni vođa Sir Keir Starmer u dosluhu, ako ne i režiji, ove horor serije.
Ti laburistički dužnosnici – koje je Monbiotov poslodavac, Guardian, redovito nazivao “zviždačima” – tajno su radili na sabotirati izbore 2017, uključujući pomaganje da se antisemitizam naoruža kako bi se osiguralo da Corbyn ne može biti izabran, dok je u isto vrijeme demonstrirao nešto što izgleda sumnjivo kao duboko ukorijenjeni rasizam u tretmanu crnih i muslimanskih članova stranke, često zato što se zajednica BAME smatrala nepokolebljivim Corbynovim saveznicima, s obzirom na njegov dugogodišnji aktivizam protiv rasizma.
Pa kako je Monbiot reagirao na svoje zakašnjelo izlaganje radničkim dosjeima? Tvitnuo je:
Upravo sam gledao Al Jazeerinu emisiju The Labor Files: The Crisis, o postupanju s optužbama za antisemitizam. Smatrao sam to duboko šokantnim. Ali nisam siguran u sebe po tom pitanju. Je li bilo opovrgavanja? Postoje li materijalni dokazi koji pobijaju njegove tvrdnje? Hvala vam.
Upravo sam gledao Al Jazeerinu emisiju The Labor Files: The Crisis, o postupanju s optužbama za antisemitizam. Smatrao sam to duboko šokantnim.
- George Monbiot (@GeorgeMonbiot) Listopada 7, 2022
Ali nisam siguran u sebe po tom pitanju. Je li bilo opovrgavanja? Postoje li čvrsti dokazi koji pobijaju njegove tvrdnje?
Hvala Vam.
Vrlo nesiguran u sebe? Kakva iznenađujuća skromnost i suzdržanost od novinara koji je obično spremniji na mišljenje o različitim temama – mnogima se tiču pitanja za koja se čini da nije pročitao dalje od naslova svojih novina, Guardiana. Možda je previše grubo sjećati se ovog Monbiot tweeta iz 2011. o Assangeu, koji je loše prošao s vremenom:
Zašto Assange još uvijek ima toliku nekritičku podršku? Čini mi se da se ponaša kao bezvezni diktator
Zašto Assange još uvijek ima toliku nekritičku podršku? Čini mi se da se ponaša kao bezvezni diktator. #wikileaks http://t.co/GMAJfCq
- George Monbiot (@GeorgeMonbiot) Rujna 2, 2011
Ili što kažete na njegovu iznenadnu i neočekivanu stručnost u tripartitnom zakonu o izručenju, između SAD-a, Britanije i Švedske? Godine 2012. samouvjereno je primijetio:
Teže ga [Assangea] izručiti iz Švedske nego iz Ujedinjenog Kraljevstva, jer će SAD tada morati proći kroz 2 jurisdikcije, a ne kroz jednu.
@RedKarateka Teže ga je izručiti iz Švedske nego iz Ujedinjenog Kraljevstva, jer SAD tada moraju proći kroz 2 jurisdikcije, a ne kroz jednu. http://t.co/PMbpN64T ...
- George Monbiot (@GeorgeMonbiot) Kolovoz 22, 2012
Zapravo, kako su tada isticali ljudi koji o takvim stvarima znaju puno više od Monbiota, radilo se o besmislici. Nedavno je Nils Melzer, profesor međunarodnog prava i bivši stručnjak Ujedinjenih naroda za mučenje napisao knjigu koji je iznio dobre razloge zašto bi njegovi odvjetnici procijenili da je vjerojatno da će biti u daleko većoj opasnosti u Švedskoj, gdje je proces izručenja još više ispolitiziran nego u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Slično tome, Monbiot je redovito nudio svoja neupućena mišljenja o događajima koji su se odvijali u dalekim zemljama, od Sirije do Ukrajine. Čemu onda iznenadni gubitak povjerenja kada je u pitanju stvar koja mu se događa na kućnom pragu, ona koja se više od sedam godina odvijala na naslovnicama medija establišmenta, uključujući i njegove vlastite novine, a čija je dokazna osnova objavljena puno prije Laburista Datoteke, u internom izvješću laburista koje je procurilo i Forde upitizvješće o tom curenju.
Al Jazeerin Radnički dosjei ne pokriva mnogo novosti. Produbljuje i obogaćuje dokaze o zloporabama koje su već bile u javnoj domeni, uključujući tajni dogovor novina poput Guardiana s birokracijom Laburističke stranke u ocrnjivanju Corbyna i njegovih pristaša u stranci kao antisemita, uključujući mnoge židovske članove.
Dugo je bilo mnoštvo informacija u koje bi Monbiot mogao ući u zube, da je odlučio raskinuti s nametnutim Guardianovim i medijskim konsenzusom i istražiti stvar. Ali kao i njegovi kolege, od Daily Maila do Guardiana, šutio je ili pojačao laži radije nego da riskira štetu u karijeri izazivajući ih kao što su se to usudili učiniti oni nezavisni novinari koje tako kritizira.
Niste pokušali pronaći istinu, a radosno ste pojačali laži.
— Craig Murray – (@CraigMurrayOrg) Rujna 24, 2022
Iza sebe imate veliku novinsku organizaciju. Ja sam samo starac s laptopom i mogao bih pronaći istinu, uključujući i neke od ovih incidenata koje je Al Jazeera objavila 2016.https://t.co/r09TtxOVUI https://t.co/BUFcC8yPPh
Prateći stado
Zapravo, Monbiotov naizgled dobronamjerni zahtjev za dodatnim dokazima za procjenu dokumentarca Al Jazeere izdaja je najgore vrste. Da je doista želio biti bolje informiran, mogao je davno razgovarati s članovima Židovske laburističke stranke poput Naomi Wimborne Idrissi koji su bili ocrnjen i očišćen iz laburista jer su osporavali konfekcijski politički i medijski narativ da je Corbyn bio antisemit.
Umjesto da se solidariše s njima, ili ispita što se događa, Monbiot je ponovno slijedio korporativno krdo; još jednom je osigurao da nitko ne brani, a kamoli zastupa stavove britanske ljevice jer se kleveće u medijima establišmenta; i još jednom je pomogao da se stvori navodni dvostranački konsenzus da su Corbyn i njegovi pristaše izvan granica.
Godine 2018., na vrhuncu antisemitističkog lova na vještice, Monbiot je tvitao:
Užasnut sam što to kažem, kao netko tko je uložio toliko nade u sadašnju Laburističku stranku, ali mislim da je @shattenstone u pravu: komentari Jeremyja Corbyna iz 2013. o “cionistima” bili su antisemitski i neprihvatljivi.
Užasnuto mi je što to govorim, kao netko tko je uložio toliko nade u sadašnju Laburističku stranku, ali mislim @shattenstone je u pravu: komentari Jeremyja Corbyna o "cionistima" iz 2013. bili su antisemitski i neprihvatljivi. https://t.co/nGlCGIPqpX
- George Monbiot (@GeorgeMonbiot) Kolovoz 24, 2018
Postoji razlog zašto Monbiot iznenada iskazuje da ga zanima pitanje jesu li neobuzdane tvrdnje o antisemitizmu bez dokaza protiv Corbyna i velikog dijela Laburističke stranke valjane. Jer, emitiranjem dokumentarnog filma Al-Jazeere, sve je više stjeran u kut. Sve više izgleda kao šarlatan, novinar koji se povukao iz borbe, šutke stojeći po strani dok je jedina šansa da se zaustavi britansko beskrajno političko skretanje udesno izvađena iznutrica lažima koje promoviraju korporativni mediji koji plaćaju njegovu plaću.
I učinio je to, naravno, u tandemu s kampanjom koju su navijale njegove vlastite novine, Guardian, za demoniziranje laburističke ljevice, kako Al Jazeera dokumentira.
Umjesto da zauzme stav protiv makartizma koji mu se događa pred nosom, lova na vještice koji je uništio šanse britanske ljevice da Laburističku stranku učine smislenom alternativom fanatizmu konzervativaca za “slobodno tržište”, usmjerio je oružje na ljevičarske novinare. Pogrešno je predstavio kao ispriku Putinu njihove kritike zapadnog licemjerja i NATO-ove težnje za proxy ratom u Ukrajini.
Monbiot je glumac loše vjere iz još jednog razloga. Evo podsjetnika na njegova lažno naivna pitanja o radničkim dosjeima:
Je li bilo opovrgavanja? Postoje li čvrsti dokazi koji pobijaju njegove tvrdnje?
Ove šuplje brige trebale bi mu se zabiti u stomak. Monbiot je novinar. On zna jednako dobro kao i ja da je Al Jazeera uvijek iznova štitila svoje programe sve dok nije postalo sigurno da se svaki njihov dio može zaštititi, znajući da bi inače privlačili tužbe poput muha na strvinu. Hranjenje bi obogaljilo stanicu.
Moje najnovije: Pitanje koje se stalno pojavljuje dok Al Jazeera dokumentira beskrajno zlostavljanje laburista nad svojim članovima je kako je katarskoj TV prepušteno da skrene pažnju javnosti na ta otkrića? Gdje su bili britanski mediji proteklih sedam godina? https://t.co/tMgpbxHXV4
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Rujna 29, 2022
Monbiot zna, kao i ja, da bi se BBC, Guardian i svi drugi, da je Al Jazeera napravila samo jednu grešku, koristili time da diskreditiraju sve druge tvrdnje u četiri programa. Buka bi nadglasala svako drugo pitanje pokrenuto u programu.
Monbiot zna, kao i ja, da je opća šutnja korporativnih medija duboko upleten u izmišljanje narativa o laburističkom antisemitizmu sam je dokaz da su Al Jazeerine tvrdnje istinite – kao što su lažni odgovori visokih laburističkih političara koji, kada ih se izazove, tvrde da nisu gledali, ili u nekim slučajevima čak ni čuli za dokumentarac . Ne treba biti iskusan igrač pokera da bi se uočila bit u toj zavjeri šutnje.
Eksplozivna otkrića Al Jazeere o sustavnom maltretiranju, rasizmu i nezakonitostima u Laburističkoj stranci.
— Jonathan Cook (@Jonathan_K_Cook) Listopada 3, 2022
Nitko u medijima ne govori o radničkim dosjeima. Očito se nitko u kabinetu u sjeni nije udostojio ni pogledati program. Sve to u sjećanju https://t.co/CAqOD77jD4
Monbiot zna sve ovo. Pravi se glup, u nadi da će njegovi sljedbenici nasjesti na njegov čin. Postavljajući svoja pitanja, on ne pokušava rasvijetliti otkrića Al Jazeere. Pokušava još malo zadržati ta otkrića skrivena, u dubokoj sjeni.
CIA-ine teme za razgovor
Kod Monbiota postoji obrazac koji on godinama ponavlja. Njegovo stajalište o svakom većem pitanju, osim njegove istinske strasti prema okolišu, podudara se upravo s onim njegovog poslodavca, Guardiana. On ide samo onoliko daleko koliko mu je dana dozvola. Nije ljevica, nije disident, nije čak ni svoj čovjek. On je u vlasništvu. On je čovjek koji prima plaću. On je korporativna marioneta.
Čak je i njegov ekološki stav, koliko god neprocjenjiv bio, Guardian cinično naoružao. Pruža udicu za privlačenje ljevičara koji bi mogli zalutati negdje drugdje – i time pomoći u financiranju istinski neovisnih medija – da im nije ponuđena podloga da ih zadrži lojalnima korporativnom brendu Guardian. Monbiot je medijski ekvivalent promotivne linije kako bi kupci u supermarketu ostali zadovoljni.
Što se tiče vanjskih poslova, on promiče CIA-ine točke razgovora, unaprjeđujući sve širi, sve unosniji rat Washingtona protiv terorizma – ratove koji pustoše okoliš do kojeg mu je navodno stalo i neprestano odvraćaju našu energiju i pozornost od poduzimanja bilo čega za rješavanje sve hitnije klimatske krize.
On spremno osuđuje svakoga tko to pokuša istaknuti kao apologetu Putina, gušeći sposobnost ljevice – jedine skupine opremljene da izazove propagandu establišmenta – da emitira smislene vanjskopolitičke rasprave.
Kod kuće je dvoumio oko najvećih, najvitalnijih pitanja našeg vremena.
Popuštao je Corbynovim klevetama, čak i kada je to značilo uspostavu fanatične desničarske vlade koja vrtoglavom brzinom pokreće uništavanje okoliša. Čak i sada izražava sumnje u najnovije teške dokaze Al Jazeere koji potvrđuju ranije, jednako teške dokaze da te mrlje nikada nisu bile ukorijenjene ni u kakvoj stvarnosti.
Šapnuo je da podržava Assangea, ali ne čini ništa da potakne ljevicu da se bori ne samo za Assangeovu osobnu slobodu nego i za slobode drugih novinara i zviždača o kojima ovise. Čineći to, on je ugušio napore da se rasvijetli najtamnije kutke mašinerije sigurnosne države kako bi javnost mogla znati što se radi u njezino ime. I dalje, napuštajući Assangea, on je napustio jedinog novinara koji je izgradio protutežu, u Wikileaksu, da preuzme tu mašineriju.
Ovdje je na kocki mnogo više od pukog žaljenja zbog Monbiotovih propusta. Baš kao što Monbiot slijedi liniju tvrtke koju je postavio Guardian, nikad se ne usuđujući skrenuti daleko od puta koji mu je zacrtan, tako većina ljevice spremno slijedi Monbiota, oslanjajući se na njegov pogled na događaje iako prečesto jednostavno izbacuje konsenzus liberalnog krila establišmenta u kojem je Guardian ugrađen.
Veliki dio ljevice Monbiota tretira kao figuru, osobu čiji mu je ekološki stav donio kredibilitet i zasluge kod ljevice u vanjskopolitičkim pitanjima, od Sirije do Ukrajine, u kojima on ponavlja iste riječi koje se mogu čuti od Keira Starmera do Liz Truss. Dok se bavi pitanjima kod kuće, poput Assangea i Corbyna, on usisava vjetar iz ljevičarskih jedara.
Kako se kaže, da Monbiot ne postoji, establišment bi ga morao izmisliti. Njihov prljavi posao izgleda mnogo čišći s njim.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije